Top-lista problema pri sastavljanju top-lista svih vremena

Lako je sastaviti listu najboljih knjiga godine. Nije problem podvući crtu i načiniti listu najboljeg bilo čega kad imate vremenski okvir od dvanaest mjeseci. Običaj je da se koncem godine napravi inventura i proberu najbolji filmovi, serije, knjige i tako redom. I zabavno je. Problemi nastaju u trenutku kada se pomamimo i počnemo krojiti listu najboljeg nečega svih vremena.

Možda su takve top liste još zabavnije, ali su i problematičnije. Primjerice – što uopće znači svih vremena?

„Kakvo je to točno vremensko razdoblje?“, upitala nas je Nadstojnica Merida istog trena kada smo je zaskočili idejom da Booksa načini top listu najboljih romana svih vremena.

Natjerala nas je da malo promislimo i kad smo nevoljko pristupili promišljanju – ispalo je da je 'svih vremena' nešto što je započelo velikim praskom (ali moralo je nešto biti i prije toga, ili ne!?), a prostire se nesagledivo daleko u budućnost. Dakle, u vrijeme o kojem mi ne znamo i ne možemo znati bilo što, jer se, k jarcu, još nije ni dogodilo. Ok, onda to otpada, sastavit ćemo top listu najboljih romana našeg vremena, može li tako?

Umjesto Nadstojnice ovaj put se javio redar Damjan i zatražio od svih nas i samoga sebe da prije nego se bacimo na posao pokušamo odgovoriti na pitanje što bi to točno bilo naše vrijeme? Nastao je sveopći žamor i kokodakanje. Nismo se mogli složiti o kojem vremenskom razdoblju govorimo. Posljednjih petsto godina, posljednjih sto ili recimo od 1945. do dana današnjeg? Ne, kriknula je većina nas koji vjerujemo da su neki od najboljih romana napisani između dva velika rata, ne može samo od 1945., to je nikaj!

Poslije smo zaključili da nije samo vrijeme i naše poimanje vremena problem. Problema je cijelo more. Primjerice – kada bi zbrojili sve romane koje smo svi mi u Booksi pročitali u životu, to je zabrinjavajuće premalo u odnosu na ukupan broj  romana koji su objavljeni. Da je u svekolikoj povijesti pisane riječi objavljeno par stotina ili tisuću romana, u redu, u tom slučaju bi imalo smisla raditi listu, ali objavljeno ih je masu, toliko da im se ne zna broja.

Fakat, zbog čega se objavljuje toliko!? Valjalo bi po tom pitanju zauzeti stav i poslati pismo nadležnima. Nema smisla!

Još jedan veliki problem je što bi pri sastavljanja liste došlo do favoriziranja pokojeg romana pisanog na našem jeziku. Danci bi isto gurnuli nekog svog, Maltežani nekog svog i tako dalje, molim lijepo! Dalje, što ćemo s literaturom za djecu, mladež i omladinu? Tu, svi znamo, ima krasnih naslova! Istina, ali ima ih i u žanrovskoj literaturi. Na sam spomen žanrovske literature nastalo je sveopće graktanje i kokodakanje na najjače. Jedni su bili gorljivo za, a drugi protiv – ovi prvi nisu vidjeli nikakav problem da se uz jednog Tolstoja ili Manna pojavi ime Tolkiena, Kinga, Heinleina, J.K. Rowling ili G.R.R. Martina, dok je drugima takvo što bilo van svake pameti.

Jedan od najvećih problema u sastavljanju top-lista svih vremena ili našeg vremena, jest i taj što bi uvijek zaboravili nešto. Odmah na ovaj problem nadovezuje se i jedan drugi. Kada radiš top-listu najboljeg nečega svih vremena, recimo najboljih romana, koliko će toga nečega, romana, biti na listi? Deset je premalo, dvadeset također – trebalo bi biti barem stotinu romana, iako, i to je nekako na knap. Petsto bi bilo dovoljno, ali opet bismo, i to po objavljivanju liste, shvatili da smo neke važne romane zaboravili uvrstiti i ne bi mogli vjerovati da nam se to dogodilo!

Majka svih problema, zaključili smo, jest što je nemoguće objektivno sastaviti top-listu najboljih romana (ili bilo čega drugog) svih vremena. Odmah smo pohitali podijeliti to s Nadstojnicom.

„No shit, Šerloci“, rekla je, „naravno da ne postoji objektivna top-lista bilo čega, svaki put to je samo izbor jednog ili određenog broja ljudi s kojim se većina drugih nikako neće složiti.“

Istina, čak i kada bi u sastavljanje liste uključili šest stotina uvaženih svjetskih pisaca koji bi, svaki za sebe i po svojoj savjesti, sastavio top listu deset najboljih romana ever, i kada bi sve te liste, po principu bodovanja, objedinili u jednu – to bi još uvijek bila top-lista tih šest stotina pisaca s kojom se mnogi, ako ne i većina, ne bi mogli složiti i postavljali bi pitanje – a gdje vam je ovaj roman!? – i ne bi mogli vjerovati da je izostavljen, pa bi automatski listu proglasili nevaljanom ili čak i neozbiljnom.

Tijekom tri dana burnih rasprava i promišljanja registrirali smo ukupno šezdeset i četiri ozbiljna problema (ovdje smo naveli tek šačicu) pri sastavljanju top-lista svih vremena i shvatili da su uobičajene godišnje liste nekako najrealnije. Nisu ni one bez mana, ali služe svrsi – kao, evo, to smo pročitali i od toga što smo pročitali, ovih deset možemo mirne duše preporučiti. Suočeni s činjenicom da je lakše sastaviti top-listu problema pri sastavljanju top-lista, nego samu top-listu, osjećali smo se potišteno.

Iz te potištenosti rodila se ideja da ipak načinimo top-listu najboljih romana svih vremena, ali ne cijelu listu, već da se dogovorimo barem oko jednog romana koji bi se našao na toj listi. Očekivali smo, predmnijevali – bit će i tu problema, ali za divno čudo sve je prošlo glatko.

Privremena i bjelodano nedovršena Booksina top-lista najboljih romana svih vremena:

Majstor i Margarita, M. Bulgakov

Eto!

F.B., 16. prosinca 2022., Zagreb

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.