Booksa se otvara, ljeto ide kraju

Kada literarna ubožnica Booksa poslije zasluženog odmora otvori vrata – naši stariji sugrađani odmah kažu: Aha, Booksa je otprla, ljeto u Zagrebu bliži se svom kraju. I uistinu je tako, kada 24. kolovoza ugledate posthipstere kako na klupicama ispred kombinata potiho šušore o bendovima za koje (još) nitko osim njih nije čuo, znajte da će uskoro početi žutjeti lišće u Parkiću Nadstojnika Luciana.

Jesen je, reći će vam sinoptičari, još uvijek samo daleko i varljivo obećanje, bit će još toplinskih valova, još kako, ljeto nije reklo svoju posljednju riječ. Svaka čast njihovim prognostičkim kartama, ali jesen je tu i jedne noći samo će se sa Sljemena spustiti na zagrebačke krovove, drugog dana guske će na svojim krilima donijeti maglu i onda ćemo svi prekopavati po ormarima u potrazi za dugim rukavima.

Da, pripreme za svečano otvaranje 24. o.m. u punom su jeku, no tu su i nedaće. Kako se ljudi vraćaju u Zagreb, tako se i bolnički ležajevi pune novooboljelima. Korona je među nama, a dokle će još biti – ne zna se. Cjepiva ima, ali zainteresiranih za cijepljenje posljednjih mjeseci bilo je sve manje. Hoće li se prije stvarnog početka jeseni još tko cijepiti – ni to se ne zna. Možda neki i hoće. I to će biti nedovoljno, tek smo nekako, na jedvite jade, došli na brojku od 50% procijepljenosti odraslog stanovništva.

Dakle, za koji tjedan i službeno bi mogao započeti četvrti pandemijski val, ili je već započeo – ni to nije sigurno, jer do nas dopiru različite informacije. Po jednima slijedi nam novi lockdown i nove restrikcije, po drugima – moramo napokon naučiti živjeti s koronom i otvoriti sve. I Booksu, i kazališta, stadione, koncertne i kino dvorane, knjižnice, škole, sve! Nagovaranje necijepljenih da se ipak cijepe nekako baš i ne ide. Možda bi morali biti konkretniji u tim nagovaranjima?

Primjerice, magistra Sofoklovski predlaže: „Neka svakom tko se cijepi Vlada pokloni po jednu štosnu knjigu! Na taj način ubit ćeš dvije muhe jednim udarcem – cijepit ćeš ljude i usput ih potaknuti na čitanje!“

Nadstojnica Merida samo je frknula: „Pa tek to će ih odbiti. Em ih hoćeš cijepiti, što oni ne žele, em ih tjeraš da čitaju knjige koje možda također ne žele čitati.“

„Pa neka se đoraju tj. mijenjaju kao što djeca razmjenjuju sličice. Um i revoluciju Herberta Marcusea mijenjam za dobro uščuvanog Harlana Cobena - bilo kojeg Harlana. Samo nek je uščuvan.“

„Ma ne, onda bi se mjesecima samo đorali, a privreda neka stoji za to vrijeme ili što?“

„Ko šiša privredu, zar nismo ovog ljeta ostvarili 16 milijardi noćenja!? Živjet ćemo svi od turizma, bejbe.“

„Vidi se, dakle, da ne kužiš život – a to je zato što nisi iz realnog sektora. Ne možemo ni približno svi živjeti od turizma – bejbe.“

Pritisnuta teškom argumentacijom magistra Sofoklovski ozlojeđeno je ustuknula.

„Ok“, javio se dr. Slonek, „ako baš ne žele čitati sami, možemo mi u Booksi organizirati pjesnikinje i pjesnike, pa im oni mogu čitati – eno, može i u parkiću, dok je još lijepog vremena. To bi isto bilo če-če.“

Nadstojnica Merida iznova je frknula: „Kome da čitaju?“

„Novocijepljenima, razumije se.“

„A što ćemo s onima koji su se bez nagovaranja cijepili? Na to ne mislite – onda bi i oni nahrupili na čitanje. Jer je jedino tako pošteno. Zašto bi oni ostali uskraćeni za besplatno stihovlje, a cijepili se? Osjećali bi se kao budale.“

„Istina, za tili čas, imali bi ovdje promenadu i krkljanac neviđeni. I kako velite – privreda bi opet trpjela.“

Palo je još nekoliko prijedloga, no nismo se nikako mogli domisliti pravom rješenju. Eto, tako je ispalo, htjeli smo dati svoj doprinos, imali smo najbolju namjeru, ali kad ne ide – ne ide. Svejedno, još uvijek vjerujemo da se naše necijepljene sugrađane može nekako nagovoriti na cijepljenje. Ne znamo kako, ali rješenje mora postojati. Ako ga ne pronađosmo mi, možda ga pronađe netko drugi, samo da lockdowna novog ne bude.

To nam nikako ne bi odgovaralo. Preko ljeta opskrbili smo se velikim količinama egzotičnih čajeva i kave (a ozbiljno razmišljamo i o ubacivanju banjalučkih i oaklandskih ćevapa u ponudu). Otvaramo za četiri dana i želimo ostati otvoreni. Priredili smo masu odličnih književnih i drugih programa koji su, kažu zli jezici, samo paravan za lifranje čajeva i makjata. S gnušanjem odbacujemo takve insinuacije. Booksa ne živi od prodaje toplih napitaka, mi smo tu radi općeg dobra. A ljudi moraju nešto srknuti kad već izađu negdje, to je naprosto tako.

F.B., 20. kolovoza 2021., Zagreb

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.