Za koji dan, četrnaestoga dana travnja mjeseca godine ove dvije i devetnaeste, opustjet će trgovi, ulice i sokaci, pisci će odložiti svoja kitnjasta pera, ribari će zaboraviti na mreže, klobučari, barbiri i ostali meštri ranije će zakračunati radnje, utihnut će cilik dječice, bake će odložiti goblene, a djedovi napuniti lule, hipsteri će odsutno fitiljiti brke i upravo cijeli svijet ili barem njegov značajan dio suspregnut će dah u iščekivanju početka završne sezone najgledanije serije u relativno kratkoj povijesti televizije.
Tog 14. travnja prvostolnici HBO-a prikazati će prvu epizodu osme i posljednje sezone GOT-a ili za rijetke neupućene – Game of Thrones (po naški: Igra prijestolja)!
Dakako, u početku bijaše knjiga, ne jedna već cijeli niz tustih 800, 900 i 1000-straničnih knjižurina – ciklus znan pod imenom A Song of Ice and Fire (Pjesma Leda i Vatre). George Raymond Richard Martin (za prijatelje i legiju vjernih fanova – GRRM) rođen je 20. rujna 1948. u gradiću imena Bayonne u saveznoj američkoj državi New Jersey. Pera se Martin latio još kao mladac, a prvu priču, imena The Hero, objavio je 1971. u magazinu Galaxy. Dvije godine poslije, 1973., s pričom With Morning Comes Mistfall ući će po prvi put u krug nominiranih za nagrade Hugo i Nebula, a to je, kako nam javljaju iz režije, uistinu big deal u svijetu SF & fantasy literature.
Prvog Hugo-a dobit će 1975., a prvu Nebulu četiri godine poslije – zbog broja nagrada koje će uslijediti u nekoliko navrata morao je nadograđivati vitrine u primaćoj mu sobi. Osamdesetih radi na nekolicini televizijskih i filmskih projekata, a kako legenda kaže – početkom devedesetih počinje raditi na ciklusu A Song of Ice and Fire. Prvi dio serijala naslovljen Igra prijestolja izlazi 1996., slijede: Sraz kraljeva (1998), Oluja mačeva (2000), Gozba vrana (2005) i Ples zmajeva (2011). Šesta i sedma knjiga – The Winds of Winter i A Dream of Spring – tek trebaju prispjeti u tisak.
Ovih pet, dosad objavljenih nastavaka, prevedeni su na više od četrdeset jezika, a o broju prodanih primjeraka nepristojno je i razmišljati, a kamoli iznositi te zapanjujuće brojke.
Žreci HBO-a pravovremeno su nanjušili da bi Martinova saga lako mogla biti koka koja zlatna jajca nese, pa su sklopili deal i bacili se na veliki posao. Prva epizoda prve sezone – Winter is Coming – prikazana je 17. travnja godine 2011., a sve ostalo što se dogodilo (i što će se tek dogoditi) ostat će za sva vremena zapisano u povijesti televizijskih nanizanki. Danas gotovo i nema kutka svijeta u kojemu ne znaju za Starkove, Lannistere, zanosnu Daenerys Targaryen (čiji je epski put također započeo tako što je i ona na dar dobila vrlo vrijedna jajca). Žene u ovoj grandioznoj seriji igraju vrlo važnu ulogu (baš kao i u Booksi). Pogledajmo samo sedmu sezonu i tko rula izmaštanim Westerosom? Zlica Cersei, Arya i Sansa Stark, Daenerys sa svojim zmajčekima. Braća, sinovi, očevi, stričevi izginuše hametice i bez cura više ne ide. Mic po mic, preuzele su sve važne konce u ovoj igri koju Igrom prijestolja zovemo.
U Booksi dobro poznajemo tu igru, a što se tiče Martinove megauspješnice – prvi su se zakačili Ana i ex-Nadstojnik Lucian. Ana se od početka priklonila Starkovima sa sjevera, a njezin zakleti protivnik Lucian, jednako snažno vezao se uz klan Lannisterovih, a među njima ponajviše uz Cersei od koje se – po njegovim riječima – "doista ima što naučiti u pitanjima nadstojnikovanja!"
Na koncu sedme sezone ostavili smo naše miljenice i miljenike u vrlo nezavidnoj poziciji. Zid vjekovječni probužale su divizije strašnog The Night Kinga i neće biti lako kontra takve sile.
Ne bi li prekratili vrijeme do 14. travnja priredili smo u Martićevoj 14d tajno glasovanje, te odabrali pet najomiljenijih likova GOT-a:
1. Sansa Stark
2. Daenerys Targaryen
3. Hodor
4. Cersei Lannister
5. Sandor 'The Hound' Clegane
Očigledno, u Booksi još uvijek obitava nemali broj Lucianovih spavača!
foto: lateshoes
F.B., 29. ožujka 2019., Zagreb
Uprizorenje 'Sto godina samoće' na Netflixu možemo shvatiti i kao luksuzno opremljene specijalne audiovizualne dodatke za tvrdokorne fanove knjige.
Trčanje je, osim ako nisi aktivan sportaš, najobičnija tortura, nepotrebno i za pripovjedača nesvrhovito mučenje i borba za goli život. Hodanje je, uviđamo, posve druga priča.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.