Skice za portret velikog čovjeka

Ususret gostovanju na tribini Poezija na živo donosimo novu, neobjavljenu pjesmu Damira Šodana, koja će se naći u njegovoj idućoj zbirci naslova Život s maskom.

Skice za portret velikog čovjeka

                    Veliki čovjek je težak sam sebi,         
                    mali čovjek je težak drugima.

                    Konfucije

Veliki čovjek

ne sanja o velikoj budućnosti,
on živi od danas do sutra
kao sendvič s parizerom
u ruci pospanog
konduktera.

Veliki čovjek

poput Helmuta Newtona
bez problema stane na štikle
s muštiklom u zubima
i pritom se ne osjeća
kao nula od čovjeka.

Veliki čovjek

itekako cijeni duhovnost,
ali se ipak ne dâ namagarčiti
kad su u pitanju povlastice i pogodnosti,
porezne prijave, društveni status i zveckanje
državnih novaca.

Veliki čovjek

ponekad poželi nešto jednostavno,
eto naprimjer
da mu se bar jednom u životu
na tepih olakšaju
psi Boba Dylana.  

Veliki čovjek

odgovorno tvrdi
da je speedball najveći životni izazov,
kakva Domovina, kakva karijera, kakva crkva, kakva džamija,
kakve stùpe, kakve sinagoge,
kakvi bakrači…

Veliki čovjek

je onaj kojemu velike lijepe žene
redovito ostavljaju nešto za uspomenu: ukosnicu,
Perlin negliže, hidratantnu kremu, slomljenu krivotvorenu
salonku Jimmyja Chooa kupljenu u Istanbulu, pamučne
okruglice, dug od 5.000 Eura ili donji dio Max Mara pidžame.

Veliki čovjek

polako uviđa da je došlo vrijeme malih pisaca,
tako da možeš slobodno složiti Ilijadu
ili Mahabharatu
ali teško da ćeš se daleko dobaciti
bez solidne podrške na društvenim mrežama.

Veliki čovjek

ne vidi veliku razliku između
srednjovjekovnog triptiha, katane tj. fino urešenog
samurajskog mača iz razdoblja Edo
i usranih dječjih pelena
marke Hu-da. 

Veliki čovjek

voli nadasve živjeti životom malog čovjeka,
budući da je rastom ipak manji od Kreše Ćosića,
ali još uvijek nešto veći
od recimo Stevena Seagala
ili Franje Tuđmana. 

Damir Šodan (Split, 1964), pjesnik, prevoditelj, urednik i nagrađivani dramski pisac,  diplomirao je engleski jezik i opću povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavio je pjesničke knjige Glasovne promjene, Srednji svijet, Pisma divljem Skitu, Café Apollinaire, Unutarnji neprijatelj i Gavran, Buddha, Yamaha, zbirke dramskih tekstova Zaštićena zona i Noć dugih svjetala, antologiju suvremene hrvatske „stvarnosne” poezije Drugom stranom (2010), kao i antologiju suvremene europske poezije Ima li pjesnika u Monte Carlu (2022). U prijevodu je predstavio mnoge sjevernoameričke pjesnike (Charles Simic, Raymond Carver, Charles Bukowski, Richard Brautigan, Leonard Cohen, Frank O'Hara i dr.). Član je uredništva časopisa Poezija (Zagreb) i www.enklava.rs (Beograd), poezija mu je prevedena na brojne jezike, uključujući kineski, korejski, arapski, hebrejski i galicijski, a zasebne knjige izabranih pjesama objavio je u Sloveniji, Makedoniji i Srbiji (Satori u crvenoj četvrti, Enklava, Beograd, 2019). Uvršten je u američku antologiju New European Poets, francusku Les Poètes de la Méditerranée i britansku World Record te A Hundred Years' War. Član je HDP-a i Hrvatskog centra P.E.N.-a. Sudjelovao je na mnogim međunarodnim pjesničkim skupovima i festivalima, od Kine do Latinske Amerike, te kao predavač gostovao na Sveučilištu Columbija u New Yorku i na Koledžu Sierra Nevada u SAD-u. Dvadesetak godina radio je kao prevoditelj za Ujedinjene narode u Nizozemskoj, a sad je slobodni književnik i književni prevoditelj. Posljednjih godina sve više živi u rodnom Splitu.