Haljina ozdravljenja

Uoči predstavljanja finalista/ica nagrade Ivan Goran Kovačić u Booksi, donosimo pjesmu Marijane Radmilović iz zbirke Putovanje oko tijela.

Haljina ozdravljenja

Zarobljena svjetlost u čaši na trbuhu,
opojni miris svijeće i tamjana,
stopala u vodi, kosa u vatri,
rastaljena kovina u ustima,
patina sjećanja, kristali šećera,
suhe smokve, pucketanje pokućstva,
mirisi izbavljenja, nepostojeći zrak,
okomite i nestalne iluminacije
razjedenih zidova, smanjuješ se
i tamniš, prekriva te teška, pljesniva
tkanina, omataju te i stežu kao mumiju,
ti mumljaš u polusnu, tvoju su sjenu
polegli u kuću biljaka,
stopala su ti čista i plavičasto ledena,
na čelu ti je znak, u očima strah,
nad tebe se naginje prastara žena
s licem kore drveta, njezino teško
izvanvremensko tijelo istiskuje dah,
zrak se guši i pulsira, voda se skuplja
i kaplje u bunar nasred dvorišta,
tvoje su kosti prozirno plavo staklo dna,
crteži na stjenkama, vrtoglava halucinacija,
hodnik popločan zrcalima,
zidovi obloženi nepostojećim pogledima,
nepodnošljiva jeka, žene mračne kao korijenje,
nezaustavljivi silazak u bijelo,
drhtaj cijelim tijelom, u tvojoj postelji
kora hrasta i stabljike bijele imele,
cvjetovi ruže penjačice kao da niču iz tebe,
trave dobro usitnjene, u tebi sve vrije,
arnika je odagnala vještice,
njihovo trnje i uroke,
mirisi pročišćenja, oslobođeni dah,
tvoje uporno, nestvarno lice,
cvjetovi u kosi, cvjetovi na koži,
golo tijelo u trpkim travama,
tvoja ozdravljena haljina.

Da podsjetimo, u konkurenciji za nagradu Ivan Goran Kovačić našle su se knjige objavljene u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2020. godine, a između stotinjak pristiglih naslova najbolje je odabrao žiri u sastavu Dorta Jagić, Miroslav Mićanović i Branislav Oblučar. Laureat ili laureatkinja bit će proglašen/a 15. ožujka, uoči početka Goranovog proljeća.

Obrazloženje žirija o zbirci Marijane Radmilović prenosimo u cijelosti: "Jezik i tijelo izazovna su teme knjige pjesama Marijane Radmilović Putovanje oko tijela, organizirane vrlo narativno i vođene impulsom traženja onoga što je bilo živo i što iz, ne uvijek dohvatljivih razloga, uzmiče pred osjećanjem propadanja, propasti intimnog i zajedničkog prostora i vremena. Potpuna prisutnost i svijest o upisivanju značenja oko tijela, one koja putuje i govori, koja se upisuje u tekst, stvara složenu, koncentričnu i subjektivnu mrežu prizora, stanja, uvida, uvlači čitatelja u nesigurna područja pamćenja i sna. Posredovanje i upotreba mnogih glasova, čarolija i bajkovitost, egzistencijalna gotovost, gubitak i beskorisnost, samo su neka od mogućih dionica putovanja, trošenja tijela, osjećanja nerazumnosti i kraja. Lirsko i narativno nude se u pozivanju i osluškivanju ''bijele jeke tijela'' na neočekivanim mjestima, ''iza razuma i jezika'', što znači da ste kao čitatelj nadomak drugog tijela, nadomak drugog glasa, koji vas prisvaja i čiji postajete sugovornik, saveznik."

O zbirci je pisao Tomislav Augustinčić: ''(...) pjesnički subjekt zbirke je melankolik – s oštrim okom za istinu, jedini svjestan onog izgubljenog i svojeg stanja, u nemogućnosti ili u odbijanju da u pjesmama potpuno jasno i razvidno iskomunicira druge subjekte i svoje misli te naizgled bez interesa. Međutim, melankolični narativ pjesničkog subjekta u ovim pjesmama jest rad, uporno mitopoetičko i narativno djelovanje s neizvjesnim ishodom.''