Književni upitnik: 'Knjiga na nezgodnim mjestima'

Nedavno smo se zapitali gdje se to sve nalazi književnost, koje inicijative i organizacije promiču knjigu i čitanje na neobičan, pristupačan i zabavan način. Oduševili smo se: uzbudljivi sadržaji svakodnevno niču, stoga smo ih poželjeli što bolje upoznati i predstaviti u seriji (više ili manje) blic intervjua.

Naši prvi sugovornici ne organiziraju književna čitanja isključivo u knjižnici ili knjižari, već eksperimentiraju, a zateći ćete ih s njihovim gostima i knjigom u ruci u riječkoj okolici, u supermarketu, kod brodogradilišta, u kvartovskom pothodniku.

O programu Knjiga na nezgodnim mjestima razgovarali smo s Tanjom Badanjak i Kristianom Benićem iz Gradske knjižnice Rijeka, autorima programa i provoditeljima dvije sezone. 

Recite nam nešto više o tome kako je nastala Knjiga na nezgodnim mjestima. Otkud ideja i koje su potrebe publike u riječkom području? Koliko dugo traje? 

Svašta nam je interesantno i tražimo uvijek neke staze. Sad zamisli situaciju. Zima 2020./21. Pandemija u punom jeku, nema pravih programskih produkcija, a i kad jesu, to su neke bizarnosti pod maskama. Paralelno, kroz regeneraciju kvarta "Benčić" i EPK proces, neki od nas su uronili u teme urbanizma, regeneracije, revitalizacije… Nekako se prirodno spojilo pitanje: koji programski format uopće koristiti, a da je ljudima ugodno, sigurno, privlačno u njemu sudjelovati, a opet, da govori o onome što nam je trenutno interesantno, a to je promjena grada i kultura u neposrednoj zajednici. Učinilo nam se zgodnim napraviti jednu provokaciju i oko lokacija, svakako biti na zraku zbog svega, ali i provokaciju samim autorima. Nismo ih vodili u salone, nego na vrlo zapuštena i čudna, ali vrlo šarmantna mjesta s dobrom pričom. 

Uz sve što se tada zbivalo, odvijala se i situacija Godina čitanja 2021. Raspisan je natječaj Ministarstva kulture za programe koji potiču čitanje i razvoj čitateljske publike u kulturi i sve se nekako poklopilo – početna ideja, post-EPK vrijeme, želja za osvježenjem naših programskih formata, zatvaranje fizičkih prostora knjižnica…

Program smo proveli u dvije sezone 2021. i 2022. godine, napravili 20 takvih susreta, svaki s drugim autorom i lokacijom.

Kako profesionalna, a kako šira čitateljska publika reagira na nezgodna mjesta?

Bilo je super, prva sezona je bila potpuno osvježenje i mala eksplozija. Ljudima su te lokacije bile nešto vau, htjeli su tu izokrenutost, odmak od dosade uobičajenih prostora, nešto kraj sebe blizu balkona. Sve su to  bili vrlo jaki autori pa je i iz toga išlo zadovoljstvo. Virtualne reakcije su bile još bolje, s obzirom na to da se sve i prenosilo, jako dobro dokumentiralo. Profesionalna u smislu autora koje smo zvali super, znamo da su se mnogi raspitivali ili hvalili program. Bilo je i neshvaćanja, možda bih rekao i ljubomore, u smislu "kako se ja toga nisam sjetio". No nikada ovdje nije bila poanta u ideji, ideje su jeftine, ovo je bila avantura realizacije, a s time se ne bi baš svatko zezao. Poslije ćemo o tome… 

Koje vam je teme važno otvoriti?

Bilo je jako važno da autori budu neposredni i iskreni prije svega, baš da nastane ogoljenija forma jer su u neposrednoj zajednici, na nečijem trgu, u pothodniku, čekaonici…. Taj spontanitet je bio važan, iako ga nije imao svatko. Bilo nam je važno tematizirati i lokaciju, ali ni o tome nije svatko bio jednako inspiriran pričati.  

Potajno smo se nadali da će sraz lokacije, arhitekture, publike i autora otvoriti neke nove teme, inspirirati nove razgovore. Da će doći do povezivanja inače nespojivih priča. Ponekad se to i događalo, ali mnogo suptilnije od očekivanog: kroz ono što je ostalo neizgovoreno. 

Koji su njegovi dugoročniji ciljevi?

Pa bilo bi jako fora da po kvartovima nastane više kulturnih točaka u smislu male knjižnice, malog amfiteatara za susrete, da upravo te točke dobiju plemenitost. OK, i da ljudi nešto čitaju više… Kada si ispred nečijeg portuna i prođeš po zgradi s pitanjem "tko čita", stvari postaju neugodne. Cilj je zasigurno bio i bit će vidljivost knjige, poticanje čitanja… Ali i to otvaranje raznih tema, prihvaćanje novih glasova. Knjižnice bi morale biti točke takve otvorenosti i promjena.

Kojeg biste pisca i/ili spisateljicu voljeli vidjeti u publici?

Sve mlađe od 35 godina. Skroz nas zanima nova generacija i voljeli bismo da budu jako neopterećeni kopiranjem nekih klasičnih pojava. 

Ili možda sve starije od 35. Oni neka sjede u publici, a mlađi da zauzmu pozornice i mikrofone!

Budući da su financije gotovo uvijek izazov, kako izlazite na kraj s time? Vide li i donatori potencijale programa? 

Dva puta je bila podrška kroz Ministarstvo kulture i medija, jednom i Primorsko-goransku županiju. Ima tu potencijala za još, samo mi nemamo resursa za još više slojeva fundraisinga i stalno rovarenje po toj fronti. 

Postoje li još neki izazovi s kojima se susrećete?

Rekli smo ovo ranije kako su ideje lake, realizacije teške. Mi smo knjižnica, a knjižnice nisu baš produkcijske kuće, iako bi bilo dobro da u tome postanu što bolje. Neki od nas su se borili sa samopouzdanjem i hoćemo li uopće išta od planiranog ostvariti jer nikada do tada nismo ništa slično radili. Hrabrili smo goste, publiku, ali i sami sebe. U ovom programu smo imali potragu za lokacijom, analizu snage, potragu za autorom, dogovore, pripreme moderatora, pripremu lokacije, realizaciju… Dosta obilan posao koji traži širok tim i puno posvećenosti. Pa hoće li kiša, hoće li autor pronaći mjesto, hoće li imati napadaj panike…Sve su to izazovi. 

Koji su daljnji koraci i planovi za budućnost, kako planirate razvijati projekt?

Ova godina je za nas vrijeme finala, izgradnja nove zgrade knjižnice te smo posvećeni tome. Također kroz 20 susreta i autora prošli smo puno toga, kroz godinu treba akumulirati sadržaj za 3. sezonu 2024. godine. Taj "Benčić" bi trebao biti poligon za razne gradske programe, koji nisu nužno vezani za taj prostor. Kvartovi trebaju kulturu. 

Možda će baš "Knjiga na nezgodnim mjestima" biti početna točka programskog razvoja naših kvartovskih ogranaka Knjižnice. To su idealna mjesta sastajanja i neformalnih razgovora o svakodnevici koja bi morala uključivati i čitanje i popularnu kulturu i umjetnost.

Možete li preporučiti jednu knjigu za koju smatrate da je, iz kojeg god razloga, čitateljima prošla ispod radara?

Maša Grdešić, Zamke pristojnosti: eseji o feminizmu i popularnoj kulturi. Ne samo zato jer nam je bila jedna od gostujućih autorica, već zbog MUF-a, portala za feminističku kritiku popularne kulture, koji nažalost više nije aktivan. Knjiga je, naime, niz eseja već prethodno objavljenih na spomenutom portalu na kojem se moglo pročitati svašta što nam inače prolazi ispod radara.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.