Korak po korak, dan po dan, došli smo i do samog kraja godine koju je obilježio korona virus – najveći celebrity u povijesti virusologije. Bez sumnje, ova vražja korona je Michael Jordan u svijetu nevidljivih ubojica. Mračna slava covida 19 dospjela je i do najzabačenijih kutaka planeta i kao i svaki pravi supercelebrity izgubio je svaku vezu sa stvarnošću, postao bahat i silan u svojoj moći. Pa ipak, kako su govorili stari mudraci – ničija nije sjala do zore!
Dok mi na rubu snaga i živaca na televiziji (i kroz prozor) promatramo ulice i trgove velikih svjetskih gradova koji su jezivo prazni kao da je sav život zbrisan s lica zemlje, negdje u pozadini, daleko od kamera, na samoj periferiji svega – za transport se pripremaju milijuni bočica cjepiva. Velike akcije cijepljenja već su započele u Velikoj Britaniji, ali i u USA i Latinskoj Americi. Uskoro započinje koordinirana akcija cijepljenja i u staroj Europi i virusu koji je umislio da je veći od Elvisa i The Beatlesa zajedno – uskoro dolazi kraj.
Svima koji se boje cjepiva i slušaju laži o tome kako će nas putem cjepiva ljudi-daždevnjaci čipirati tako da u svakom trenutku mogu vidjeti što čitamo i da li prilikom čitanja preskačemo stranice ili čitamo sve od reda, te da li posuđene knjige na vrijeme vraćamo u knjižnicu ili kasnimo, iz Booksinog stožera poručujemo – ne bojte se! Sve to čega se bojite već je obavljeno putem mobilnih telefona. Ljudi-daždevnjaci dobro poznaju naše navike, znaju koje proizvode kupujemo, što čitamo i koje igrice igramo, mogu čitati naše mailove, znaju koje filmove gledamo, s kim na kavu idemo i što jedemo. Dakle, to što se zove 'čipiranje' već je provedeno, a cjepivo je cjepivo. Da se nismo cijepili protiv raznih boleština u prošlosti – ne bi nas odavno bilo. Cjepivo je cool, a ne cijepiti se u ovakvoj situaciji je uncool, posve neprilično i protivi se zdravom razumu, a isto tako nije u skladu s pravilima lijepog ponašanja.
Drugo na što vam želimo skrenuti pozornost & pažnju u ovom posljednjem ovogodišnjem pismu jest sljedeće: na današnji dan, igrom slučaja, rođeni su dvojica velikih, važnih i nama neobično dragih pisaca. Jedan od njih je Mirko Kovač, a drugi – Henry Miller.
Mirko Kovač rođen je na današnji dan 1938. u Petrovićima, a Miller 1891. u New Yorku. Oni koji su upoznati s njihovim djelima reći će vam, a u to se možete i sami uvjeriti, kako je među ovom dvojicom velikih literata puno sličnosti. Čuvari ćudoređa, kako oni u Americi – tako i ovi naši, zgražali su se nad njihovim knjigama, uporno ih ocrnjivali, zabranjivali ili pokušavali zabraniti, skloniti ih iz knjižnica i izloga knjižara, ukratko – zagorčavali su im život na sve moguće načine. Naravno, svojim akcijama čuvari ćudoređa postigli su upravo suprotno od onog što su željeli. Naime, što više ocrnjuješ nekog pisca i pokušavaš zabraniti ili iz fokusa ukloniti njegove knjige – on je sve traženiji i čitaniji, pa i oni kojima to nije bilo u planu počnu čitati njegove knjige. Oni koji su se najviše užasavali Kovačevih i Millerovih knjiga i u njima vidjeli ništa drugo već crnilo, jad, čemer i opscenost, trasirali su im put do kultnog statusa i književne besmrtnosti. Dakako, Kovač i Miller su to prije svega sami izborili i zaslužili svojim djelom, ali i 'čuvari čistoće književnog jezika' (a književni jezik mora biti lahorast, anđeoski, začinjen medom i protkan zlaćanim nitima) dali su svoj značajan obol.
Nemali broj pisaca koje smo upoznali tvrdokorni su fanovi, štovatelji prebogatog Kovačevog i Millerovog književnog opusa. I to također nije bez vraga. I Naše Gore List i Njujorčanin proživjeli su buran život, bili su uz to i fatalno zaljubljeni u književnost, pročitali cijela sazviježđa knjiga i pisali o njima. Dovoljno je samo spomenuti dva naslova: Kovačev Pisanje ili nostalgija (Fraktura) i Millerov Knjige mog života (Znanje, u prijevodu Zlatka Crnkovića) – i bit će vam jasno zašto su oni, među ostalim, i pisci za pisce.
Gotovo je nepristojno izdvajati nešto iz njihove ostavštine, ali ako već moramo (a iz režije nam javljaju da moramo), evo onda po nekoliko naslova koje preporučujemo onima koji još nisu zavirili u Kovačev i Millerov svijet:
Mirko Kovač – Gubilište, Malvina, Uvod u drugi život, Grad u zrcalu, Vrijeme koje se udaljava, Pisanje ili nostalgija
Henry Miller – Rakova obratnica, Jarčeva obratnica, Sexus – Plexus – Nexus (ili Ružičasto raspeće), Knjige mog života
***
Iz svega navedenog Booksin odjel za faktografiju izdaje dva nalaza.
F.B., 26. prosinca 2020., Zagreb
Uprizorenje 'Sto godina samoće' na Netflixu možemo shvatiti i kao luksuzno opremljene specijalne audiovizualne dodatke za tvrdokorne fanove knjige.
Trčanje je, osim ako nisi aktivan sportaš, najobičnija tortura, nepotrebno i za pripovjedača nesvrhovito mučenje i borba za goli život. Hodanje je, uviđamo, posve druga priča.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.