Piše: F. B.

Booksin jubilej: 20. godišnjica literarne ubožnice

Petak
02.02.2024.

Proslave godišnjica i rođendana samo su izgovori da se upriliči pošten tulum, više-manje raskalašena zabava koja bi, ako je to prava zabava, a ne nekakva uštogljena čajanka, morala potrajati do sitnih jutarnjih sati tj. barem do prvih pijetlova. Svi vole tulume, dobro – skoro svi, a što se tiče zbrajanja godina koje se samo gomilaju – to nitko ne voli. Točnije, ljudska bića loše reagiraju na starenje, a kolektivi, kombinati, tvornice etc. upravo suprotno – što su stariji, više se hvale, naglašavaju koliko već dugo djeluju i, zanimljivo, što su stariji – više im se vjeruje.

Dugotrajnost je u pravilu garancija kvalitete. Književni kombinat Booksa već je velika cura, ove godine navršava dvadeset godina i čak da smo i tvornica cijevi tih dvadeset godina zavrijedilo bi respekt. U svijetu književnih klubova (kombinata), dvadeset godina je već ozbiljna starost. Osjećamo se kao da nam je sedamdeset. Svašta smo proživjeli, a živjeti u svijetu književnosti nije šala. Teško je, troši živce i najvjerojatnije smo upravo zbog toga u više navrata tijekom ova dva desetljeća pokušavali, katkad i uspijevali, proširiti naše aktivnosti. Željeli smo biti nešto drugo, pa smo stalno uvodili druge sadržaje i aktivnosti, a sve ne bi li se malo odmorili od književnosti i programa vezanih uz književnost.

Svjesno ili nesvjesno, teško je to danas reći, od samih početaka željeli smo biti i birtija, pa smo dali načiniti šank. U istom prostoru imali smo knjižaru gdje smo prodavali knjige i šank s toplim napitcima kao što su kakao, makjato i čajevi. Onda smo poželjeli proširiti asortiman čajeva i stali dobavljati egzotične čajeve iz svih krajeva svijeta. Ni to nam nije bilo dosta, pa smo u jednom razdoblju održavali kviz-natjecanja na kojima su sudjelovale neke od najboljih pubkvizaških ekipa onog vremena.

Netko je potom, ne znamo točno tko, progurao ideju da jednom tjedno, ili mjesečno, organiziramo tržnicu! Da, tržnica usred književnog kluba, s voćem, povrćem, domaćom rakijom, teglicama meda i džemova. Dobro, bilo je i stvari koje na koncu nismo ostvarili. Primjerice ono kad smo htjeli biti i ćevabdžinica. Mislim da je ovo propalo jer je došlo do sukoba s veganskim lobijem unutar kluba čije ideje su bile u najsuprotnijoj suprotnosti s temeljnom filozofijom i tradicijom klasičnog ćevabdžijskog biznisa.

Priznajemo, čini se kao da smo u kroničnoj potrazi za svojim pravim identitetom. Po teoriji magistre Sofoklovski naš pravi identitet je baš ta stalna potraga za identitetom, naše tvrdoglavo nepristajanje da budemo samo književni klub (kombinat) i ništa drugo povrh toga. Prodaje knjiga smo se riješili shvativši da nam nedostaje prostora za ostvarenje planova koji su se gomilali kao pečurke poslije kiše. Tijekom ovih dvadeset godina uspjeli smo u taj neveliki prostor nekadašnjeg Ribomaterijala nagurati cijelo mnoštvo čitateljskih klubova, radionice poezije, radionice proze, glazbene večeri i slušaonice, bavili smo se stripom, održali nebrojene književne promocije, radionice fotografije i na koncu organizirali i Reviju malih književnosti koja također ove godine slavi svoj dvadeseti rođendan.

Naravno, morali smo u jednom trenutku pokrenuti i vlastito izdavaštvo, a isto tako niknuo je i Centar za dokumentiranje nezavisne kulture.

Teško bismo u samo jednom tekstu mogli pobrojati sve što smo radili i radimo ne bi li jednog lijepog dana dokučili svoj pravi identitet i razlog postojanja. Dakako, po teoriji magistre Sofoklovski taj dan neće svanuti.

Literarnu ubožnicu u Martićevoj 14d osnovale su tri djevojke, zvuči pomalo kao bajka – bile jednom tri djevojke – ali vjerujemo da je uistinu tako bilo. Istina je da o tome ni dan danas nema vjerodostojnih svjedočanstava, pa ćemo ove godine, među ostalim, pokušati razriješiti i ovaj misterij. Ono, međutim, što pouzdano znamo jest činjenica da su Booksom od pamtivijeka vladale žene. I to čeličnom rukom. Ok, postojalo je jedno razdoblje, kratko, kada je na čelu kombinata bio Nadstojnik Lucian Kovrčavi, no isti je svrgnut prije stanovitog vremena i sve se vratilo u kaotičnu rutinu ili rutinu kaosa sa ženama na svim ključnim pozicijama.

Dakako, u povijesti Bookse bilo je i muške čeljadi, jer kombinat se, iako sklon autoritarnom ustroju, uvijek trudio biti, kako se ono lijepo kaže, inkluzivan. Ili kako bi živa legenda Bookse i jedna od utemeljiteljica, Mika, znala reći: Mjesta ima za sve, ali uvijek se mora znati ko kosi, a ko vodu nosi.

Na ove ili one načine, ove 2024. predstavit ćemo vam neke od ključnih figura iz naše prebogate tisućugodišnje povijesti, ljude na čijim smo krilima održavali i održavamo prijeko potreban kaos bez kojega bismo se davno ugasili i nikad ne bi dogurali do ovog jubilarnog rođendana.

Svim našim gostima, kavopijama, članovima, čitateljicama i čitateljima, suradnicima i uopće, svima koji ste ikada uspjeli izboriti mjesto na klupicama ispred Bookse, također čestitamo rođendan!

 

F.B., 2. veljače 2024., Zagreb

 

Možda će vas zanimati
Pisma Pukovniku
20.12.2024.

Márquez na Netflixu!

Uprizorenje 'Sto godina samoće' na Netflixu možemo shvatiti i kao luksuzno opremljene specijalne audiovizualne dodatke za tvrdokorne fanove knjige.

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
06.12.2024.

Gombrowiczev Dnevnik (2)

Gombrowicz se igra, provocira, skriva se, razotkriva, propituje, razmišlja i tjera druge na razmišljanje, napadi ga zabavljaju, a tapšanje po ramenima i hvalospjevi navode na oprez.

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
22.11.2024.

Gombrowiczev Dnevnik (1)

Od prvih dnevničkih zapisa koje objavljuje u Kulturi bilo je jasno s kakvim će novim formatom književnog Don Quijotea brojno čitateljstvo emigrantskog literatur-mjesečnika imati posla.

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
08.11.2024.

Hodanje je d(r)uga priča

Trčanje je, osim ako nisi aktivan sportaš, najobičnija tortura, nepotrebno i za pripovjedača nesvrhovito mučenje i borba za goli život. Hodanje je, uviđamo, posve druga priča.

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
25.10.2024.

Dvadesetminutni tečaj kreativnog pisanja!

Morate pisati, svaki dan, i morate čitati, također svakodnevno, reći će vam voditeljica ili voditelj radionice kreativnog pisanja, a vi ćete istog trenutka pomisliti: No shit, Sherlock...

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
11.10.2024.

Nobel: Pisci na koljenima, spisateljice smanjile na 102:18!

Akademija je, dakle, za stotinu dvadeset i tri godine pronašla, prepoznala osamnaest književnica vrijednih po mnogima najvrjednije književne nagrade ever!

Piše: F. B.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu