Ragnar Helgi Ólafsson na blic

Ragnaru Helgiju Ólafssonu, islandskom pjesniku, piscu i vizualnom umjetniku, postavili smo nekoliko blic pitanja ususret Reviji malih književnosti: Island.

Možete li se opisati u 3 riječi?

Lokalni pjesnik.

Kako biste bez sažimanja opisali ulomak iz romana Biblioteka moga oca: Rekvijem koji je preveden u antologiji Svjetlucaju ledene perle?

Preveden je ulomak iz knjige o neprilici koju sam doživio pokušavajući se riješiti 6000 knjiga iz očeve knjižnice nekoliko godina nakon što je umro. Kad sam je počeo pisati, mislio sam da će to biti knjiga o promijenjenom statusu knjige kao predmeta, sad kada je knjiga iz središta naše kulture prešla na marginu (stare knjige postale su doslovno bezvrijedne i tako dalje). Na kraju je ispalo da je to knjiga o nečem drugom, knjiga o otpuštanju stvari koje volite, rekvijem. I kako je netko, pišući jezikom koji umire, neprestano prisiljen vježbati tugovanje.

Kako biste u samo jednoj rečenici opisali književnu scenu na Islandu?

Sretni smo što je tako minijaturna i ima tako malo novca i slave da su suradnja i prijateljstvo još uvijek mogući, za razliku od „natjecanja na tržištu“ – tako da scena zadržava privid doma.

Što za vas znači pojam "mala književnost"? Kako biste je objasnili?

Osobno, definirao bih je jezikom. Male književnosti pišu svoje tekstove na više ili manje ugroženim jezicima.

Zašto pišete?

Jer za mene je to ugodan način postojanja, pomaže mi ostati usklađen s određenom krhkom frekvencijom. Začudo, za mene je pisanje samo sebi cilj.

Koji je najbolji spisateljski savjet koji ste ikada dobili?

Ne sjećam se nijednog dobrog savjeta koji su mi drugi dali (blagoslovljen sam lošim pamćenjem). Ali jedan savjet koji sam sām smislio i koji si redovito dajem je sljedeći: Pisanje je umjetnost izvedbe u stvarnom vremenu.

A najgori?

Pisanje je prepisivanje.

Na čemu trenutno radite?

Upravo počinjem pisati povijesni roman (o stalnoj borbi do smrti između poezije i stvarnosti), a također radim na rukopisu nove knjige pjesama i kratke (nadam se!) knjige eseja o materinjim jezicima kao drugim jezicima.

Što trenutno čitate?

Čitao sam tri knjige Fleur Jaeggy (I am the brother of XX, Sweet days of discipline, These Possible Lives). Ona ima zanimljiv sjeckani stil, to je kao da grizete žilete. Od lockdowna ponovo sam krenuo čitati sve islandske sage u spisateljskoj grupi s dva prijatelja. I naravno, uvijek čitam Martina Heideggera.

Ragnar Helgi Ólafsson je pjesnik, pisac i vizualni umjetnik. Studirao je filozofiju na Islandu, a kasnije likovnu umjetnost u Francuskoj. Ragnar Helgi autor je sedam knjiga fikcije i poezije. Dobitnik je nagrade za poeziju Tómas Guðmundsson i dva puta je nominiran za Islandsku književnu nagradu. Njegove knjige objavljuju Bjartur (Reykjavik) i preveden je u Francuskoj (Edition Passages) i Njemačkoj (Elif verlag). Ragnar Helgi je izlagao svoje instalacije, vizualnu umjetnost i performanse u Europi i Americi u muzejima kao što su MoMA PS1, KIASMA, GES-2 i Kunsthalle Wien. Ragnar Helgi vodi i izdavačku kuću Tunglið forlag te je urednik Ljóðbréfa – časopisa nove islandske poezije. Uz svoju umjetničku praksu, Ragnar Helgi honorarno predaje na Islandskoj akademiji umjetnosti, svira u raznim bendovima i bavi se grafičkim dizajnom. Živi i radi u Reykjaviku.