Razdoblje vladavine Nadstojnika Luciana zasigurno je bilo jedno od najburnijih u višestoljetnoj povijesti književnog kombinata Booksa. Sklon populizmu, pompoznim i često nesvrhovitim akcijama ovaj kontroverzni plemenitaš majstorski je znao privući pažnju najšire kulturne zajednice skandaloznim izjavama. Primjerice, samog sebe nazivao je – Lucian Prosvjetitelj, a u isto vrijeme otvoreno je u više navrata rogoborio protiv klasične književnosti.
Jednom prigodom njegova ljuta politička suparnica Ana iz officea u žustroj raspravi upitala je: „A Tolstoj, ha, što ćemo s njim!?“
Lucian je, ne trepnuvši, odmahnuo rukom i uzvratio: „Ah, molim vas, Tolstoj-Šmolstoj.“
Žamor najčišćeg zgražanja začuo se u prvim redovima. Kažu svjedoci da je jednom vremešnom gospodinu i pozlilo, pa su ga morali evakuirati iz zagušljive prostorije, posjesti na klupice i škropiti vodicom s aromom limete ne bi li ga povratili iz stanja šokiranosti. Ono, međutim, o čemu se nerado govori jest činjenica da se osim žamora zgražanja prolomio i frenetičan aplauz, povici odobravanja i neskrivenog oduševljenja. U dijelu puka ovakve i slične izjave Nadstojnika Luciana nailazile su na plodno tlo. Booksa je za njegove vladavine najednom postala vrlo popularno mjesto, a osjetilo se to i u klupskoj blagajni. Kada je riječ o financijama bila su to, svidjelo se nama ili ne, zlatna vremena. Pokrenut je program Booksa na kotačima, otvarale se brojne podružnice diljem zemlje i šire, a na samom vrhuncu kovali su se i ozbiljni planovi o prodoru Bookse u grad podno Marjana i preuzimanju čuvene Bookvice.
Poslije iznenadnog posrnuća Nadstojnik Lucian svrgnut je s trona, a Booksa se nekako po prirodi stvari vratila svojim hipsterskim korijenima. Na žalost, u klupskoj blagajni iznova su zavladali propuh, miševi i paučina.
Nadstojnica Merida proučila je situaciju i sazvala sastanak Najužeg Vijeća, te predložila paket mjera protiv pošasti zvane neimaština.
„Pa mi uopće nemamo senzacionalističkih naslova na sajtu! U vrijeme mog ujaka sve je odisalo senzacijama i skandalima, a ljudi su to voljeli i zato smo stajali dobro. Razmislimo malo o tome, zapitajmo se što nam je činiti.“
U nastavku izlaganja iskristaliziralo se nekoliko bitnih stvari. Prvo – i najobičniju književnu kritiku, ogled ili najobičniju vijest o nekakvom programu lako se može zamotati u celofan senzacionalizma. Drugo – pogledajmo oko sebe i vidjet ćemo mnoge senzacije, samo treba gledati kroz prave naočale. I treće – naučimo kako se to radi, ne može biti teško.
Onda smo učili zanat. Svaki senzacionalistički naslov sastoji se od tri dijela: nadnaslov (manji font, boldan), glavni naslov (pogolem font, turboboldan) i podnaslov (srednji font, boldan). Prionuli smo poslu, te načinili nekoliko senzacionalističkih naslova za probu.
JADNA IM MAJKA!
Popularna Booksa našla se na udaru zakona. Kumice s Dolca poslale im tržišnu inspekciju! U prostorijama kluba pronađene veće količine krumpira, mrkve, pšenice, jabuka – čak i sira, vrhnja, jaja i meda! Čelnica Bookse: „Ako je ovdje netko iznenađen, onda sam to u prvom redu ja! Vjerojatno su krišom ušli u prostorije i vršili prodaju, nemamo veze s njima!“
ŠOKANTNO!
Glavni urednik nakladničke kuće Lahoraste vrleti: „Kasnila je s predajom romana osamnaest mjeseci i baš kad je krenula isporučiti nam rukopis, na križanju Draškovićeve i Branimirove, po izlasku iz osmice, na našu autoricu skočio je veliki crni pas, oteo joj rukopis iz ruke i otrčao u nepoznatom pravcu. U šoku smo, bio je to jednini primjerak, ne znamo što učiniti i kome se obratiti!“
KAFKA NA JADRANU!
„Bože, pa znam kako izgleda čovjek“, kaže jedna od vidjelica – L.M. (21) iz Olomuca , „bio je to on, gurao je romobil, žalio se na skupoću – poslije nam je preporučio da čitamo Žmirića što smo odmah i učinili, pa što biste vi na našem mjestu!?“
OBILO JOJ SE O GLAVU!
Umjesto da koristi usluge službenog klupskog vozača, Nadstojnica KK Booksa pravila se važna i oponašajući normalan svijet doma se vraćala pješice. Jučer u 18.57 u blizini nadvožnjaka nekoliko šišmiša nasrnulo na nju i zamrsilo joj ionako frčkavu kosu! Sad će se morati ošišati na kratko! Nadajmo se da je naučila lekciju!
JEDNOROG NA POMOLU!
Urednik Papratović: „Ne znamo ni sami kako se to dogodilo, još uvijek smo zbunjeni. Rukopis je prošao uobičajenu proceduru i na završnom pregledu nije uočen ni jedan jedini tipfeler. Čitali smo ga više puta svi u uredništvu i povrh toga dali na čitanje neovisnim čitateljima – ništa još uvijek nije pronađeno. Nadamo se da će po izlasku romana netko ipak nešto uočiti, jer u suprotnom… ne znam, u šoku smo svi.
Kad ovladamo još nekim vještinama kao što su npr. dodatno napuhavanje ionako već prenapuhanih naslova ili efektno korištenje 'a evo i zašto' trika – bit ćemo spremni razviti jedra i otisnuti se na otvoreno more (ne)potrebno senzacionalističkih naslova. Na taj način, nadamo se, postat ćemo konkurentniji. I bogatiji!
F.B., 10. lipnja 2022., Zagreb
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Trčanje je, osim ako nisi aktivan sportaš, najobičnija tortura, nepotrebno i za pripovjedača nesvrhovito mučenje i borba za goli život. Hodanje je, uviđamo, posve druga priča.
Ono čuveno Sokratovo – "spoznaj samoga sebe", činilo se Tournieru besmislenim zahtjevom kojega mirne duše odbacuje. Stvarnost, kaže, beskrajno nadilazi bogatstvo moje mašte i neprestano me ispunjava čuđenjem i divljenjem
Ljubavnički odnosi čine se kao nešto uzbudljivo, posve obični ljudi preko noći postaju neka vrsta odmetnika, potajice se sastaju, kradu vrijeme i prostor za sebe, i to u početku uistinu jest uzbudljivo. Samo dokle će biti tako?
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.