Mistress of Mystery; Queen of Crime; Duchess of Death; Doyenne of Coziness

     Nestala je u noći 3. prosinca 1926. godine iz svoga doma u S*. Posljednji put viđena u podnožju stepenica, bijesna, u suzama, krevet je u spavaćoj sobi ostavila netaknutim. Auto s odjećom i isteklom vozačkom dozvolom pronađen je idućeg jutra ponad kamenoloma.

     Možda je do slomljenog srca, prepolovljenog serotonina i njegovih nuspojava, suhog lišća ili kroničnog manjka hrane u stanu, ali goni me neka zašećerena krvoločnost. Želim meku deku i bodež među jastucima, kap vrele krvi u šalici kakaa.

     Bolujući u krevetu napisala je prvu kratku priču pod naslovom „Kuća ljepote“, odmjereno ukrašenu prozu gonjenu djevojačkom fascinacijom ludilom i snovima. Željela je pisati o ljubavi i jezi, misterioznim nestancima i pojavama koje se opiru stvarnosnim zakonitostima. Slala je priče magazinima i izdavačima, i skupljala jednu za drugom odbijenice.

     Za vrijeme oba se rata angažirala na frontama kao medicinska sestra, a zahvaljujući edukaciji i prirodnoj znatiželji razvila je impresivno razumijevanje ljudskog tijela, farmacije, i različitih smrtonosnih otrova.

     Kasnije će reakcija javnosti biti izrazito negativna, i neki će čak nagađati da je pokušala svome mužu namjestiti vlastito ubojstvo.

     Kada bi netko, u prostoriji punoj stranaca koji su se tek počeli jedno pred drugim opuštati uz viski i koktele, odjednom gramofonom razglasio naše misli, osobito one koje se mračno roje i zuje dubokim baritonom stršljana kad nas boli, a bol je uzrokovao određeni netko…

          Prvi roman Snijeg u pustinji napisala je inspirirana vremenom provedenim u Egiptu. Bila je to romansa koju je glatko odbilo svih šest izdavačkih kuća kojima je poslala rukopis. Neuspjeh budućih titana uvijek je poželjan anegdotalni materijal za književno potomstvo.

     Kaže u predgovoru da je bilo iznimno teško napisati roman s premisom da deset ljudi umre, a da ne ispadne apsurdno. Bio je i ostao ozbiljan hit, ali kaže da nitko ne može tim romanom biti tako zadovoljan kao što je sama, jer samo ona zna koliko je bilo teško napisati ga.

     MI5 svojedobno se zabrinuo da je smjestila špijuna u njihovu tajnu bazu.

     Misli su mi isprekidane i nekoherentne i da mogu, što nisam sigurna da mogu, nemam ih živaca krpati, ili ne želim.

     „Prije svega ne volim gužve, glasnu glazbu, gramofone i kino. Ne sviđa mi se okus alkohola i ne volim pušenje. Volim sunce, more, cvijeće, putovanja, neobičnu hranu, sport, koncerte, kazališta, klavire i vezenje.“

     Pitam se koliko bi knjiga godišnje bilo objavljeno da je naše izdavaštvo jednako spremno odbiti preuranjene pokušaje i nedovršene rukopise s kojima je pisac naprosto u nekom trenu izgubila strpljenje.

     …tko bi zadržao prisebnost i mogao se kasnije pozivati na zdrav razum?

     Raspisana je nagrada od stotinu funti onome tko je pronađe.

     Pod pseudonimom je objavila šest romana, uglavnom ljubavnih, otpuštajući u njima ono što je osjećala da nema mjesto u primarnom opusu. Njezina ih je kći Rosalind opisala kao gorkoslatke romane o životu samome.

     Kako se razdjeljuje krivnja ako djelujemo u snu ili u ludilu? ako se ne sjećamo što se dogodilo i svoja djela ne prepoznajemo u svojoj povijesti? i koliko je ludila dovoljno ludila da raspusti krivnju?

     Sir Arthur Conan Doyle odnio je jednu njezinu rukavicu vidovnjakinji u nadi da će je tako pronaći.

     Rane je priče slala pod maskulinim pseudonimima (Mac Miller, Nathaniel Miller, Sydney West), a kada je već postala proslavljenom autoricom, objavljivala je paralelno pod imenom Mary Westmacott. Puna je dva desetljeća uspijevala držati veo između dvaju opusa.

     Jedan je roman pomogao prepoznavanju slučaja trovanja zahvaljujući točnom i preciznom opisu simptoma. Bila je riječ o trovanju talijem; polaganom, iznimno bolnom, i s nizom simptoma koji mogu ukazivati na vrlo različite bolesti i poremećaje.

     Večer prije posvađala se s mužem koji je mjesecima ranije tražio razvod, zaljubljen u izvjesnu Nancy Neele. Ovom je prigodom objavio da namjerava provesti vikend s prijateljima, bez svoje žene. Uslijedila je duga i iscrpljujuća svađa….

     Agatha Christie također je ime sovjetskog rock benda (Агата Кристи).

     Angažirali su više od tisuću policajaca, pridružilo se petnaest tisuća volontera, i koristilo se nekoliko aviona u potrazi. Lokalne i međunarodne novine mahnito su pisale o nestanku.

     U tijeku je Međunarodni festival Agathe Christie u Torquayu. Program sadrži plivačke ture Agathinih najdražih plaža, kao i ture s detektivskim igrama u varijantama: na brodu (The A B Sea Murder) i u šetnji sa psima (The Wagatha Mystery).

     Strahovali su da se utopila u vrlo lijepom obližnjem jezeru po imenu Silent Pool.

     Mogu razumjeti lom koji nas rastvori i dovede do stanja u kojemu sve manje nalikujemo na osobu kakvom smo se smatrali. Mogu razumjeti i udvajanje svijesti koja prepušta kontrolu pozadinskom mraku, da se malo odmori od stvarnosti, da ne preuzme posve odgovornost za ono što će se dogoditi. A sjena koja tada preuzme netko je koga nikada nećemo upoznati, i s kime na neki način veoma malo dijelimo.

     Moguće je piti čaj u vrtovima Torre Abbey uz predavanja o otrovnom bilju (A Garden Party to Die For), otkrivati ubojicu u vinogradima i usput kušati vino (A Taste for Crime); učiti o romanesknim koktelima (What's Your Poison?) i dobiti pregled recepata koji je pojavljuju u Agathinim djelima (Recipes for Murder).

     Christie je najprodavanija autorica fikcije u povijesti, najprevođenija književnica, i autorica najizvođenije predstave na West Endu (u kontinuitetu od 1952, s kratkom koronarnom pauzom). Jedine knjige na svijetu koje su izdavane više od njezinih su Biblija i Shakespeare. Službeno je „najpopularnija Christie“ roman And Then There Were None.

     Archie se oženio Nancy Neele svega tjedan dana nakon što više nije bio oženjen. Zadržala je njegovo prezime kao književni potpis.

     Dame Agatha Mary Clarissa Christie, Lady Mallowan, née Miller, kasna zodijačka djevica, ovitežena Najizvrsnijim Redom Britanskog Imperija.

     Smanjena doza izaziva simptome gripe, mučnine i vrtoglavicu, poremećaje u senzornoj percepciji, napadaje plača i tjeskobe. Misliti o tome koliko smo krhka i ranjiva bića, kako uvijek blizu raspadu, može osobu dovesti do ludila.

     Jedini drugi fikcionalni lik kojemu nalazim da je izašla osmrtnica u novinama bio je Walter White (*Breaking Bad), od kojega se oprostio Albaquerque Journal početkom 2015.

     Kasnije u autobiografiji ne spominje izgubljene dane i nestanak, ali sačuvana su svjedočanstva dvojice liječnika koji su ustvrdili da je riječ o autentičnom slučaju amnezije.

     Nisam dosad čitala Agathu Christie i tek u posljednje vrijeme gravitiram krimi žanru pa konzultiram „odakle početi“ popise i nabavljam selekciju koju u subotnje popodne, pod pritiskom prigušene glavobolje, otvara And Then There Were None.

     Punih dvadeset pet godina bila je predsjednica lokalnog amaterskog dramskog društva.

     Drugi joj je muž bio trinaest godina mlađi arheolog kojeg je upoznala na iskopinama u Iraku.

     Ali bilo je nemoguće naprosto ga se riješiti putem jer je ostao vezan za njezin prvi uspjeh i oni koji su voljeli nju, voljeli su i njega. Ubiti njega ne bi ubilo i nju, ali moglo ju je ozbiljno raniti… a možda se unatoč animozitetu nije mogla odlučiti na tako drastičan potez.

     Poznat dijelom zahvaljujući razbijanju žanrovskih konvencija, And Then There Were None bavi se nijansama krivnje i perspektivama koje na događaje bacaju različite boje i intenzitete svjetlosti. Ne stabilne priče rašomona, nego granice do kojih možemo same sebi lagati prije nego se zaletimo licem u reflektirajuću površinu i vidimo odraz svog slomljenog nosa.

     Najboljim detektivskim romanom smatra se The Murder of Roger Ackroyd.

     Fuga je tehnika polifone kompozicije, bazirana na kontrapunktu, u kojoj osnovnu temu uvodi jedan instrument, a onda je preuzimaju i imitiraju drugi. Prepoznatljiva se melodija ponavlja, neprestano izmičući i odmičući dalje. Korijen riječi je fugere (bježati), odnosno fugare (goniti).

     Fanovi krimića nisu bezopasni. Žanrovska književnost, osobito kada prirodnu formu nađe u nastavcima, veže svoju publiku tako snažnim afektivnim sponama da im se u svijest duboko uplete fikcija. To pak može krhke psihe dovesti do iracionalne identifikacije, koja pak može dotjerati osobu do sumanutih poteza. Sherlockova je smrt sir Arthura umalo došla glave. Detektiv je morao ustati iz mrtvih.

     Stotina funti u današnjim je vrijednostima više od šest tisuća funti.

     Ne iznenađuje me da je Agatha idealna za ovo raspoloženje, kao uvertira u jesen, ugodna i racionalna, pedantna i uredna, dok šakom i kapom tamani ljude koje oblikuje. Ispod vrckave je dinamike neiskorjenjiva samoća, ispod elegantnog jezika izdaja i nepovjerenje kao međuljudske nužnosti.

     „Uglavnom, nakon bolesti su nastupili tuga, očaj i slomljeno srce. Nema se smisla zadržavati na tome.“

     Fuga, odnosno disocijativna fuga, u psihijatriji je naziv za stanja u kojima osoba uslijed traume ili izrazitog stresa privremeno gubi dodir sa stvarnošću i nakon nekog se vremena nađe na neočekivanom mjestu s potpunim gubitkom sjećanja kako je dotle došla. I što je u međuvremenu napravila.

     Christie nikada nije osobito voljela Poirota i stoji da ga je svojedobno nazvala „odbojnim, bombastičnim, zamornim, egocentričnim malim ljigavcem“, a smrt mu je napisala još oko 1940. godine i spremila u ladicu. Kada je bilo vrijeme da Herculov konačni roman izađe u svijet, bio je prvi fikcionalni lik kojemu je New York Times objavio osmrtnicu (6. kolovoza 1975.).

     Našli su je deset dana kasnije u hotelu u Harrogateu, prijavljenu pod imenom Tressa Neele („iz Capetowna u Južnoj Africi“), s teškim slučajem amnezije. Iako je za pseudonim koristila prezime njegove ljubavnice, prilikom susreta nije prepoznala svoga muža. Pod istim se imenom tih dana upisala u lokalnu knjižnicu.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.