Književni upitnik: 'Bookmobil'

Za sve one koji se bave književnošću, vrijedi jedno: stalno nešto tražimo, ne drži nas literarno mjesto i često putujemo fikcionalnim svjetovima. Pritom razmišljamo o tome gdje se to sve nalazi književnost, koje inicijative i organizacije promiču knjigu i čitanje na neobičan, pristupačan i zabavan način. Oduševili smo se: uzbudljivi sadržaji svakodnevno niču, stoga smo ih poželjeli što bolje upoznati i predstaviti u seriji (više ili manje) blic intervjua.

Tako smo doputovali do naše iduće sugovornice koja je sasvim neobična zanimanja, putopjesnikinje Maje Klarić koja stihove i knjige donosi i do najneočekivanijih mjesta, što uvijek posebno volimo i pozdravljamo.

U nastavku upoznajte njezin Bookmobil, Volkswagenov kombi u kojemu se krije književnost. 

Recite nam nešto više o tome kako je nastao Bookmobil. Otkud ideja i koje su bile potrebe publike? Koliko dugo traje?

Bookmobil je nastao prije dvije i pol godine kao kruna mojih višegodišnjih nastojanja da čitanje učinim popularnijim, da knjige učinim zanimljivijima i da probudim ljubav prema poeziji. Svi moji projekti imaju to za cilj, a svjesna sam da u današnje vrijeme popularnost umnogome ovisi o atraktivnosti programa i originalnosti izvedbe. Prepoznala sam trenutak u kojem je kucnuo čas da ostvarim jedan davni, gotovo adolescentski san – da imam knjižaru s kojom ću putovati od mjesta do mjesta, ali i da imam kombi koji se po potrebi pretvara u kuću, mjesto za odmor, za spavanje kad si na putu.

Sama ideja Bookmobila nije moja, oni postoje u raznim oblicima diljem svijeta, no u Hrvatskoj ga nema pa sam imala potpunu slobodu da ga oblikujem kako želim, znajući da će kao takav, prvi na sceni i dotad neviđen, sigurno privući pažnju. Moja je namjera od početka bila posjećivati manja mjesta, male sredine u kojima nema književnih programa, gdje nema mjesta za slobodnu razmjenu knjiga i slično, tako da kulturni program učinim dostupnim u izoliranim i zabačenim sredinama. Zato sam uvijek radije obilazila malena mjesta nego velike gradove poput Zagreba, Rijeke ili Splita.

Kako profesionalna, a kako šira čitateljska publika reagira na njega?

Što se tiče profesionalne podrške, uživam u njoj od početka i jako sam sretna zbog toga, drago mi je da je struka prepoznala cilj ovog projekta u koji sam uložila toliko vremena i truda. Kolege pjesnici i pisci uvijek rado posjete Bookmobil, podijele neku objavu na društvenim mrežama, iskažu želju za sudjelovanjem u programu… Izdavačka kuća Sandorf odmah u početku mi je poklonila jako puno izvrsnih knjiga za razmjenu, a i Ministarstvo kulture i medija prepoznalo je projekt i povremeno financiralo gostovanja po Hrvatskoj, Savez udruga Klubtura financirao je projekt obilaska otoka, što je bilo izuzetno važno jer sam znala da upravo na otocima manjka ovakvih sadržaja, a samoj bi mi bilo teško financirati putne troškove.

Šira čitateljska publika izvrsno je reagirala na gostovanja Bookmobila, svugdje sam bila toplo dočekana, već su se tisuće knjiga razmijenile u kombiju, mnogo je kilometara prijeđeno, posjetila sam brojne škole i vrtiće i nikad nisam naišla ni na koga tko se ne bi zaustavio pored moje knjižare na kotačima i nešto priupitao, pa makar – koje je godište!

Koje vam je teme važno otvoriti?

Volim razgovarati o čitateljskim navikama, gledam što ljudi donose na razmjenu, kakve knjige traže, što čitaju djeca, a što tinejdžeri, kakvo štivo vole odrasli. Volim poticati ljude i da čitaju na glas, često organiziram čitanja poezije s lokalnim stanovništvom. Pozovem ljude iz nekog sela ili manjeg mjesta za koje sam čula da pišu poeziju u slobodno vrijeme da čitaju sa mnom, organiziram im javni nastup i jako me veseli kad tako puste glas, kad se oslobode, kad osim užitka pisanja osjete i užitak dijeljenja napisanog s publikom.

Kojeg biste pisca i/ili spisateljicu voljeli vidjeti u publici?

Svi su dobrodošli, ne samo u publici, već i da nastupaju sa mnom. Bookmobil nije samo mjesto za razmjenu knjiga, on je i književna pozornica, pred njim čitam poeziju, vodim radionice pisanja, on je pokretna kulisa za razne vrste scenskih nastupa. Zato ću vrlo rado ugostiti sve koji iskažu želju za sudjelovanjem, saslušati sve ideje o razvoju i unaprjeđenju programa.

Budući da su financije gotovo uvijek izazov, kako izlazite na kraj s time? Vide li i donatori potencijale ovog projekta?

Početno ulaganje je bilo moje, godinama sam štedjela za nešto, a da nisam ni znala za što, pa sam naposljetku kupila Volkswagenov kombi. Renoviranje kombija – pretvaranje putničkog vozila u putujuću knjižaru – donijelo je sa sobom, očekivano, dodatne troškove, ali tome sam doskočila tako da sam sve napravila sama ili u suradnji s prijateljima, proučavala sam kako su drugi to napravili i pokušala ih kopirati. Što se tiče turneja i obilaska Hrvatske, ponekad bih za neki dolazak tražila honorar, ako je u sklopu neke manifestacije ili projekta, pa bih si time platila putni trošak.

Prijavljujem se na natječaje Ministarstva kulture, razne natječaje za udruge, pratim gdje se mogu prijaviti pa smislim program i na taj način osiguram potrebna sredstva za pokrivanje osnovnih troškova. Primjerice, moj najnoviji projekt, Mali Bookmobil, sastoji se od obilaska ustanova za predškolsko obrazovanje na području grada Umaga i okolice, a financirat će ga Grad Umag. Donatorima se još nisam obraćala pa ne znam kako bi reagirali, hehe.

Postoje li još neki izazovi s kojima se susrećete?

Ruku na srce, jedini izazovi s kojima se povremeno susrećem proizlaze iz godine proizvodnje vozila! Ponekad se nešto pokvari ili potroši po putu, ovaj oldtimer ipak ima skoro 40 godina i znao je stati onda kada ne treba! No, ne žalim se i neću ga još mijenjati, radi se o sitnim popravcima koji su se dosad uvijek riješili u roku od nekoliko sati ili dana.

Koji su daljnji koraci i planovi za budućnost, kako planirate razvijati projekt?

Budućnost je sutra, eventualno idući mjesec, tad će Bookmobil početi obilaziti umaške vrtiće. Dalje od toga ne znam, ne razmišljam, provest ću ljeto u njemu i lutati po Hrvatskoj gdje me srce ponese. Kako izađe neki natječaj, tako osmislim projekt i prijavim se, pa ako „upali“, realiziram ga, krenem. Ako ne, vozim dalje, do novog natječaja, nove ideje, novog poziva.

Možete li preporučiti jednu knjigu za koju smatrate da je, iz kojeg god razloga, čitateljima prošla ispod radara?

Zbirka priča Ne postoji sutra u Atru Martine Divić, prošlogodišnje dobitnice Nagrade Dijana Klarić za najbolji putopis na Festivalu putnika u Šibeniku. Mene je povela u Afriku…  

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.