Halloween ili Noć vještica zapravo je noć u kojoj mladi, ali i oni malo stariji, diljem Sjedinjenih Američkih Država masakriraju bundeve i gledaju filmove strave i užasa kao što je, primjerice, serijal Halloween kojega je davne 1978. pokrenuo John Carpenter (filmaš kompetentan baš po pitanjima strave i užasa). Također, mlađa dječica maskiraju se u Noći vještica i obilaze susjedstvo tražeći slatkiše. Svaka dobra američka kuća ukućanska ima pripravljenu hrpu slatkiša i dijeli ih dječici šakom i kapom.
Nađe se uvijek i namćorastog, mrzovoljnog svijeta, susjeda koji ne mare za izmišljene trgovačke blagdane ili recimo kritički nastrojenih mrguda kojima se ne svidi u što su se djeca prerušila pa im uskrate slastice. Takvi po halloweenskim običajima i zakonima bivaju kažnjeni. Najčešće im se kuća i dvorište okite kilometrima toalet-papira pa onda to sutradan moraju satima čistiti.
Lijepi običaji halloweenski dijelom su zahvatili i ostatak svijeta, ali onda je došla 2020. – godina koja je sama po sebi strava i užas. Od početka do kraja, uzduž i poprijeko kugle zemaljske, godina u kojoj su nosili maske i još uvijek ih nose čak i oni koji to nikada nisu činili. Godina koja postaje sve gora kako se primiče svom kraju. Već polako i zaboravljamo kako je bilo prije – u vrijeme kada smo imali sve one uobičajene probleme, ali barem nismo imali pandemiju koja se, kao što vidimo, potpuno otela kontroli.
Negdje tamo u proljeće kada su u 60-milijunskoj susjednoj Italiji imali po 600-700 novooboljelih dnevno izgledalo je to jako loše i uznemirujuće. Danas, kada u Hrvatskoj imamo po 1500-2500 novooboljelih, sve je, kao, pod kontrolom. Jest loše, ali sada je već toliko dugo loše da smo se naviknuli. U svijetu je od korone do danas oboljelo više od 45 milijuna ljudi i blizu milijun i dvjesto tisuća ih je umrlo, no unatoč svemu nezanemariv je broj onih koji uopće ne vjeruju u cijelu priču. Neki opet vjeruju da problem postoji, ali je silno napuhan (korona-agnostici) i dosta im je, pa organiziraju prosvjede. Breaking news: svima je dosta, ali to što je nama nečega dosta ne znači da će to nestati.
Ne znamo hoće li se i na koji način u USA i drugdje obilježiti predstojeća Noć vještica ili Halloween. Vjerojatno na neki način hoće, ali kakvog smisla ima Halloween u godini koja je već sama po sebi Halloween i to na nimalo zabavan način? Kakvog smisla ima gledati filmove strave i užasa kada je to ionako oko nas. Živimo neku vrstu horrora – jedina je razlika u tome što nema odgovarajuće glazbene podloge. Ubojica je negdje vani i uporniji je čak i od Michaela Myersa.
Stoga Booksino vijeće za proslavu Halloweena, umjesto horora, predlaže dvanaest odličnih, ljekovitih komedija iz devedesetih i dvijetisućitih:
There's Something About Mary (1998)
Anchorman: The Legend of Ron Burgundy (2004)
Clerks (1994)
Bridesmaids (2011)
The Big Lebowski (1998)
Office Space (1999)
Team America: World Police (2004)
Bad Santa (2003)
The Royal Tenenbaums (2001)
Tropic Thunder (2008)
In the Loop (2009)
Rushmore (1998)
Probrali smo naslove snimljene od 1994. do 2011., dakle iz vremena koja danas izgledaju gotovo romantično. Ne bi nipošto bilo dobro da nam za kojih deset godina i ova 2020. izgleda isto tako. Iskreno, bilo bi odlično kada bi nam ona, ovakva nakaradna, ostala u sjećanju kao godina strave i užasa ili kako bi rekao Roško – kao glitch.
F.B., 30. listopada 2020., Zagreb
Foto: Dan Bergstrom.
Uprizorenje 'Sto godina samoće' na Netflixu možemo shvatiti i kao luksuzno opremljene specijalne audiovizualne dodatke za tvrdokorne fanove knjige.
Trčanje je, osim ako nisi aktivan sportaš, najobičnija tortura, nepotrebno i za pripovjedača nesvrhovito mučenje i borba za goli život. Hodanje je, uviđamo, posve druga priča.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.