Poesiophone (izbor iz poezije)

Booksa će na jedan dan udomiti Poesiophone, audio-instalaciju koja vam donosi izbor iz poezije stranih i domaćih pjesnika. Kompilacija uključuje pjesme Alena Brleka, Marije Dejanović, Ane Brnardić, Maria Angela Quintera, Francesce Cricelli, Wanga Jiaxina, Adama Zagajewskog i Mary Oliver. U nastavku donosimo odabranu poeziju!

Marija Dejanović
RIJEČ

Kad je zašla toplina,
pokreti su postali nevješti.
Tumarati, sudarati se sa stvarima:
sve su riječi ispadale
iz usta nečije nesreće. Te su noći bile nečujne rasprave
između mene i uglatih drvenih ježeva.
Požari iz mojih tabana
došli su do mojih ušiju i tamo zapjevali.

Ponovno smo poželjeli zvuk: uzeti tanjur,
oprati ga. Igrati se da ga češljamo. Ne paliti
svjetlo. Uzeti mali vrč
i ne razbiti ga. Imati moć nad pokretima.
Lisica zna sve tajne,

ali to ne znači ništa ako jež
zna samo jednu
i neće reći.

Ujutro se ničeg ne sjećamo.
Dane ispunjava ono što je bilo
i ono što bi moglo biti
ako nikad više ne otvorimo oči.
Razbacani predmeti govore suprotno,

nađu ravnu stranu na koju će leći
i ne znaju
gotovo ništa, ne govore ništa.

 
Marija Dejanović
SREDIŠTE IZMJENA

Našla sam zvijezde u tvojoj sjeni,
gledala kako se pale i gase.
Titrale su kao lampice,
ukrasi sobe,
soba je dani provedeni
sa sviješću o nama.

Gledam kako nokti traže malo prostora
između zida i prozorskog okvira. Raduje me
tvoja potraga za zmijskim kožama
koje šušte iz kauča i tepiha.

Načinila sam kompas od kose
koja ti je ispala i pamuka
koji je ispao oblacima
pa ga postavila kao jezik.

Koliko volim tvoju mekoću,
toliko volim pljuvati srebrne žalce.
Zato je mjesec, središte izmjena,
postavljen kao sat
na zidu naše sobe.

Wang Jiaxin
ULAZAK

Na povratku kući polagano se uspinješ stubama, otvaraš vrata svoje sobe. 
Obred: sjedneš, baciš sjenu na zid, ne činiš ništa nego pažljivo osluškuješ.

Alen Brlek
NE BUNI SE 

Rodiš se, a onda cijeli se život pokušavaš vratiti. 
Ujutro ručnicima, uvečer jastucima, pokrivačima i 
snom. Mokra zemlja na rukama nije ugodna 
jer sve izlazi iz nje, osim tebe. Ti joj pripadaš 
a nitko te nije naučio umrijeti. 
Dani mijenjaju okus ali ti rijetko mijenjaš ukus 
i korak i boluješ, na kraju uvijek boluješ 
od samoga sebe. Ne postojiš siguran da živiš, 
poštuješ redove u banci i prometne znakove. 
Poštuješ neživo jer je prisutno i kada odeš. 
Onda popuštaš pred reklamama, tabletama 
i sezonama, prikopčan na marketinšku infuziju 
i čekaš da se vratiš u nešto kao majka.

Alen Brlek 
AMBEDO 

Treba učiniti nešto obično 
kao pristati na zglob ponedjeljka, 
popiti čašu vode, preskočiti srce. 
Preko noći manje vjerovati žaruljama, 
određenosti i sebi. 
Treba učiniti nešto jednostavno, 
nešto unutar refleksa, primitivno nježno 
kao pokriti se dekom preko dana. 
Odustati. Od ustati. Od usta ti. 
Prestati tražiti prirodno mjesto loma, 
vrijeme i sebe izvan 
i biti zadovoljan. 
Znati da nije pogrešno reći  
-Volim. 

Mario Angel Quintero
NEMA NAČINA DA SE VRATIMO

onome otprije.

Sunce izlazi
a da mu to nije dopustio nitko.
Zalijeće se u predmete,
poput djeteta u trku.

Glazba koja se može proizvesti
s koščicama
koje naplavljene ostaju
na pijesku.

Vidim zvijezde
kad zagrebem nebo.
Čime ću platiti što sam otkrio
slične besmislice,
što sam naslutio
svjetlucanje u pozadini
svega? 

Wang Jiaxin
PIVO SA SINOM

Čovjeku koji je prevalio pedesetu vječna je želja
sjesti pokraj sina, odraslog
no dugo odsutnog.
Dvije se čaše sretnu,
njihov zveket kao zagrljaj,
nagodba,
i potom tišina.

Sin ustaje kako bi naručio još jedno pivo,
otac zuri u svoju čašu
dok pjena s njezina ruba
klizi prema dnu.