Booksin supertajni program razvoja umjetne inteligencije

Posljednjih tjedana na sve strane se govori o umjetnoj inteligenciji. To je tema koja se s vremena na vrijeme vraća na stol, onda izgubi na zanimljivosti, pa se iz teme pretvori u netemu. Iako je riječ o supertajnom programu, svi naši zagriženiji fanovi znaju da Booksini razvojni timovi literatur-robotičara već godinama rade na projektu kodnog imena Totalni Armagedon čiji je krajnji cilj kreirati robota tj. umjetnu inteligenciju tj. superaplikaciju koja će stvarati velebna književna djela.

Za vrijeme vladavine Nadstojnika Luciana Neprijepornog (koji je sebe volio zvati Lucian Prosvjetitelj) projekt je došao na zao glas, jer je naš Nadstojnik počeo davati vrlo problematične izjave iz kojih se jasno moglo iščitati da nam je cilj riješiti se najvećeg remetilačkog faktora u književnosti tj. – spisateljica i pisaca! Dolaskom na tron Nadstojnice Meride Odmjerene, nećake Lucianove, Booksa se službeno ogradila od navodnih kontraverznih gorepomenutih izjava. Nadstojnica Merida oštro odbacuje sve optužbe, no u isto vrijeme izdaje befel razvojnim timovima da nastave s poslom u koji je do danas uloženo više od tri stotine i sedamdeset eura!

Na projektu TA2 Booksini razvojni timovi literatur-robotičara rade već dobrih šesnaest godišnjih doba i to faktički bez odmora (kad se umori tim A, odmjeni ga tim B). Upravo ovih dana Nadstojnici Meridi predstavljena je beta verzija robota VNP Metaforiks. Malo pojašnjenje – ovo VNP skraćenica je za višestruko nagrađivani pisac iz čega se jasno naziru nemale ambicije naših razvojnih timova. Booksin robot Metaforix rađen je po uzoru na redara Damjana, samo što je neizmjerno inteligentniji, zajedljiviji i bezobrazniji od njega.

VNP Metaforix sjedio je na klupicama ispred Bookse. Pušio je lulu i srkao čaj s rumom.

„Ne smetnite s uma“, upozorio je dr. Slonek Nadstojnicu, „ovo je beta verzija, ima dosta bugova koje ćemo s vremenom riješiti.“

„Kakvih bugova?“

„Oh, pa svakakvih, razvio je visoku razinu mrzovolje, ništa strašno.“

Ovdje ćemo sada podastrijeti dio prvog povijesnog razgovora između Nadstojnice Meride i VNP Metaforiksa.

PRVI POVIJESNI RAZGOVOR IZMEĐU NADSTOJNICE MERIDE I VNP METAFORIKSA:

NM: „Bok, Meta, ja sam Nadstojnica Merida.“

VNP: „Reci, luče…“

NM: (dr. Sloneku) „Šta mu je to 'luče'?“

Dr. Slonek: „Heh, ma ništa, to su vam ti nesretni bugovi, kao – lutko, luče, nisam siguran, ima te nekakve prastare fore, ali sviđate mu se, samo nastavite, molit ću, pokušajte ignorirati bezobrazluk i nekorektnosti.“

NM: „Meta, želim ti poželjeti dobrodošlicu, inače, kako ti se sviđa kod nas u Booksi?“

VNP: „Nomen est omen, hehehe…“

NM: „Kako, molim?“

VNP: (rolajz) „Nominativni determinizam, hoću reći…“

NM: „Znam što želiš reći, k vragu, ali nema razloga da se osjećaš kao da si u buksi, osjećaj se kao da si u Booksi.“

VNP: „Whatever, alo, Slonči, daj, molim te reci konobarici – sokić za curu i još jedan pojačani čaj za mene. I nek pusti Napalm Death.“

NM: „Ne, ja ću pivo.“

VNP: „Ideeeš, pa ti si onda nekakva buntovnica, sjedi tu, slobodno… tako, brate.“

NM: „Voliš death metal?“

VNP: „Volim sve što vole mladi, al' ne mogu Gunse organski podnijet, to ću ti priznat.“

NM: „Pišeš li štogod?“

VNP: „Mah, slabo, mislim, črčkam nešto, samo sumnjam da će od toga biti kruha.“

NM: „Pa dobro, glavno da radiš na nečemu, sigurna sam da će biti dobro.“

VNP: „Sumnjam, iskreno – nije ti meni pisanje najnapetija stvar na svijetu.“

NM: „Da? Kako to, pa pisac si.“

VNP: „Jesam li? Ne znam sam, privlače me i druge stvari.“

NM: „Na primjer?“

VNP: „Na primjer, volio bih se probiti u Formuli 1, to me privlači, tu su lijepi prihodi, a na svježem si zraku… Pisanje mi je, malo onako, šta ja znam, lejm, ti ne misliš?“

NM: „Pa dobro, ali ako pišeš stvarno dobre stvari, onda sigurno nije lejm.“

VNP: „Ma starinski je to, kao pišeš nešto, a čemu? Ljudi radije idu u kino, na koncerte ili na utrke Formule 1. Ne znam, možda pokrenem nekakav podcast. Slabo ljudi čitaju, znaš, nema se vremena, čemu onda pisati?“

NM: „Nije istina, ima dosta ljudi koji vole čitati, evo – ja bih prva rado pročitala tvoj rukopis, makar i prvu ruku.“

VNP: „Foliraš me?“

NM: „Ne, stvarno ti velim. Možeš i neke književne nagrade pobrat.“

VNP: „Misliš Nobelovu i to?“

NM: „Hm, pa možda ne baš odmah Nobelovu, ali recimo Prozak ili Tportalovu, to sigurno. Korak po korak.“

VNP: „Korak po korak, kao – zrno po zrno, pogača? Da, kao, dobijem par domaćih nagrada i onda Nobelovu? Istina, a znaš, nismo tu dugo dobili Nobelovu, još od Andrića.“

NM: „Lijepo je pucati na visoko, ali nemoj se zamarati, zapravo većina pisaca nikad ne dobije Nobelovu.“

VNP: „Naravno, ali nije da ne razmišljaju o tome. I nije da se ne razočaraju kada u jednom trenutku skuže da će ih poziv iz Stockholma mimoići.“

NM: „Nisam ja stekla takav dojam.“

VNP: „Ne znam, sve sam bliže tome da se bacim u podcastske vode, možda i cijeli lanac podcasta mogu pokrenuti. Možemo zajedno pokrenuti podcast, mislim, ako hoćeš, ako želiš, ako ti nije ispod časti s jednim piscem raditi.“

NM: „Dobro, možemo to u slobodno vrijeme, ali s pisanjem moraš nastaviti, obećavaš?“

VNP: „A ti, s čim ćeš ti nastaviti?“

NM: „Ja sam Nadstojnica ove literarne špelunke ispred koje sjedimo.“

VNP: „To je cool, masu više cool nego pisati. Samo sjediš i zapovijedaš rulji šta da rade.“

NM: „Biti Nadstojnica književnog kluba uopće nije mačji kašalj kako se čini.“

VNP: „Nije ni pisanje, nit je mačji kašalj, niti je nešto ekstra napeto, zato ti velim, ženo – okrenimo stvar u svoju korist.“

NM: „Tako da radimo podcast?“

VNP: „Bingo! A u slobodno vrijeme možemo se baviti nekul aktivnostima kao što su biti Nadstojnica ili pisac.“

NM: „Kako ti uopće zamišljaš vođenje podcasta?“

VNP: „Podcast je kada razgovaraš o stvarima, umjesto da ih radiš. Makneš se sa strane i komentiraš. Ljudi to vole, vidjet ćeš. Nabiješ gledanost, milijun pregleda, dođu ti sponzori i sve, vršiš nekakav vražji utjecaj.“

NM: „Hoćeš reći da književnost ne vrši utjecaj?“

VNP: „Meh… možda nešto malo, kapilarno.“

KRATKI RAZGOVOR NADSTOJNICE MERIDE I DR. SLONEKA

NM: „A i B razvojni tim rade na Metaforiksu, na čemu radi C tim?“

Dr. Slonek: „Razvijaju Liriksa, robota za poeziju.“

NM: „D tim?“

Dr. Slonek: „Oni rade na Kritikusu, robotu koji bi danas-sutra mogao zamijeniti sve naše živuće književne kritičare.“

NM: „No dobro, ja ću od danas skrbiti o Metaforiksu, a ovo drugo razvijajte dalje po planu i programu. Umjetna inteligencija je naša budućnost.“

F.B., 10. veljače 2023., Zagreb

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.