PITANJE
Poštovani doktore,
Zovem se Branka i odmah prelazim na korijen stvari: svaki put kada čitam hrvatsku prozu, imam probleme sa zubima. Kad sam čitala Ferića, dobila sam karijes na šestici; zbog Perišića me zabolio umnjak; od Drakulić mi je pukla caklina; kad sam čitala Julijanu Matanović, vrištala sam cijelu noć; zbog Đikića mi krvare desni; od Krleže me boli cijela čeljust; a kad sam pročitala Na Drini ćuprija, boljelo me cijelo tijelo.
Koliko god često bila kod zubara, on se svaki put iznova šokira kad vidi stanje mojih zuba. "Opet ste čitali našu prozu", jaukne pa počne gipsati i brusiti, usput masno psujući svakog pojedinog autora (zbog obzira ipak neću napisati što doslovno govori). Opominje me da se ostavim više naših prozaika i da, kao druge djevojke, odem s dečkom gledati blockbustere u kinu. A što ja mogu? Volim čitati domaće više nego žlicom pojesti.
Pokušala sam čitati
Hemingwaya i
Poea, ali to nije to. Tako sam sada odustala od
Proustovog Combraya da bih prešla na
Đavle od papira Zorana Pilića. U tom romanu pratimo pisca Šamskog koji radi u antikvarijatu, smuca se po gradu, zavodi žene i piše roman
Tattoo o maloljetničkom nasilju. Ali nije to neki mačo lik, nego nesigurni šmokljan koji u osjetljivim životnim situacijama samo razmišlja kako će to prenijeti u knjigu. Progutala sam roman u jednom zalogaju i probudila se drugog dana s oteklinom na licu.
"Pilića ste čitali, zar ne?", protisnuo je zubar čim me vidio u ordinaciji i slegnuo ramenima. "Milijun puta sam vam rekao da se ostavite naših piskarala, a vi baš uzmete Grica i Greca hrvatske književne scene, najopasnijeg pisca u regiji. Ne mogu ovdje ništa, morate se obratiti doktoru Ostojiću."
I eto me sad kod vas. Danima gutam tablete protiv bolova, noćima ne spavam ili sanjam tog nemogućeg Šamskog kako me pika prstom po zubu i smije se. Nikakav književni užitak ne može se mjeriti s boli koju sada osjećam. Obećavam da ću se, ako me izliječite, ostaviti i Pilića, i književnosti, i slatkog, i cigareta, i sveg ostalog što mi ikako može škoditi.
ODGOVOR
Poštovana Branka,
Sreća da ste mi se javili na vrijeme! Književnost često kvari zube, a ukoliko se pokvaren zub ne popravi na vrijeme, on u veoma kratkom roku može dovesti do daljnjih kardiovaskularnih problema i srčanih bolesti, te može uzrokovati artritis, dijabetes i infarkt. Redovito se kod dentalnih problema pokazuje ono što već godinama govorim: književnost lako može ugroziti ljudski život!
Čak ni najmodernija zapadna znanost ne može točno objasniti na koji način književnost kvari zube. Vjerojatno se radi o tome da težak mentalni proces interpretacije književnog djela otpušta nusprodukte, sumporovodik i ugljični dioksid, koji izlaze kroz dišne kanale te ulaze u zubne kanale i nagrizaju tkivo. Činjenica što upravo hrvatska proza dovodi do specifičnih problema sigurno će biti zanimljiva klasifikatorima naše književnosti – ali ne i nama koji pokušavamo izliječiti vašu bol.
Pilićev roman naročito je opasan jer se radi o dvostrukom metatekstu: s jedne strane narativ o Šamskog donosi komentar domaće književnosti i književne scene, a s druge strane roman u romanu dolazi kao kontrast prepoznatljivom 'urbanom' stilu u glavnoj liniji radnje. A poznato je da jedan višeslojan metatekst zubima nanosi štetu kao četiri obična teksta, odnosno kao 20 kila šećerne vune ili kao sto litara sladoleda od maline! Naziv 'Đavli od papira' stoga zaista točno opisuje ovu knjigu.
Lijek protiv Pilićevog romana poznat je i među laičkim tradicijskim krugovima pod izrazom 'ljutom travom na ljutu ranu'. Naime, morat ćete izbrusiti zub čitanjem novog
Valentovog romana
Umjetne suze. Osim što će ovo opsegom monumentalno djelo posve otupiti posljedice čitanja Pilića, ova terapija ujedno je i korisna jer će uzrokovati zamor od svakog oblika književnosti.
Premda čitanje navodno ima i neke pozitivne strane, ipak zdravlje stoji prije svega. Jedan vaš zdravi osmijeh važniji je od cijelog korpusa gradske knjižnice.
dr. med. dr. med. Ostojić
foto: Bjørn Christian Tørrissen
