Na blic o knjizi: 'Zavod za apatiju'

Gordanu Nuhanoviću postavili smo blic pitanja o knjizi Zavod za apatiju, koja je najavljena kao spoj distopijskoga žanra i društveno-političke satire prvoga reda.

U kakvim uvjetima i koliko dugo je nastajala knjiga Zavod za apatiju?

Pošto se u romanu radi o jednoj konstrukciji, o jednom gotovo vrlom novom svijetu, pisanje se oteglo na  četiri do pet godina, a u to računam i periode u kojima sam odustajao od pisanja.

Ne dotičući se njenog sadržaja, u jednoj nam rečenici opišite knjigu.

Persiflaža današnjice kroz priču o epidemiji apatije – to je dijagnoza Igora Mandića u njegovoj kritici romana. I ja bi tome dodao još jednu bitnu odrednicu: kroz crnohumorne naočale.

Možete li je opisati pomoću druge vrste umjetnosti?

U nekom idejnom pogledu roman bi se mogao opisati kompozicijom 4.33 Johna Cagea, kada je glazba u pitanju, a najbliže duhu knjige bio bi Let iznad kukavičjeg gnijezda.

Koje vam je dijelove knjige bilo najdraže pisati, a s kojim ste se dijelovima “borili”?

Uživao sam izmišljajući simptome apatije i načine liječenja, kako na terenu tako i u Zavodu.  Najteže bitke vodile su se u koncipiranju kvazi-naučnih razgovora među apatolozima, gdje je trebalo lavirati između šarlatanstva i stručnosti.

Kako znate kad je djelo gotovo? Kako staviti konačnu točku?

Kad se iscrpe sve mogućnosti, a likovi međusobno postanu uljudni.

U 3 glagola recite nam nešto o sebi?

Bliži su mi pridjevi.

S kojim biste književnim likom voljeli popiti kavu/čaj/alkoholno piće po izboru?

S Kamilom Emeričkim.

Što trenutno čitate i zašto?

Pokoravanje M. Houellebecqa, a razlog je jednostavan: dobar je.