Marku Tomašu postavili smo blic pitanja o zbirci poezije Skratimo priču za glavu.
U kakvim uvjetima i koliko dugo je nastajala knjiga Skratimo priču za glavu?
Dvije, tri godine, postupno, do pandemije. Zatim se svijet prikazao ogoljen i to je išlo na ruku onome što sam namjeravao raditi.
Ne dotičući se njenog sadržaja, u jednoj nam rečenici opišite knjigu.
Naslov govori o tome: pređimo odmah na suštinu.
Možete li je opisati pomoću druge vrste umjetnosti?
Chopinova Nokturna, s povremenim iskliznućima…
Koje vam je dijelove knjige bilo najdraže pisati, a s kojim ste se dijelovima “borili”?
Sve sam radio tek kad bih dobio poptpuno jasnu predstavu o tome što I kako želim da izgleda. Sve jeste muka, ali borbe nema.
Kako znate kad je djelo gotovo? Kako staviti konačnu točku?
Napravim jasan plan prije nego pristupim pisanju. Kad sam ispunio tu predviđenu strukturu stvar je obično gotova, rijetko kad se moram vratiti još nečemu, nekad nedostaje neki detalj koji bi zaokružio sve.
U 3 glagola recite nam nešto o sebi?
Rodio se, putuje, zabavlja se.
S kojim biste književnim likom voljeli popiti kavu/čaj/alkoholno piće po izboru?
S djedom Isakom iz romana Naši Sergeja Dovlatova.
Što trenutno čitate i zašto?
O književnosti i piscima Predraga Fincija i Krležino Djetinjstvo u Agramu. Zato što uvijek čitam, štogod mi je dostupno.
Utemeljiteljici i urednici "Poetskog trena" Gordani Kovačić postavili smo nekoliko blic pitanja.
O posebnoj knjižnici koja se hvata ukoštac s teškim pitanjima i projektu riječke Udruge za ljudska prava i građansku participaciju PaRiter.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.