U pripovjednom rudniku

PITANJE

Dragi doktore, pomagajte!

Ja sam Nataša, pišem vam ovo pismo uz plam svijeće. U jednosobnom stanu u predgrađu Zagreba živimo moj brat Marko i ja, a roditelji šalju skoro cijeli iznos svojih malenih plaća. Ali iako brat i ja živimo od prženih krumpirića iz studentske kantine, u našim srcima vlada optimizam. Sve nade polažemo na Marka, najperspektivnijeg mladog analitičara književnosti u povijesti naše države.

Nitko ne zna otkud Marku takav dar jer nitko u obitelji nije mnogo čitao. A Marko od malih nogu – te čita, te tumači! Te razlaže pripovijetke na motive, morfeme, miteme i što ti ga ja znam... Uglavnom, već u nižim razredima osnovne škole bilo je jasno da mu je dragi Bog zacrtao da bude vrhunski analitičar kratkih priča.

Sada Marko studira hermeneutiku kratkopričaštva na uglednom zagrebačkom sveučilištu, čita i piše uz baterijsku lampu, a na našu adresu pristigli su pozivi s najuglednijih lokacija svijeta: iz Oxforda, Cambridgea, Silikonske doline...

Međutim, sve bi to moglo otići u dim jer je Marko jednog dana kući donio neku neprirodno debelu knjigu: Valentove Umjetne suze. Odmah mi je bilo čudno što sad Marko ima čitati te neke duge tekstove, ali rekoh, što ti ga ja znam... Međutim, možda nisam završila fakultete, ali moj špurijus bio je u pravu!

Otkad je knjiga u stanu, Marko je samo čita i ne radi ništa drugo. Ne kupa se, ne piše, pustio je bradu i prestao odlaziti na predavanja. Samo lista tu knjižurinu, prsti mu se zacrvenili od posjekotina... a još ni do pola nije stigao! Kad ga pozovem na šetnju, on odgovara: to je banalno. Kad ga pitam koji će elitni fakultet odabrati, on odgovara: Nijedan, to je sve banalno. Pa, doktore, ta njegova banalnost će mu upropastiti život!

Strah me da će napustiti studije. Strah me da će roditelji shvatiti što se događa – već ponešto sumnjaju jer im je Marko počeo pisati duga i čudnovata pisma. Strah me da će postati kao stric Juro koji je pao s motora i počeo slušati klasiku.

Pa kako da ga spasimo od te zle romančine? Bacila bih mu knjigu u peć, ali ne stane unutra. Kako da ga vratimo na put kratkih priča koje mu jamče sreću i spas od siromaštva?

ODGOVOR

Poštovana Nataša,

Nažalost, tužna Markova priča samo je jedna od mnogih u okrutnom svijetu kratkih priča. Pozicija čitatelja ovdje je usporediva s položajem rudara koji mora uložiti veliku količinu energije i preuzeti ogroman rizik, a sve za malenu naknadu. Čitanje kratkih priča veoma je opasno, intenzivno, potresno, te učestalo. Tako iskusni čitatelj zna ulaziti u 'rudnik' nove priče i po pedeset puta dnevno.

Suvremeni svijet u tom je smislu naročito svirep. Dok su nekad čitatelji imali po tisuću stranica prostora da polagano uđu u svijet Rata i mira, današnji čitatelji u tekstu od pišljivih deset stranica mogu iskusiti najveće traume intergalaktičkog rata. Književnost je danas toliko intenzivna da sam pogled na korice suvremene knjige može uzrokovati blagi strujni udar.

U takvom svijetu, gdje se od čitatelja zahtijeva stalan rad i konstantno čitanje novih djela, nije ni čudo što je Marko pobjegao u drugu krajnost: u svijet dugačkog Valentovog romana koji nudi polagano čitateljsko iskustvo te sigurnu, jedinstvenu sliku totaliteta. Dok se čitatelj kratkih priča svako malo suočava s novom vizijom i novim kozmosom, čitatelji ovakvih velikih romana mogu počivati tisućama stranica na istoj temi – u ovom slučaju, ta je tema banalnost današnje epohe.

Stoga njegovo čitanje Valentovog romana nije uzrok bolesti, nego obrambena reakcija tijela na teško i patogeno djelovanje kratkih priča. I to nije 'linija manjeg otpora', kako bi pomislili elitistički ljubitelji kraćih tekstova, nego dobar znak da je Marko na putu prema ozdravljenju.

Iako bi Markovo daljnje analiziranje kratkih priča svakako urodilo velikom i unosnom karijerom, trebamo se upitati jesu li glamurozni svijet književne kritike i unosni ugovori s izdavačima vrijedni njegova zdravlja? Medicina nedvosmisleno odgovara: ne!

Marku predstoji težak i mukotrpan proces rehabilitacije. Nakon Valenta, prepisujem mu praćenje televizijskog programa Nautical Channel. Takav polagan i prostom oku monoton program vratit će Markov bioritam u normalu. I svakako treba izbjegavati Festival europske kratke priče koji se održava početkom lipnja u Zagrebu i Šibeniku!

Naposljetku, premda ga ne čeka velika čitateljska karijera, ne očajavajte - na kraju dana ipak je najvažnije da je čovjek zdrav.

dr.med. dr.med. Ostojić
foto: Wikimedia