'Često na FEKP-u vidiš neke ljude prvi put i odmah si s njima prijatelj.'

Lipanj nam u svom književnom zanosu donosi 23. izdanje Festivala europske kratke priče, ovog sad već urbano legendarnog festivala koji briše granice između autora i publike. U festivalskim pripremama uspjeli smo uloviti novog programskog voditelja FEKP-a Andriju Škaru s kojim smo razgovarali o tome kako se osjeća u novoj ulozi, što možemo očekivati od ovogodišnje domaće i strane kratkopričaške reprezentacije i što je to magično u samom festivalu, kao i u kratkoj priči koja ne prestaje osvajati mnogobrojnu publiku. Detalje čitajte u razgovoru koji je s Andrijom vodila Anja Tomljenović.

Dugo si uključen u ovaj festival na različite načine, kao moderator razgovora, gost ili dio užeg i šireg organizacijskog tima. Kako se osjećaš u ovoj novoj ulozi i kako se promijenila tvoja perspektiva na festival?

Nova uloga je proizašla iz svih prethodnih, ona je ustvari neki njihovog logični nastavak. Bio sam silno ponosan kad me Roman Simić, koji je festival osmislio, postavio i vodio više od dva desetljeća, prepoznao kao osobu koja bi trebala nastaviti sve ono dobro što je on radio. Silno ponosan, ali i malo (ili dosta) zabrinut jer s jedne strane to je ponuda koja se ne odbija, ta FEKP je festival uz koji sam i ja odrastao i sazrijevao, festival koji mi je otkrivao (ne samo) književne horizonte, a s druge strane znam koliko je to posla, brige, stresa, izgaranja od želje da sve prođe na najbolji mogući način. Festival doživljavam na manje-više isti način, ono što se promijenilo je to što sam nekad određene situacije i otvorena pitanja samo naslućivao, a sada sam itekako svjestan da su stvarne i konkretne. I trebam ih rješavati.

Možeš li nam reći nešto više o ovogodišnjoj temi "Novi vjetrovi" i što ju je inspiriralo?

Tema festivala uvijek korespondira sa svijetom oko nas. Novi vjetrovi su se nametnuli sami. Svi vidimo da pušu neki novi vjetrovi, politički, ali i oni sasvim doslovni, klima se mijenja sve brže, a posljedice vjerojatno još ne možemo niti naslutiti. Ratovi su nam u susjedstvu, neki drugi prijete da će izbiti, aktualni vrlo lako mogu eskalirati. Živimo u svijetu koji je sve manje siguran, sve manje predvidljiv, svijetu koji se doslovno mijenja pred našim očima, a tu prilagodbu prvo treba nekako shvatiti da bi se na nju, eventualno, moglo prilagoditi. Ako išta, u toj prilagodbi nam mogu pomoći priče.

Domaća i europska, odnosno svjetska pripovjedačka postava ovdje stoje rame uz rame. Koji su neki od pisaca i spisateljica koji pristižu i koje će hrvatska publika imati priliku čuti na zagrebačkoj i zadarskoj pozornici?

Ne volim izdvajati pojedinačna imena jer to znači da ću nekoga propustiti spomenuti, a to nije fer. Ako ništa drugo, a onda zato što su sve autorice i autori koje smo pozvali tu s debelim razlogom, baš svatko od njih itekako je vrijedan čitanja i, u našem konkretnom slučaju, slušanja. No, evo, sasvim telegrafski. Stranu reprezentaciju FEKP-a ove godine čine Ingo Schulze, genijalan njemački pisac čiji posljednji roman Čestiti ubojice (Disput, 2023.) treba pročitati svatko tko voli knjige i čitanje. I na Booksi se pisalo o njemu. Tu je i Nuala O'Connor čiji je roman Nora (OceanMore, 2022.) fascinantna štorija o Nori Barnacle, Joyceovoj Nori koja nije samo inspirirala lik Molly Bloom, nego je bila izuzetno zanimljiva i slojevita osoba koju naprosto nije pošteno svoditi samo na ulogu Joyceove supruge ili muze.

Dolazi i Chloe Aridjis, nju najbolje poznajemo po Knjizi oblaka (Profil, 2011.), romanu koji je Guardian uvrstio u deset najboljih knjiga čija se radnja zbiva u Berlinu što o samoj knjizi ne govori mnogo, ali to smatram zgodnim štiklecom i dobrim nagovorom na čitanje. Kolumbijske boje predstavlja Héctor Abad Faciolince, njemu su dvije knjige izašle u nakladničkoj kući Petrine knjige, a najnoviji Zaborav koji ćemo biti stvarno je fascinantna memoarska proza o kojoj će s njim razgovarati upravo već maločas spomenuti Roman Simić. Konačno, dolazi nam i Hassan Blasim, njegovu je ludu, divnu i ludo divnu zbirku priča Irački Krist objavila Fraktura 2016., a mogu vam samo preporučiti da ga što prije pročitate ako već niste jer priče slične njegovima nećete tako skoro opet sresti.

Od domaćih autora stižu nam Nina Bajsić, Lidija Deduš, Aleksandra Filipović, Klasja Habjan, Sara Kopeczky, Luca Kozina, Edo Popović, Luka Ostojić, Senko Karuza, Zoran Ferić, Mladen Blažević, Vid Barić i Želimir Periš u jednom posebnom nastupu s multimedijalnim umjetnikom Robertom Vodanovićem Čoporom.

Kad god se priča o ovom festivalu, uvijek se izdvajaju opuštena atmosfera i neformalna druženja, riječima Nevena Svilara, "čitanja se mogu usporediti s rock koncertima, a ne klasičnim književnim večerima". Što sve čini FEKP posebnim mjestom za susret pisca i publike, potom i s drugim piscima i spisateljicama?

Samo na ovo pitanje bih mogao odgovarati satima. Mislim da je posebnost FEKP-a to što pokušava i najčešće uspijeva u tome da briše granice između pisaca, publike, moderatora, novinara, volontera… svih onih koji se tih nekoliko dana vrzmaju oko naših čitanja. Nekako se prirodno dogodi da svi počnemo disati kao jedno tijelo, kao jedan organizam, a to čovjeka uvijek ispuni. Čitanja na FEKP-u su zbilja posebna, ni blizu onome na što se navikli kod klasičnih književnih večeri, razgovori su opušteni i dinamični, često i mrvu pomaknuti (na najbolji mogući način), a nakon svake večeri se svi družimo, pričamo i možda popijemo koje piće. Svi smo tu zato što volimo književnost, zato što živimo književnost i ta nam zajednička strast pomaže prevladati sve eventualne razlike, često na FEKP-u vidiš neke ljude prvi put i odmah si s njima prijatelj. Ne znam zašto, naprosto je tako. Čaroliju možda i nije nužno pokušati do kraja objasniti.

Kako bi opisao trenutni status kratke priče među čitateljima u hrvatskoj, možda i europskoj književnosti, koliko je popularna, koliko se čita? 

U Hrvatskoj kratka priča itekako ima svoju publiku i imat će je uvijek. Mi smo jedna od tih zemalja u kojoj je tradicija kratke priče jaka i u kojoj je ona i dalje važna. Razlozi tome su brojni, a nadilaze prostor ovog intervjua, ali mogla bi to biti tema za neki drugi, dulji tekst na Booksi. FEKP se još relativno davno otvorio i prema romanima jer romani nerijetko i jesu samo malo dulje kratke priče pa nam dolaze i pisci koji su prvenstveno romanopisci, ali ipak su baš njihove kratke priče ono u čemu najviše uživamo i ono čemu se najviše radujemo.

U čemu je magija kratke priče? Ti je također uspješno pišeš, što za tebe ima u kratkoj priči?

Obožavam kratku priču, baš obožavam. Obožavam čitati kratke priče, a kad pišem, najradije pišem baš njih, mislim da je moj mozak nekako formatiran na nju, kad razmišljam o pisanju, razmišljam u kratkim pričama. Neki pisci razmišljaju u rečenicama, neki u stihovima, neki u svemu vide roman, meni je sve (važno) prije svega kratka priča.

Brojne su prednosti kratke priče, njena magija se može analizirati iz stotinu različitih uglova, ali evo, za potrebe ovog teksta, reći ću samo da mene svaki put kad pročitam sjajnu kratku priču iznova oduševi kako je tako razmjerno malen komad teksta sposoban udariti i izmijeniti čitatelja. Za to je, jasno, potrebno majstorstvo pisca, ali neke od najboljih kratkih priča meni su kao neka genijalna, posve legalna i ne baš do kraja bezazlena droga koja djeluje svaki put jednako snažno, ali sa svakim novim čitanjem na možda mrvicu promijenjen način. Određene priče čitam više puta godišnje i svaki put se iznova oduševljavam. Glavni osumnjičenici su, jasna stvar, Salinger, Kafka, Alice Munro, Flannery O'Connor, Tobias Wolff, Tolstoj (o, da, sjajan je kao kratkopričaš!), Dario Džamonja i stvarno stotine drugih koji su gradili i još uvijek grade moj svijet…

Bliži se i četvrt stoljeća postojanja festivala. Kakva je budućnost festivala, imate li već neke planove ili viziju što dalje?

Plan je, za početak, preživjeti ovo izdanje. Šalim se, ali ne sasvim. Kad stavimo točku na ovogodišnji FEKP onda ćemo odmoriti koji tjedan i tu točku polako početi pretvarati u tri točkice. Imamo i planove i viziju i neprestano razmišljamo o autorima koje želimo dovesti, ali o svemu tome ćete, kako to kaže reklama, biti obaviješteni na vrijeme. Za sada nam se pridružite na ovogodišnjem izdanju. Čekamo vas i veselimo vam se!