Iskustvo čitanja u raznim prometalima

Nismo mogli ne primijetiti veliki porast broja električnih romobila u gradu. Ima ih gotovo kao i bicikala, a djevojke i žene češće ih koriste i poput vila jezde pločnicima katkad ili uglavnom zapanjujuće brzo. S druge strane slabo viđamo ljubitelje rolšua ili koturaljki – koturaljkašice i koturaljkaši kao da polako odustaju ili su i oni prešli na električne romobile. Neka prijevozna sredstva, čini se, u potpunosti su nestala s lica zemlje. Gdje se djenuo onaj čudnovati kljunaš segway!? Bilo ih je par po Zagrebu, ali segway zapravo nikada pošteno nije zaživio kod nas. Baš kao ni ona uboga Subway sendvičarnica, nekim stvarima jednostavno nije suđeno primiti se.

U ljetnoj dokolici odlučili smo istražiti koja su prometala – gradska, međugradska, interkontinentalna – najpogodnija za čitanje.

Električni romobil – Na ovom iznimno popularnom prometalu možete vrlo brzo stići na kavu ili kod bake u Gajnice, ali čitati na njemu vrlo je teško, pa u velikoj mjeri i pogibeljno. Nemojmo to raditi. Isto vrijedi i za bicikliste, koturaljkaše i preživjele segwayaše.

Automobil – Ovisi gdje i koliko dugo putujete. Kao suvozač/ica mogli bi čitati, zašto ne? Mogli bi, da, ali onima koji su za volanom, iz do danas nepoznatih razloga, takvo čitalačko ponašanje najčešće se neće svidjeti. Uzmete li knjigu, vozač će se osjećati zapostavljeno, jadno, odbačeno, pa čak i uvrijeđeno. Možete primjerice pitati vozača bi li mu smetalo da sad malo čitate, no čak i ako vam kaže da nema ništa protiv – nemojte to činiti.

Vlak – Ok, vlak bi po svemu morao biti idealno prijevozno sredstvo za ljubitelje književnosti. Vlakovi su romantični i vjerojatno spadaju među najknjiževnija prometala u povijesti. Uđeš u jedan od vagona, pronađeš kupe i čitaš. Idealno bi bilo da ste sami u kupeu – samo, koliko dugo će to potrajati? Još prije nego dovršite prvu stranicu može ući netko, smjestiti se preko puta vas, izvaditi pečenu kokoš i prionuti na jelo. Možete se praviti da se ništa ne događa i nastaviti s čitanjem, ali koncentracija pada – dijelom zbog toga što ne možete vjerovati da netko glasno mljacka koščice ispred vas, a dijelom i zbog toga što je to ipak lijepo pečena kokoš i vaš želudac može izdajnički zakruliti. Osim toga u kupe vam može banuti društvo koje će glasno pričati, kartati briškulu, cerekati se, hrkati i slično. Može vam banuti i netko smiren, pristojan, netko tko će također iz ruksaka dohvatiti knjigu i čitati. Užas – proletjet će vam kroz glavu – kakav pozer! Pa nećeš mi valjda sad tu čitati knjige, prikriveni manijače!?

Tramvaj – Zgodno! Tramvaji su cool prometala, teoretski. U praksi se, međutim, mam druga slika kaže. Čitati u tramvajima možete u ranu kišnu zoru i to nedjeljom. Svakog drugog dana i u drugo vrijeme vožnja tramvajem sličnija je paklu na kotačima i u takvim uvjetima nemoguće je čitati.

Autobus – Gradske linije – no way, Jose! Međugradske? Moguće je, ali samo ako netko ne sjedne do vas, jer ako sjedne – preblizu je. Ulazi vam u čitateljski prostor, a i bez toga osjećate se nekako stiješnjeno, ne znate kamo bi s nogama, ne znate kamo bi sa stvarima. Ima ljudi, pa čitaju u autobusu, ali zapitajmo se kakvo je uistinu to čitateljsko iskustvo. Ne baš bajno.

Prekooceanski brod – Hm, da vidimo. Imaš kabinu, možeš se zavući unutra i čitati. Možeš i na palubi zavaljen u ligeštul. Mnogi ljudi čitaju na brodovima, zar ne? Istina, no što ako ste skloni morskoj bolesti? Što ako naiđe oluja, pa se dignu golemi valovi? Ili se u noći odnekud pojavi ledenjak kojeg nitko nije vidio na vrijeme? Ili vas napadne orijaški oktopus!? Vjerojatno neće, ali odakle vi to možete znati? Jeste li možda morski biolog koji zna sve o životu u tajanstvenim morskim dubinama?

Zrakoplov – Putovanje zrakoplovom je samo po sebi nenormalno iskustvo. Sjediš na nekakvom sjedalu i letiš zrakom na bogzna koliko tisuća metara visine. Uznemirujuće, nije li? Kakav god racionalni hrabriša bio, prije nego kročiš u zrakoplov nešto u tvom umu uzdahne i kaže – huh, nadam se da će sve proći u redu. Jer ako ne prođe… Ok, uglavnom sve prođe dobro, ali i za najmirnijeg leta dogodit će se da vaše leteće prometalo barem jednom nenadano propadne stotinjak metara, zatrese se i slično. Ta propadanja nisu ugodna i čitati u takvim turbulentnim uvjetima, ne znamo koliko može biti ugodno i zabavno. Možda u prvoj klasi i nekako, ali u ekonomskoj – I don't think so, Muriel!

Leteći balon – Ne želimo ulaziti u leteći balon. Nitko ne bi trebao.

Što reći na kraju i koju poruku poslati nadmenim knjiškim červekima koji će nas sveudilj uvjeravati – ja mogu čitati svugdje i uvijek. Može se, sve se može, no je li nužno i preporučljivo? Nije li pametnije strpjeti se dok ne stignete na odredište i onda se prepustiti porocima čitanja? Dok putujete vrijeme možete prekratiti i na druge načine, primjerice – nesvrhovito češljati po mobitelima kao sav normalan svijet!

F.B., 15. srpnja 2022., Zagreb

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.