Književni upitnik: 'Mala otočka biblioteka'

Nastavljamo danonoćno tražiti zanimljive pothvate koji nas inspiriraju, a književnost rastvaraju u svježim i uzbudljivim smjerovima. Tako nas je naše znatiželjno čitateljsko oko dovelo i do Babinog Polja na Mljetu, odnosno do Male otočke biblioteke. Ova građanska inicijativa izmiče mainstream konceptu knjižnice i postaje prostor susreta i razmjene, društveni i edukativni centar u zajednici.

Dočekala nas je Anamarija Amlica Levak, koordinatorica projekta i pritom ukazala na to koliko pojmovi poput "mala" i "biblioteka" koji sugerira nešto velebno, mogu biti relativni, pa i skladno supostojati. Uostalom, na koji način "mala" i pojedinačna ideja može imati značajan utjecaj.

Saznajte više o začetku ove inicijative, njenim aktivnostima, ponekom izazovu i brojnim planovima za budućnost. Mi se toplo pridružujemo njezinom pozivu na angažman i kreiranje kvalitetnijeg, zelenijeg i ljubavnijeg otoka!

Recite nam nešto više o tome kako je nastao ovaj projekt. Otkud ideja i koje su potrebe publike u ovom području? Koliko dugo traje?

Inicijativa Mala otočka biblioteka nastala je prije šest godina, iz moje vlastite potrebe za fondom knjiga za čitanje i učenje dok boravim na otoku, a za koju sam pretpostavila da nije samo moja, pa sam poželjela stvoriti više punktova dostupnih knjiga za slobodnu razmjenu po otoku. U međuvremenu se prostor mjesne zajednice u Babinom Polju renovirao i otvorio i kao knjižnica, mjesto u kojem možemo držati knjige i organizirati aktivnosti. Posljednje dvije godine Mala otočka biblioteka potpada pod djelatnosti Kulturne udruge Mljet, a ja sam kao njezina koordinatorka i zaposlena. Iako je počelo sa knjigama i čitanjem, brzo sam uvidjela da je cilj zacijelo stvaranje, povezivanje i osnaživanje zajednice, i to putem najrazličitijih aktivnosti, i ne samo u tom prostoru.

Kako profesionalna, a kako šira čitateljska publika reagira na njega?

Čini mi se da čitateljstvo otoka i nema naročitu potrebu za posudbom knjiga jer ih samostalno nabavlja, bilo da ih kupuje (ili posuđuje u Dubrovniku), a poneka osoba ih naposljetku i donira knjižnici. Žao mi je što ne dijelimo više i zajedničke prostore i resurse ne smatramo zajedničkima u praksi. U prostoru knjižnice posuditi se može i društvena igra, igračka, glazbeni album, kao i uzeti sjeme za vrt.

Najviše volim kada iz razgovora s ljudima bar otprilike doznam što bi ih veselilo čitati pa im naprosto donesem ili po nekome pošaljem knjige. Slikovnice i ostalo štivo za najmlađe smjestila sam u lokalni kafić, ne bih li ih približila roditeljima s djecom koji u njega zalaze. U suradnji sa književnom rezidencijom Odisejevo utočište, organiziram književne večeri i druženja sa rezidentima, a naročito mi je drago povezati ga sa školskom djecom – blagotvorno je za sve uključene.

Koje vam je teme važno otvoriti?

Prije svega u interakciji s djecom i to najčešće putem reciklažnih radionica, nesputanim razgovorom koji teče otvaramo teme klimatskih promjena, odrasta, tranzicije, permakulture, mentalnog zdravlja, queer identiteta, ljudskih prava, (ne)nasilja, veganstva... i to razmjerno nepretenciozno: obično postavljam mnogo pitanja, slušam, podijelim svoje iskustvo i osjećanje, pustim da se informacije i doživljaji poput sjemena zapiknu u njih i zatim držim fige da izniknu u ljude koji će biti okej sa samima sobom i mariti za svijet. U tome mi pomaže moja nekonvencionalnost, kao i volontersko-aktivističko iskustvo i interesi iz mnogih područja. Usto sam i dadilja, kao i studentkinja tjelesno orijentirane integrativne terapije i pripovijedanja te permakulturna entuzijastkinja pa uviđam povezanosti i mnogošta kombiniram.

Koji su njegovi dugoročniji ciljevi?

Dugoročni je cilj zacijelo zajednica koja se ne samo okuplja oko Male otočke biblioteke, već je i stvara, i to po mjeri najboljeg mogućeg života na otoku, bilo da je riječ o organizaciji starih igara, uzajamnoj podršci prilikom uspostave vrtova, brizi za djecu i starije, umjetnosti koja liječi ili ženskih krugova uz bojanku i vino.

Kojeg biste pisca i/ili spisateljicu voljeli vidjeti u publici nekog svog događanja?

Događanja u Maloj otočkoj biblioteci uvijek zamišljam i organiziram kao susret, skoro pa zazirući od riječi "publika", koja je u mom mozgu, koji katkad razmišlja u slikama, sva u ogradama. Na zajedničko druženje i sustvaralaštvo, makar fokus i bio na liku i djelu upravo jedne osobe koja je etablirana spisateljka, pozvala bih, ovako na prvu, Mirnu Brođanac, Đurđicu Čilić i_li Maju Klarić, jer me se dotiču i kao umjetnice, i kao inspirativne žene, i kao svojevrsne drugarke.

Budući da su financije gotovo uvijek izazov, kako izlazite na kraj s time? Vide li i donatori potencijale projekta?

Općina Mljet putem donacije osigurava moj minimalac, kao i materijal poput boja i alata koje koristim u radu s djecom. Mnogo materijala recikliramo (karton, tetrapak, tkanina, novinski papir, časopisi, CD-i...), a svoje vlastite prihode nerijetko putem fejsbučnih aukcija doniram udrugama koje skrbe o neljudskim životinjama u zamjenu za novo štivo.

Postoje li još neki izazovi s kojima se susrećete?

Izazovno je ponekad privući i zainteresirati lokalnu zajednicu da sudjeluje, da stvara nešto stvaranja iz užitka radi, da se igra, da osjeti svoju snagu, da aktivno i svjesno bude nositelj promjena koje su joj potrebne. Izazovno je ponekad i biti ja koja sam katkad blago rečeno njonjava u ovome svijetu, pa se povremeno pritajim i rekuperavam dok nisam spremna ponovo se upustiti u činjenja.

Koji su daljnji koraci i planovi za budućnost, kako planirate razvijati projekt?

Prijavljen je jedan projekt u suradnji sa Komunalno Mljet, a ako i ne prođe, izvediv je u nekom obimu i našim resursima od jeseni. Tiče se recikliranja i apcikliranja namještaja, tkanine i otpada hrane.

Ljeto će proteći u organiziranju događanja Hanging by the Bridge, u partnerstvu sa Nacionalnim parkom Mljet, koje se sastoji od povremenih subotnjih reciklažnih radionica za djecu na Malome mostu, popraćenih ponudom društvenih igara, knjiga, časopisa i veganskih slatkiša na plaži, kao i aktivnosti (za djecu, permakulturnih, iz kužine...) tijekom MARS festivala, koji Mala otočka biblioteka podržava od kad je nastao.

Pratit ću i ostala događanja u turističkoj ponudi i osmišljavati sadržaje koji povezuju, razgaljuju i intrigiraju ljude, bilo one u posjetu, bilo one stacionirane na otoku. Osobno se jako veselim sudjelovati u drugom izdanju Malog otoka Mljeta, u organizaciji Nikoline Dominković: glumiti, pjevati i zabavljati se skupa sa djecom. Do daljnjega ću održavati i čitalačko-pripovjedalačke susrete s djecom u igraonici, kao i dovršavati prvu godinu studija pripovijedanja i predvoditi mini čistke mljetskog odreda Čistećih medvjedića.

Ovim putem upućujem i poziv ljudstvu koje zajednici otoka Mljeta želi pridonijeti svojim stvaralaštvom i angažmanom (nema krivih zamisli) narednih mjeseci da mi se javi na aml.kobila.ramone@gmail.com: u zamjenu nudim skromni smještaj na tjedan dana, pokoji veganski obrok, mogućnost korištenja automobila i suživot sa tri predivne dlakave lajavoće.

Možete li preporučiti jednu knjigu za koju smatrate da je, iz kojeg god razloga, čitateljima prošla ispod radara?

Obično svakoga četvrtka na FB stranici Male otočke biblioteke citatom predložim neko djelo koje sam i sama pročitala. Čini mi se da će to ovaj put biti Događaj Annie Ernaux.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.