Criticize this!: 'Casino Sarajevo'

ZAGONETAN SLUČAJ SRĐANA MAĆIĆA

Prvi roman bosanskohercegovačke novinarke Ljiljane Pirolić Casino Sarajevo (Dobra knjiga, Sarajevo, 2010.) kojeg je nagradila Fondacija za izdavaštvo Federacije BiH otkriva mračnu stranu grada premreženu kriminalom i nasiljem. Likovi romana mladi su ljudi na pragu punoljetnosti koji, umjesto dovršetka srednje škole, iz različitih razloga odabiru put u sarajevsko podzemlje. Umjesto knjige i klupe njihovom svakodnevicom postaju prostitucija, trafficking, droga, šverc i nasilje.

Slučajni kriminalčići

Roman pripovijeda o godini života Srđana Maćića, maturanta srednje škole, koji spletom nesretnih okolnosti nakon smrti majke ostaje sam, daleko na periferiji u brdima srpskog Sarajeva. Iznenađujuće zreo za svoju dob Srđan posjeduje još jedan 'dar', a to je nesvakidašnja ljepota koja postaje glavnim pokretačem svih događaja u njegovom životu, a u kombinaciji s prezimenom donosi nadimak Mačak. Njegova prva susjeda, najbolja prijateljica i životna ljubav je Lolica, kći nasilnika i sirovine Jove te sestra Dragana, mladića koji napušta studij u Beogradu i postaje sudionikom u raznolikim kriminalnim djelatnostima. Životne nedaće i besperspektivnost koja vlada gradom, ali i čitavom zemljom, navode Mačka i Lolicu na odluku da napustite školu. Lolica bježi od nasilnog oca bratu kriminalcu, a Mačak još jednom ostaje sam, izgubljen i izložen svakojakim spletkama kriminalaca koji haraju gradom. Većinu energije usmjerava na druženje, djevojke, iščekivanje i planiranje prvog seksualnog iskustva, a splet začudnih okolnosti dovodi ga pred vrata jedne javne kuće u kojoj se zaljubljuje u plesačicu Juliju, žrtvu traffickinga iz Ukrajine. Zbog zaluđenosti Julijom i neimaštine Mačak se stavlja u službu jednog od najvećih sarajevskih kriminalaca, vlasnika Casina Sarajevo. Ubrzo ga takav 'posao' dovodi u po život opasne situacije iz kojih jedva uspijeva izvući živu glavu.

Iscrpan uvid u nekonvencionalan život jednog mladića i njegovih vršnjaka isprepleten s prizorima sarajevskog podzemlja nosive su teme romana. Iako je u romanu prisutan čitav koloplet kriminalnih djelatnosti, čini se kako su u fokusu interesa autorice prvenstveno problemi traffickinga i prostitucije. Povezanost mafijaških šefova iz nekoliko balkanskih država, otkrivanje ruta i životnih sudbina djevojaka jasno ukazuju na određeni aktivistički angažman. Također, stavljanjem u središte priče jednu apatičnu mladu generaciju, nemotiviranu na rad i učenje, koja se previše oslanja na faktor sreće, autorica progovara i o životnim opcijama unutar određenog društvenog okvira. Ipak, prikazivanje svih mladih ljudi u romanu kao oportunih neradnika koji trče samo za tjelesnim užicima na trenutke se čini nerealnim pa čak i isforsiranim. Pomalo začuđuje kako ni jedan lik nije iz iole solidne obitelji i kako su svi, na ovaj ili onaj način, spremni na lov u mutnom. S druge strane, zanimljivo je što se u nacionalno podijeljenom gradu mlađarija druži 'mješovito', ne polažući previše pažnje na otrovne opaske odraslih.

Otkrivajući svijetu kako danas žive mladi u romanu je često prisutna raznolika glazba koja bi vjerojatno trebala pojačati doživljaj i dati određeni legitimitet tekstu. Ipak, zaista je teško za povjerovati kako dva supita mladića u kuhinji slušaju Nelly Furtado ili kako mafijaški boss pjevuši Kylie Minogue (napomena: situacija nema namjeru biti komičnom). Ovakvi sitni propusti u kombinaciji s isklišejiziranim poslovicama koje mladi likovi prečesto izgovaraju uvelike oduzimaju na vjerodostojnosti priče.

Detalji detalja

Pitak i zanimljiv roman na momente odlazi u suviše detaljna pojašnjenja određene situacije, prepričavanja već 'ispričanih' priča, detaljnih opisa događaja od male ili gotovo nikakve važnosti za tekst. Ovakva nejasna i pomalo konfuzna struktura svakako oduzima na užitku čitanja. Naime, u romanu od jedanaest poglavlja 150 stranica otpada na prvo. Zanimljivo je kako se 'pravi zaplet' i pojava lajtmotiva Casino Sarajevo događa tek negdje na polovini romana, što dodatno doprinosi spomenutoj strukturnoj konfuziji. Iako opisuje 'dno dna' i mlađariju koja je u nj zalutala, autorica toj mladosti ništa ne zamjera, već dočarava njihova unutarnja previranja pokazujući time kako svatko ima pravo na pogrešku. Na tom tragu, većina protagonista ne uspijeva u svojim mutnim poslovima, spoznaje kako se na svemu treba raditi i kako se 'zločin' ipak ne isplati. Ovakav optimističan završetak naglašava i članak u 'Oslobođenju' koji prokazuje organiziranu prostituciju u Casinu Sarajevo barem privremeno uspijeva zatvoriti 'klub'. U kombinaciji sa spomenutim aktivističkim momentom, fina poruka za kraj. Za razliku od spomenute strukture teksta praćene sporadičnim ekskursima u nebitno, barem je poruka jasna i uvjerljiva.

Piše: Leda Sutlović

***

Tekst je nastao u sklopu projekta Criticize This! kojeg organiziraju Kulturtreger i Kurziv iz Hrvatske, SeeCult i Beton iz Srbije te Plima iz Crne Gore. Projekt se provodi u sklopu programa 'Kultura 2007-2013' Europske Komisije.

Tekst je financiran sredstvima Europske komisije. Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost autora teksta i ni na koji način se ne može smatrati da odražava gledišta Europske unije.