Petšest pitanja za Želimira Periša

Četvrtak
19.11.2026.

Sa zadarskim piscem, organizatorom festivala, voditeljem radionica kreativnog pisanja i računalnim inženjerom Želimirom Perišem Tihomir Dunđerović razgovarao je povodom izlaska elektroničkog izdanja njegove debitantske zbirke priča Mučenice na portalu Besplatne elektroničke knjige.

Hvaljena zbirka priča Mučenice, prvijenac zadarskog autora Želimira Periša, donosi gorko-duhovite i pomalo bizarne priče o sudbinama žena koje se na upečatljiv način suprotstavljaju društvenim očekivanjima i nametnutim povijesnim ulogama. U ovoj provokativnoj knjizi autor specifičnim crnim humorom i oštrom društvenom satirom majstorski dekonstruira tradicijske mitove te secira položaj žena u patrijarhalnom okruženju. Novo elektroničko izdanje otvara recepcijski potencijal zbirci koja je već jednom pronašla svoju čitateljsku publiku.

Zbirka Mučenice sastoji se od petnaest specifičnih pripovijesti o sudbinama žena i jedne ženke koje su vremenski i prostorno smještene od mita, religije, povijesti, sadašnjosti do bliske nam budućnosti. Kako s odmakom od trinaest godina gledaš na te likove? Jesu li se načini njihove borbe protiv patrijarhalnih matrica promijenili u današnjem društvu, odnosno ima li ikakvih pomaka na bolje?

Dapače, svijet se gadno srozao. Ženska, muška, manjinska, osnovna – sva ljudska prava su u oštrom padu. Patrijarhat gazi. Ipak, vjerujem da je taj ciklus poput bioritma, malo dolje pa onda opet malo gore. Nadam se da smo pri kraju tog spusta. Moram to vjerovati, jer su sve ostale opcije fakat depresivne.

Ono što je zanimljivo je da ne vidim da knjige imalo utječu na svijet kakav je. Dok sam bio mlad pisac koji piše Mučenice, vjerovao sam da knjige to mogu; da mogu iznijeti temu na stol, mogu dignuti buku, dići obrve, možda i ukazati smjer bar pokojem zastranjenom umu. Danas to više ne mislim. Knjige mogu pomaknuti štošta, ali balvane ne mogu.

Kako si u fazi pisanja priča gradio i slagao te polifone glasove četrnaest žena i jedne ženke? Je li ti kao autoru i muškarcu bio izazov progovoriti iz ženske i marginalizirane pozicije? Jesi li zbog toga muškog očišta naišao na prigovore i osporavanja?

Svakoj priči kretao sam od nule. Počistio um i znanje, pretvorio se u svojevrsnu tabulu rasu, pa uronio što dublje u svaku od protagonistica. Za mitološke je to bilo lako jer je opseg tekstova svakog mita kratak. A onda su se priče suvremenih žena same slagale iz tog iskustva. Čitao sam goleme količine dnevnika, blogova, knjiga. Upijao i sintetizirao. Danas to više ne mogu. Vrlo mi je dalek autor Mučenica. Nemam više tu fleksibilnost, a možda ni empatiju. Sad sam stari gunđavac koji samo ponavlja iste priče. No, vjerujem da je i to u redu. To je dio procesa starenja.

Mučenice su bile sjajno prihvaćene. Dobivao sam hrpe pisama žena koje su se pronašle u pričama. Zbirka je adaptirana u dvije kazališne predstave i prevedena na dva jezika, emocija se prenosila. Nitko mi nikad nije zamjerio što se petljam u tuđa iskustva i teme koje ne razumijem. Bar ne preda mnom.

U Mučenicama preplićeš povijest, religiju, mitove, sadašnjost i futurizam, a sličnim se motivima poigravaš i u kasnijim, nagrađivanim romanima poput Mladenke kostonoge. Što te toliko privlači dekonstruiranju povijesnog nasljeđa i okamenjenih istina?

Vjerujem da su mitovi laž i da je povijest često konstruirana na mitovima i konfabuliranjima pa mi je kao piscu vrlo zanimljivo kopati po tome i dopuštati druge alternative. Ako itko može – mašta može. I treba.

U Mučenicama mi je bilo važno pokazati da su mitološke priče pisali muškarci i da nitko ženama nije dao glas da same progovore svoje priče. A onda, vremenom, kad su žene dobile glas, bilo mi je zanimljivo maštati o glasovima koje su zatomile zbog društva, npr. Marie Curie izdaje i zataškava svoju ljubav, koja nije prema Pierreu, muškarcu koji joj je omogućio znanstveni život.

Opisuju te kao „najboljeg pisca među programerima i najboljeg programera među piscima“. Koliko tvoje formalno inženjersko obrazovanje u računarstvu i dugogodišnji rad u IT sektoru utječu na samu arhitekturu književnih tekstova; primjerice na složeno, gotovo algoritamsko strukturiranje poglavlja?

Nekad puno crpim iz metodologija organizacije informacija, a nekad ih pak – potpuno odbacujem pa pišem iz kaosa, potpuno neorganizirano i neprimjereno inženjeru. Fora je što uvijek imam izbor.

Poznato je da si pri pisanju kompleksnog romana Mladenka kostonoga koristio Excel tablice kako bi organizirao i granao različite narativne rukavce i završetke, slično konceptu videoigara. Smatraš li da digitalni alati i inženjerski mentalni sklop mogu spasiti pisca od kreativnog kaosa u koji opsežni romani često upadnu?

Svaki alat pomaže. Tako i svatko od nas ima na izboru niz alata koje može koristiti da svoje ideje realizira brže, bolje ili uopće. Moje kognitivne vještine, a posebno pamćenje, na samoj su donjoj razini funkcionalnosti pa posežem za svim što me može spasiti.

No nije samo to. Kad se struktura romana ukuca u Excel, posljedica je i vizualizacija te strukture. Obojim svako poglavlje u boju emocije koju nosi, pa se odmaknem. Tad roman mogu komponirati – dodati, presložiti emocije da ostvarim najbolji efekt.

Majstorice teksta to mogu u glavi. Ja moram crtati.

Dok u programiranju UI može preuzeti ogroman dio dosadnoga tehničkog posla, u književnosti se i dalje lome koplja oko njezine kreativne vrijednosti. Može li, po tebi, umjetna inteligencija ikada replicirati subverzivnost, crni humor i oštru društvenu satiru kakvu primjerice nalazimo u Mučenicama ili su ti elementi isključivo vezani uz autentično ljudsko (i supatničko) iskustvo? Kako iskustvo kontrole usmjeravanja i treniranja umjetne inteligencije utječe na tvoje viđenje pitanja autorstva u književnosti?

Siguran sam da će umjetna inteligencija vrlo kvalitetno moći replicirati, ali i generirati originalnu subverzivnost, dobar crni humor i kvalitetnu društvenu satiru. Pitanje nije „hoće li moći“ nego „hoće li nas zanimati što nam UI ima reći o nama samima“. U ovom trenutku nemam nimalo interesa za tekst koji je generirala UI. Kad dobijem UI generiran tekst, to me izuzetno vrijeđa, no ne odbacujem mogućnost da budućnost donese promjenu paradigme.

O generalnoj upotrebi UI izvan književnosti, moram reći i ovo: Kad mi netko plasira tekst koji je napisala UI to me jako vrijeđa. No isto tako, ako mi netko plasira ideje za koje uopće nije koristio UI, koje nisu analizirane, istražene i provjerene – to mi je jednako uvredljivo. Imaš takav alat pod rukom, a ti mi nudiš svoje okljaštrene i nesuvisle ideje.

Autor si i nekoliko zapaženih igara, poput društvene igre Fierce Women (koja se tematski naslanja na snažne ženske likove iz Mučenica) te edukativnih videoigara. Kako vidiš budućnost pripovijedanja – hoće li e-knjiga u formatima koji se mogu čitati na portalu Besplatne elektroničke knjige zadržati primat ili će se književnost u digitalnom dobu morati sve više spajati s interaktivnim formatima i gaming industrijom?

Knjiga će ostati knjiga, taj književni medij je nepromjenjiv, bez obzira na to uživamo li ga na papiru, s ekrana ili kroz uši. Koncept književnog teksta je temeljni. Stilovi će se mijenjati, sadržaji i teme će se mijenjati, ali knjiga će opstati. A sve ovo drugo, igre, interakcije, filmovi i opere su samo prijenos i nadogradnja knjige u druge medije. Videoigre su uzbudljive, moćne, uvuku igrače i mogu prenijeti iznimno snažne priče. Jako volim igre, ali nisu zamjena za knjige.

Mučenice su tvoja treća knjiga objavljena na našem portalu. Kakva su tvoja iskustva s portalom Besplatne elektroničke knjige? Što očekuješ od e-izdanja tvoje debitantske zbirke priča?

Besplatne elektroničke knjige su raj za knjige. Kad knjiga odživi svoj papirnati život, kad nestane sa svih polica i pred očima čitatelja, kad čitatelji više ne mogu do nje, jer je umrla – tad dolazi BEK i spašava stvar. BEK knjigama omogućuje vječni život.

Od e-izdanja Mučenica očekujem upravo to: drugi život. Vidljivost. Čitanost. Imam odlična iskustva s vidljivošću i čitanošću mojih prethodnih izdanja na BEK-u, veselim se novom izdanju!

 

Više detalja o novom muškom proznom bloku potražite na linku. Razgovore s autoricama ženskog proznog bloka pronađite na linku.

Intervju je objavljen u suradnji s Besplatnim elektroničkim knjigama.

Možda će vas zanimati
Intervju
12.11.2026.

Petšest pitanja za Edu Popovića

Povodom e-izdanja romana "Poglavnikov pudl" na portalu Besplatne elektroničke knjige s autorom Edom Popovićem razgovarao je Krešimir Pintarić.

Intervju
05.11.2026.

Petšest pitanja za Zorana Roška

Povodom e-izdanja romana "Minus sapiens" na portalu Besplatne elektroničke knjige, Mateja Jurčević razgovarala je s njegovim autorom Zoranom Roškom.

Intervju
29.10.2026.

Petšest pitanja za Marka Silova

Sa splitskim književnikom i knjižničarom Markom Silovom povodom e-izdanja njegove zbirke "Šljive koštica ili srndaća koščica" na portalu Besplatne elektroničke knjige razgovarao je Tihomir Dunđerović.

Intervju
22.10.2026.

Petšest pitanja za Dinka Telećana

Povodom e-izdanja romana "Dezerter" na portalu Besplatne elektroničke knjige, Krešimir Pintarić razgovarao je s autorom Dinkom Telećanom.

Intervju
15.10.2026.

Petšest pitanja za Mirjanu Dugandžiju

S novinarkom i književnicom Mirjanom Dugandžijom Davor Ivankovac razgovarao je povodom e-izdanja njezine zadnje prozne knjige, zbirke priča "Rujanska kupačica" na portalu Besplatne elektroničke knjige.

Intervju
01.10.2026.

Petšest pitanja za Mimu Juračak

Povodom e-izdanja zbirke priča "Sitan život" na portalu Besplatne elektroničke knjige Tihomir Dunđerović razgovarao je s Mimom Juračak, spisateljicom, ilustratoricom, dizajnericom i knjižničarkom.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu