kink & pero // trobairitz

     Dear  _ae__,
     ***
     I’ve been dreaming of deep grey waves coming in from a universe of wet wet water for as long as I can remember, I’ve been dreaming of you; you being the Atlantic.

     Jedan se mesnati korijen račva na značenja 'tragati' i 'komponirati' okcitanske riječi trobar, iz koje se razgranala pjesnička praksa ljubavi: galantne, viteške, posvećene, posvećene, uvijek udaljene, u odmaku, u proklizaju tijela i vremena. Trubadur (troubadour, trobador) je figura srednjevjekovnog pjesnika prisutna u europskoj dijeljenoj svijesti, natuknica u srednjoškolskoj čitanci, u stvarnosti duboko nejasnih i složenih izvora. manje su prisutne, manje poznate i prepoznatljive, pjesnikinje istog razdoblja, iste prakse i nasljeđa, koje se nazivaju trobairitz.

                                                           Dear darling,
                                                           kada si sazna/la da su pjesnikinje
                                                           žive žene*?

     Occitània je bila prostor francuskog južnog pojasa, uz manje dijelove Španjolske, Monaka i Italije. U odnosu na većinu okolnih terena, žene su u Okcitaniji imale nešto više prava i sloboda, što je pojavu pjesnikinja-glazbenica učinilo mogućom, iako je patrijarhalna historiografija još uvijek sklona otklanjati njihovu prisutnost u tradiciji u kojoj su disale i pisale. Tadašnja je udvorna ljubav njegovala praksu razmjene pjesama kao pisama, autorstvo je bilo fluidno i perolako, razgovori udvoje su se uvezivali u jedinstvene knjige ili bi ih izmaštao jedan glas; nemoguće je unatrag utvrditi potpise velikog malog broja sačuvanih pjesama. A s pristranošću oka koje čita i ruke koja piše klasičnu povijest, brisala se mogućnost da su ruke koje su nekoć davno pisale, prebirale po instrumentima, milovale i ljubovale pripadale trobairitz. Jednu je bitnu iznimku bilo nemoguće prebrisati – punim imenom potpisanu ljubavnu pjesmu Beiris (Beatritz) de Romans, pisanu ženi po imenu Na Maria.

Meg Bogin: The Women Troubadours (1976)

     I’ve been thinking a lot (overthinking a little), I’ve been see-sawing. Smiling and grunting while pushing my face into the pillow. I lovehate the extended silence. How it stretches, and condenses, how it flexes, the muscle of it, the sound. My earlobes glide, I never wait, I let. It’s fine, I say, it’s fine, I remember everything, and it can stay as it is, where it is, in the glove compartment that smells of skin, of leather; everything about y**r eyes and smile and the weight of your brow when you focus or hear something that irritates / how it mellowed when you caught me looking at you. Saw you see me too.

     Kasniji Srednji vijek, (najkasnije) sredina XV. stoljeća, stvorio je tarot: špil karata za igru, za čitanje: za kartomantiju, divinaciju. S bogovima su mogle komunicirati na dva načina. Prvo je bilo (i jest) moguće ući u trans i posjetiti boginje u njihovim nebeskim predjelima, kao što su to uvijek radile velike šamanke. Lakše i manje opasno bilo je omogućiti bogovima da govore u kodovima, odnosno divinacijom, kroz gatanje, kocku, iznutrice, formacije ptičjih jata, stolisnik, ili karte…, piše Rachel Pollack.
     Tarot je alat refleksije; karmički vođenom aleatorikom postavlja pitanja onoliko koliko na njih odgovara, i ukazuje na smjerove naših kretanja i mišljenja. Ako ga ne koristimo kao magični trik, nego komunikacijski poligon; ako ga ne primamo grčevito, nego lako, može nam pomoći da razmišljamo o tome što (nam) se događa u prošlosti • sadašnjosti • budućnosti. Svaki će nam sustav nešto reći, ali kvaliteta onoga što je rečeno ovisi o vrijednostima sadržanima u sustavu. Tarot sadrži filozofiju, nacrt evolucije ljudske svijesti, i široki kompendij ljudskog iskustva. Miješanjem karata te vrijednosti ulaze u igru jedne s drugima. Kao i kod drugih dodira i dijaloga i poliloga, otvara se ako se otvaramo, i prožima koliko dopuštamo da se prožmemo.

                                                                               ***

     Za 33. rođendan počela sam čitati o tarotu.
     Za 33. rođendan dobila sam na dar čitanje tarota iz daljine kao voice note, od osobe s kojom sam u epistolarnoj romansi
     ______________________/ jedne od osoba s kojima sam ili sam bila, prvi puta ikad na daljinu a na tri kolosijeka, na dva i pol jezika, u epistolarnim romansama.

     Dugo sam jako, mukotrpno, razmišljala o obrascima u koje se slaže i pakira ljubav, čitala i pisala i bila gotovo gotovo spremna misli i osjećaje disciplinirati u disertaciju o polivalentnoj tenziji u kojoj se bore nježnost i agresija ljubavi želje žudnje strasti jer
me tako fascinirala opsesivna, neumorna, o kojoj se na sve strane neprestano
govori, nikada ništa ne kaže. Pitala sam se o modelima u kojima se
dueti spajaju i stapaju, uskim i krutim za koje nisam vidjela da
donose nešto nalik na sreću, i pitala sam se tko
bi se svojom voljom odlučila za te
zaplitaje uparivanja. Mislim:
     Heterø/mono/gamija, zajedno
     sa svime što ponavlja i reproducira
     njezin mehanizam može biti
     iskreni odabir samo ako je
     zapravo kink
     samo role-play
     sa svojim kostimima i
     koreografijama
     jer inače:
     tko bi poželio taj sub/dom čvor,
     ako nije na stvari igra,
     kink koji je postao
     a nije trebao
     postati norma,
     tako udaljena od naših
     priroda toka
     transformacija
     naših priroda
     rijeke?

                                                                               ***

     U romanu T Fleischmann
     piše Time is the thing a body moves through
     piše
     o ljubavima, o seksu i intimi, svemu
     između i izvan
     formi koje nose pseudo-
     stabilne formacije: binarne dvojne dvodijelne. Fleischmann
     u aktivnom je i mukotrpnom otporu prema reduktivnim i reducirajućim
obrascima i doživljajima roda, tijela, odnosa. piše o tome koliko truda ulazi u to da svoj rod i spol ostavi neupisanima, nepropisanima. Piše „ljubavno pismo prozi“, koje prozi pristupa „promiskuitetno“, o seksu koji je „u najboljem slučaju samo kretanje koje me vodi bliže intimnosti ne-znanja“, o tome kako „ljudi ponekad misle da ima tuge u mojim romansama jer prioritet dajem odnosima na daljinu i odnosima s ljudima koji su već zaljubljeni u nekoga drugoga“. Gutam njihove riječi, spuštaju mi se u tijelo. Razumijem. Jest da i živim manje orgijastično, zasad, ali razumijem. Nije model niti cilj svake ljubavi ostvariti dodir koji se događa na istom mjestu, u isto vrijeme, barem ne odmah, barem ne stalno. U neke je upisan pomak. Fleischmann svuda njeguje: odnose koji su rubni, višeznačni; tekst se slaže neuredno, fluktuira između proze i poezije, praska od prijateljskog seksa, seksi prijateljstava, nonšalantnih orgijastičkih provoda, dugih dugih raznolikih ljubavi. Q**** poliverzum (me) uči da su odnosi (ne uvijek ali) često višedimenzionalni na načine na koje pravocrtni to nisu. oklop ili korzet spada mi s prsa i u tom neredu dišem jer nikada nisam mogla i ne mogu bivati i voljeti plus_minus / jedno jasno monolitno / i ne moram. Svaki je izbor i uzorak kink svoje vrste, uvijek otvoren za mijene i eksperimente / ako mu dopustimo.

                                                           Pita/la si me o (mom) kinku i rek/la sam,
                                                           prije nego sam rek/la:

     a knot, a frizz, a wrinkle, a warp, a tangle. a distortion of sort, a perversion. something that makes my skin shudder, my hairs stand up. yes? a fetish, perhaps: a fixation, something standing in for something else, the second something being related to sex, to a sex, to a sexed and sexual and sexualized body. or so it goes. a piece of fur resembling a hairy cunt. or something phallic, like fingers entering holes, entering wholes, sliding into mousetraps. well I am, I am a sucker for fingers, for beautiful hands, ones I imagine on me and over me. But no, that’s not it.

     Mnogi su tarotolozi kreirali vlastite špilove, upisujući znanja, iskustva i fantazme, vlastitu magiju u pravokutne listove veličine dlana, po modelu tradicionalnog tarota, više ili manje. Moj je među najklasičnijima, ujedno jedan od onih s kojima je najlakše učiti: Arthura E. Waitea i Pamele Colman Smith, zvane Pixie. Iako je Pixie Smith (umjetnica, scenografkinja, autorica, urednica, izdavačica, feministkinja) ilustratorica izdanja, njezin se udio autorstva zapostavlja pred imenom mističara i akademika s kojim je surađivala, i prema čijim je je uputama, vlastitim rukama, oblikovala crteže.

Pamela Colman Smith, 33 god.

Ljubav je otvaranje iz samoće i izolacije: prema iskustvu i znanjima/neznanjima koja donose sile izvan naših granica i ograničenja: izazovima i neizvjesnostima. Ljubav je tu da rastemo, kaže Rachel da kaže tarot. Pollack usmjerava i prema dvojnosti mimo spol(ovil)a, prema integraciji maskulinog i femininog principa, u androgini, hermafroditski ideal. Želim čitati: nije potrebno izabrati jedno, ljubav je gola višeslojnost. / Bila je i sama queer žena, trans aktivistikinja za sigurnost i ravnopravnost trans bivanja u svijetu, autorica spekulativne fikcije, znanstvene fantastike, stripova, kreatorica prve trans superjunakinje u DC svijetu (alkemičarke) i vlastitog tarot decka, inspiriranog kultovima boginje. Rachel Pollack duboko je razumjela postojanje i postajanje onkraj binarnosti, i mijenu kao osovinski princip života. Tarot je objektivan jer nadilazi svjesnu odluku, ali nije nepristran. Naprotiv, tarot nas pokušava pogurnuti u određenim smjerovima: optimizma, spiritualnosti, vjere u nužnost i vrijednost mijene. Vjere u nužnost i vrijednost mijene.
Tražim Ljubavnicima srodne prizore Male Arkane, tražim inačice.
Vrijeme se u tarotu lomi, a tijelo se lomi zajedno s njime, lomi kroz njega.
Vrijeme je ono kroz što se tijelo kreće // ta s/tvar kroz koju se tijelo po/kreće.

     Nisam to tada znala, ali kako sam počinjala, prvi put sama, otvarati karte
     (mekom rukom na čistom stolu pored svijeće bez boje bez mirisa)
     čitala sam Rachel Pollack, sedamdeset i osam stupnjeva mudrosti,
     i dok me vodila u razumijevanje tarota 
     ponekad bih zastala i pustila da dani tjedni prođu, a da
     ne taknem karte jer mi je njihova **** još
     titrala među prstima
     među prsima
     svo to vrijeme
     Rachel Pollack
     u svojoj je mesnatoj tjelesnoj
     ovozemaljskoj vremenitoj formi
     izlazila iz vremena
     (piše Fleischmann da piše u ***** ****)
     / svo to vrijeme
     Rachel Pollack je
     umirala.
     ***
     voljela bih da je ovo ljubavno pismo
     pismo za moje atlantske ljubavi,
     i nju.

                                               Coagula aka Kate Goodwin

▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪▪

     Na trobairitz sam najprije naišla u knjizi Lise Robertson Anemones. A Simone Weil Project, u kojoj prevodi jedan od rijetkih eseja SW objavljenih za njezina života, kao mali dio šireg interesa za trubadursku pjesničko-glazbenu tradiciju. Tarot i fascinacija vješticama mi je u životu oduvijek, no tek sam za posljednji rođendan u ruke, na poklon, dobila Waite-Smith špil svoga brata, i na posudbu marsejski svoje majke. Elementarno pretraživanje me dovelo do knjige Rachel Pollack Seventy Eight Degrees of Wisdom. A Book of Tarot kao jedne od najznačajnijih, možda i najznačajnije knjige osnovne tarotološke literature; daljim istraživanjem shvatila sam koliko je Rachel Pollack bila divno slojevita i višestruko iznimna osoba. Time is the Thing a Body Moves Through knjiga je koja me već dugo čeka na Kindleu i otvorila sam je kao dio off-pripreme za film Orlando: My Political Biography Paula B. Preciada, ne znajući što je zapravo unutra, ali osjećajući da naslov traži, da mi knjiga upravo sada ima nešto za reći…

Evelyn de Morgan: Night & Sleep (1878)

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.