"[Čitatelji] su izgubili sposobnost da zamišljaju, da se uzdaju u riječ, u jezik, i u njegove beskrajne mogućnosti koje se sve manje prepoznaju i [sve više] zloupotrebljavaju." Ovim riječima je 2017. godine književnica Daša Drndić sažela sadašnje vrijeme u kojem se "povijest ponavlja" i "izranja njezino monstruozno lice".[1] Uistinu, kako Drndić već 2012. spominje u romanu Belladonna, cijelu su povijest ljudi jedni drugima kopali oči, i to još uvijek čine, ali u tajnosti.
Pretpostavljajući da su i riječima oči iskopane, ovaj temat postavlja pitanje: kako nam književnost danas pomaže da vratimo sposobnost zamišljanja manje monstruoznog oblika zajedništva? Kako bi književnost, i općenito umjetnost, mogle naznačiti postupke kojima bismo spriječili da monstruozno lice povijesti izroni?
Drndić je svojim "dokumentarnim" romanima uporno pokušavala istražiti i misliti o načinima na koje smo konstruirali stvarnost u posljednjih nekoliko desetljeća. Općenito se o romanu često govori kao o književnoj vrsti koja istovremeno promišlja i konstruira mogućnosti ljudskog života, bilo kolektivno ili individualno. Jedno viđenje povezuje pojavu romana s nastankom ideje "nacije", viđenje koje politolog Benedict Anderson utvrđuje u svom utjecajnom radu Imagine Communities.[2] U njemu Anderson prati početke romana kao vrste sve do ranog doba Industrijske revolucije, nastalog uslijed zahtjeva "tiskanog-kapitalizma". U to vrijeme se razvio kao nužna vrsta koja je istovremeno trebala stvarati društveni imaginarij homogene zajednice unutar zadanih granica. Drugim riječima, roman je zarana oblikovan kao nužan način "zamišljanja nacije".
Postavljajući tezu da književnost u cjelini može doprinijeti stvaranju društvenih imaginacija i načina bivanja zajedno u naše doba digitalnog-kapitalizma, tekstovi koje ćemo narednih dana u ovoj rubrici objaviti pozivaju nas da se današnjom stvarnosti pozabavimo iz druge pozicije: one kojoj ne fali mašte da predloži drugu vrstu zajedništva. Ti tekstovi, iako su ih pisali spisateljice i pisci iz različitih disciplina, pokušavaju istražiti kako možemo odvratiti monstruozno lice povijesti od ponovnog pojavljivanja. Oni pitaju: koje geste solidarnosti nam riječi mogu ponuditi? Koje narative "heterokronijskih iskustava", istodobnog življenja u različitim vremenima, a ne samo mjestima? Kakav "zajednički" svijet može književnost reflektirati, svijet koji je inherentno polifonijski?
Ova su pitanja danas prijeka potreba imajući u vidu sve veće kretanje ljudi kako fizičko tako i virtualno, zbog čega su promjene društvene imaginacije potrebnije nego ikad prije. To su i suštinska pitanja, jer se neka društva danas suočavaju s ponovnim pojavljivanjem starih čudovišta. Kao što je i sama Daša Drndić svjedočila i artikulirala nekoliko mjeseci pred smrt, "u cijeloj Europi, pa i dalje, ekstremna desnica dolazi, nasreću, još uvijek na prstima i malim koracima, što je naravno ne čini manje opasnom. Ne postoje mali fašizmi, ne postoje mali, benigni nacizmi.” [3]
Nakon nekoliko godina, ovi valovi fašizma na nesreću više ne dolaze na prstima. Oni su tu. Neumorno stvaraju svoju ideologiju na leđima zamišljenog, zastrašujućeg "drugog" čije riječi, čiji jezik se prvo treba iščupati.
Adania Shibli i Miljenka Buljević
[1] There Are No Small Fascisms: An Interview with Dasa Drndic, The Paris Review, By Dustin Illingworth August 21, 2017.
[2] Anderson, B. (1991) Imagined Communities: Reflections on the Origin and Spread of Nationalism. London: Verso
[3] There Are No Small Fascisms..., The Paris Review.
Adania Shibli palestinska je književnica i znanstvenica. Gostujuća je profesorica na Sveučilištu Birzeit u Palestini. Živi u Jeruzalemu i Berlinu. Napisala je romane Masaas (engleski prijevod Touch u izdanju Northampton: Clockroot Books, 2009.), Kulluna Ba’id bethat al Miqdar aan el-Hub (engleski prijevod We Are All Equally Far from Love u izdanju Northampton: Clockroot Books, 2012.), Tafsil Thanawi (engleski prijevod Minor Detail u izdanju New Directions, 2020) nekoliko drama te brojne kratke priče i eseje te uredila knjigu o suvremenim palestinskim umjetnicima Dispositions (Ramallah: Qattan, 2012.)
Miljenka Buljević suosnivačica je Udruge za promicanje kultura Kulturtreger i književnog kluba Booksa te predsjednica nacionalne mreže organizacija nezavisne kulture Clubture i članica Editorial Boarda europske mreže kulturnih časopisa Eurozine. Direktorica je festivala Revija malih književnosti koji Kulturtreger organizira od 2005. godine. Suurednica je biblioteke Prijatelji u izdanju Bookse i MaMe.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.