Predstavljanje zbirke poezije 'Suho mjesto' Vide Sever

Na Festivalu Prvi prozak na vrh jezika predstavljena je zbirka pjesama 'Suho mjesto' Vide Sever, dobitnice nagrade Goran za mlade pjesnike.

Knjigu su uz autoricu predstavile Monika Herceg i Ana Brnardić.

U obrazloženju žirija uz dodjelu nagrade Goran za mlade pjesnike stoji: "Riječ je o urednom i promišljenom rukopisu, podijeljenom u cikluse, vidno konceptualiziranom i jezički destiliranom na tragu ponajboljih suvremenih uzora. Suho mjesto ističe se i svojom načitanošću, ali opet na tragu pjesnikinjine želje za prividnom neravnotežom, ne upliće svoja značenja prema unutarnjim kovrčama i čvorovima, jednostavno, ne komplicira s jezikom i njegovim mogućnostima, ne zatvara se, nego se gotovo dijaloški otvara spram svijeta u kojem pluta (na suhom mjestu) ili spram suputnika u tom plutanju. Upravo naslovna pjesma sjajan je primjer i solidna pozicija za motrenje ove mlade poezije. Osim višenamjenskih kontrapunkta, izmjene mjesta i glasova, u kretanju ustvari zaziva samo jasnu, čistu rečenicu koja će izliječiti nelagodu tog putovanja. To se, naravno, ne može dogoditi. I zato ostajemo u fragmentu, uz more, uz cestu, čekajući ma kakav spas. Ovdje se on vrlo nježno na trenutke skicira i u sljepilu, duhanskom dimu i mirisu mente.

Suho mjesto Vide Sever knjiga je obraćanja i pokušaja susreta sa smislom, jasnoćom i novim, promijenjenim poretkom. Ove su pjesme i skice i psalmi tog pokušaja, na trenutke vrlo snažni, a povremeno i djetinje krhki, poput ranice na kažiprstu koju, uz pokoju suzu, pokazujemo mami. I ta je mama u ovome rukopisu tek fragment, ali i golema, rotirajuća os od koje se treba maknuti, pred kojom treba napokon uzmaknuti. Ali naravno, niti to nije moguće u potpunosti. Srećom, taj je odnos vrlo intenzivno zadan i iz njega autorica crpi možda i najdojmljivije pjesničke slike i metafore. Izravno obraćanje mami u ovim decentnim i odmjerenim stihovima ima oblike i odlike malene eksplozije, trenutka u kojem se svijet raspada i nanovo stvara. Ta je emocionalnost odjevena u fini autorski jezik Vide Sever, uz onu spomenutu opreku na početku ovog teksta, najvažniji i najočitiji znak pjesničkog talenta i svijesti o gradnji pjesme, boravku u njoj i na kraju spasonosnom bijegu iz njezina ranjivog, suhog i mokrog tkiva."