Na klupicama ispred Bookse došlo je do uobičajenog ranoproljetnog koškanja. Povod za takva nemila događanja može biti bilo što. Ovaj put netko je s istočnog kraja klupice spomenuo kako je Sartre jednom ili u više navrata natuknuo da je dijalektika, i odatle kontradikcija, u temelju ljudskog djelovanja iz čega su uslijedile ne tako zanemarive posljedice. Sa zapadnog kraja klupice, iz posve drugog društvanca, netko drugi posprdno je zapitao da što, k jarcu, zar to netko iz naftalina vadi pritužnice o navodnom Sartreovom sužavanju dijalektike!?
Onda je došlo do višeglasnog graktanja koje je postajalo sve glasnije i u konačnici toliko nesnošljivo glasno da u cijelom susjedstvu nitko živ nije čuo zvrndanje NATO-ovih borbenih zrakoplova koji su baš u tom trenutku ili u jednom od tih trenutaka prelijetali Zagreb što je susjeda s drugog kata poslije komentirala kao moguću izravnu reakciju NATO-a na hipstersko graktanje ispred Bookse kojega je njoj, molim lijepo, već odavno pun kufer!
Sve to skresala je Nadstojnici Meridi u facu usput se nagražajući da će, ako se situacija ne smiri, uložiti i službenu prosvjednu notu i to kod samog gradonačelnika.
Jasno, za sve je kriv redar Damjan čija zadaća je, pa i smisao postojanja, pravodobno reagirati na svako neprilično ponašanje ispred Bookse. Srdita i nakostriješene kose Nadstojnica je tražila nesretnog Damjana da mu nariba nos. Naposljetku pronašla ga je u parkiću i to u društvu magistre Sofoklovski i dr. Sloneka. Sjedili su ispod breze i melankolično srkali makjata gledajući svatko u svoju daljinu. Nisu je čak ni primijetili, iako je s rukama na bokovima i neskrivenom srdžbom stala točno ispred njih.
„Što se ovo događa!?“, ciknula je.
Magistra je umorno dignula pogled: „Ah, i vi ste, dakle, čuli…“
„Čula što? Nemilo koškanje i graktačinu na klupicama ili zračne snage NATO-a kako nadlijeću Booksu ili susjede koji se prijete gradonačelnikom, a sve to dok vi dokono plandujete ovdje kao mile Gere!?“
„Ne, o tome ne znamo ništa, pitala sam u vezi Zvijezde.“
„Kakve sad crne zvijezde!?“
Damjan nemoćno raširi ruke: „Pa Jutarnje zvijezde, razumije se, kao – izaći će, a nitko ne zna kad točno, mah…“
„Čekate zvijezdu Danicu ispod breze? Ili sam ja upala u nekakav paralelni univerzum u kojemu nitko nije normalan?“
„Ma kakva Danica. Vi očigledno ne znate… zvijezda je to nepoznata koja se iznenada pojavi na nebu iznad Bergena i zlokobno sjaji. Lijepo je najavljeno da će Jutarnja zvijezda izaći i kod nas, ali nema je još i sad je čekamo“, dometnuo je dr. Slonek.
„A čekanje nas polako ubija“, pojasnila je Magistra, „ponajviše Damjana, no i sve ostale, neka izađe već jednom, drugo nam ništa nije važno.“
„Istina“, potvrdio je Damjan odsutno tražeći lulu i duhan po džepovima, „meni je najgore, svaki dan odlazim do Oceana u Zvonimirovoj, ali Zvijezde nema pa nema…“
Nadstojnica Merida zaboravila je na srdžbu i ozbiljno se zabrinula. Činilo joj se da njih troje najednom govore jezikom koji bi morala razumjeti, ali ga svejedno ne razumije. Zvijezda iznad Bergena, ocean u Zvonimirovoj!? Grozničavo je pokušavala povezati sve te natuknice u nešto smisleno, no nije uspijevala. Ili sam ja pošemerila – ili su oni, a možda smo i svi skupa prolupali? Nije ni čudo, ali kako ćemo onda u ovakvom stanju skrbiti o Booksi? Na koncu je i ona sjela na klupicu ispod breze i dlanove stavila na čelo. Razmislila je malo i odlučila govoriti njihovim jezikom.
„Ma hajde, glave gore, izaći će zvijezda… heh, jednom mora.“
Damjan je još jednom nevoljno raskrilio ruke: „Da, ali kad točno? Najave i onda te puste da čekaš dok ne uveneš i pregoriš.“
„Tako je, sjećam se, isto bilo i s Borbom“, prisnažila je Sofoklovska, „frigali su nas na laganoj vatrici kao da smo ribice, a ne nestrpljivi štioci.“
Točno u tom trenutku u nadstojničkom mozgu Nadstojnice Meride zabljesnula je munja skužilica i sve je povezala u sekundi.
„Đizs, pa vi govorite o novoj Knausgårdovoj uspješnici, huuuh, koje olakšanje, već sam uvjerila samu sebe da smo svi otišli na kvasinu. Mislim se – boookte, kakav sad ocean u Zvonimirovoj, kakva zvijezda iznad Bergena, a ti govoriš o knjižari Oceanmore i Jutarnjoj zvijezdi!“
Poslije prvotne radosti, Nadstojnicu je preplavio osjećaj živčanoće i tugaljivosti u isto vrijeme. Fakat, kad će već izaći Jutarnja zvijezda? Bilo bi zgodno da se to dogodi što prije. S Mojom borbom preživjeli smo šest valova knausgarditisa, potom su uslijedila četiri manja s godišnjim dobima - sad je na redu Jutarnja zvijezda u pet nastavaka-valova u prijevodu Anje Majnarić. Najvažnije je da izađe prva knjiga, poslije se lakše diše. Vidiš, mogli bi popodne svi do Oceana, pa ćemo tamo stajati ispred izloga i malo čekati. Nikad ne znaš – možda baš tad dođe!
Da je sad ovdje B. bi rekao: „Voda za kavu nikad ne zakuha dok stojiš kraj štednjaka i gledaš u nju.“
F.B., 18. ožujka 2022., Zagreb
Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Ovogodišnje izdanje preporuka knjiga za ljeto proširujemo na sva godišnja doba i posvećujemo Renatu Baretiću
O čemu god pisao, da li o antičkim pjesnicima, životu i smrti, nogometu ili rođaku Isi-hodži, Gudžević je autor neponovljivog stila, oštar kadgod zatreba, precizan i neizmjerno duhovit, autor čiji tekstovi imaju gotovo neobjašnjivu magnetsku privlačnost.
Stotinu i četrdeset godina poslije prvog izdanja "Pustolovina Huckleberryja Finna" iz radionice profesora Everetta izlazi "James", reinterpretacija Twainovog klasika, prešućena priča iza priče, koju nam pripovijeda rob Jim.
Sir Arthur Conan Doyle želio je pisati i druge stvari, primjerice – povijesne romane, a ništa od toga nije se moglo vidjeti od divovske figure Sherlocka Holmesa, najslavnijeg literarnog detektiva u povijesti.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.