Sve je u redu

Napetost u Booksinom kontrolnom tornju mogla se rezati na tanke kriške, gotovo da ste od nje mogli raditi one male, zgodne sendviče i posluživati ih uz rashlađen pjenušac ili medovinu. Bezobrazno veliki ekrani svjetlucahu sablasnom svjetlošću koja se odražavala na licima tehničara, ali isto tako i na kamenim, zabrinutim licima Magistre Sofoklovski i Nadstojnice Meride.

Brojke se izlistavahu na tim ekranima i to baš velikom brzinom. Završno prikupljanje rezultata Booksinog velikog supertajnog istraživanja o čitateljskim navikama naših sugrađanki i sugrađana čelni ljudi kombinata pratili su u realnom vremenu. Jasno, i druge agencije provodile su slična istraživanja, ali Booksa je imala svoje metode.

Poznato je da kada radite ovakva istraživanja ne možete ispitati kompletno stanovništvo. Predugo bi trajalo, trebalo bi vam puno više volontera na terenu i troškovi takvog poduhvata bili bi astronomski. Stoga se radi na određenom uzorku. Mi smo, na priliku, ove godine istraživali na tri lokacije. O čitateljskim navikama propitali smo sugrađanke i sugrađane koji dolaze u Booksu na kavu, a potom i one koji se motaju po dvjema gradskim knjižnicama. Odabrali smo dvije nama najbliže knjižnice tako da nam bude zgodnije.

Rezultati su napokon obrađeni. Kucnuo je čas da se suočimo s neumoljivim brojkama! Napominjemo, istraživanje smo proveli na reprezentativnom uzorku od 112 sugrađanki i sugrađana koji često obitavaju na gorepomenutim lokacijama.

100 % naših ispitanika pročitalo je prošle godine najmanje 26 knjiga.

Njih 56% u istom razdoblju pročitalo je 35-50 knjiga.

Imamo i 6 ispitanika koji tvrde da su u 2021. pročitali više od 70 knjiga. Njih smo priveli u prostorije kombinata i dodatno ćemo ih prorešetati pitanjima.

Također, zanimljivo je da 19% ispitanika do knjiga dolazi tako što im ih izdavači pošalju. Riječ je o književnim kritičarima. Neki će reći – hej, pa njih možda ne bi trebali uzimati u obzir kod ovako osjetljiva istraživanja. Mi ne mislimo tako, ta i književni kritičari su u konačnici naši sugrađani! Valjda kao takvi i oni imaju pravo glasa.

Veliki dio ispitanika do knjiga dolazi posudbom u knjižnicama, kupovinom na Hreliću, Njuškalu ili na drugim mjestima gdje se za malo novaca može pribaviti kvalitetnog štiva.

Svega 1% uspije posuditi knjige od prijatelja. Djeluje šokantno, no zapravo nije. Naime svim ispitanicima postavili smo pitanje bi li posudili svoje knjige prijateljima i velika većina odgovorila je da naravno da ne bi. Na potpitanje 'pa zašto, k jarcu!?' odgovaraju da zato što znaju da se posuđene knjige iz nekog razloga rijetko vraćaju, ali i zato što inače nerado posuđuju svoje stvari. Ok, pošteno.

Zastrašujući broj ispitanika (čija imena, jasno, nećemo spominjati) priznaje da do knjiga dolazi skidajući ih u elektronskom obliku po internetima. Na potpitanje ne misle li da je to pinku problematično spremno odgovaraju da ne samo da nije problematično, već je donekle i viteški. Hm...

Isto tako vrijedno je istaknuti kako 36% ispitanika često dobiju knjige od samih autor(ic)a s kojima su u prijateljskim odnosima i pohode njihove promocije. Osim toga 21% njih su i sami pisci tj. spisateljice. Isti oni zli jezici pitaju se je li pametno prilikom istraživanja i njih propitivati tj. uzimati u obzir, na što mi spremno uzvraćamo da ne piše nikom na čelu da je pisac ili spisateljica. I drugo, baš kao i književni kritičari, literati su također naše sugrađanke i sugrađani i imaju svako pravo biti dijelom istraživanja o čitateljskim navikama.

Obzirom da smo pošteno proveli ovo istraživanje i to na reprezentativnom uzorku, i još k tomu među življem koje obitava na posve uobičajenim lokacijama kao što su književni klubovi ili knjižnice, možemo zaključiti da su čitateljske navike naših sugrađanki i sugrađana čisto u redu. Dakako, ima i negativnih pojava. Primjerice, ne sviđa nam se ta nevoljkost oko posuđivanja knjiga, no ovdje i nije toliko problem u nečijoj spremnosti da nešto posudi, koliko spremnost onoga koji je nešto posudio da to isto i vrati u razumnom roku.

Jesmo li mogli provesti istraživanje na nekom drugom uzorku? Ma naravno da jesmo, evo, dogodine ćemo se otisnuti do knjižnica na rubnim dijelovima grada i možemo se kladiti kako rezultati neće bitno odudarati. Pomirimo se svi s činjenicom da ljudi čitaju, možda čak i malo pretjeruju u tome. Ne bi bilo zgorega katkad im skrenuti pažnju i na neke druge sadržaje. Vrijedi razmotriti.

Čitaju li ljudi zato što masu drugih ljudi piše i objavljuje knjige ili masu ljudi piše i objavljuje knjige ne bi li zadovoljili nepresušnu potrebu prosječnog čovjeka za čitanjem? Razmišljajući o ovom teškom pitanju proljetni vihor donosi nam glas kontroverznog bivšeg Nadstojnika Luciana:

„Zašto čitamo kad većinu toga zaboravimo?“

Eto njega opet s provokacijama, ali neka ga, neka samo grakće.

F.B., 29. travnja 2022., Zagreb

***

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.