Alkemičar

Uoči predstavljanja finalista/ica nagrade Ivan Goran Kovačić u online formatu, donosimo pjesmu Alena Brleka iz zbirke Sang.

Alkemičar

i odlučio napokon izuti se, ljeto dočekati bos
pun škroba reći tko voli čovjeka
neće mu dati ime jezik domovinu, alat
kojim će oštriti i tuđu i vlastitu smrt
neće mu dati 𝘢𝘭𝘪.
Tko voli čovjeka, vidjet će biljku.

Da podsjetimo, u konkurenciji za nagradu Ivan Goran Kovačić našle su se knjige objavljene u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2020. godine, a između stotinjak pristiglih naslova najbolje je odabrao žiri u sastavu Dorta Jagić, Miroslav Mićanović i Branislav Oblučar. Laureat ili laureatkinja bit će proglašen/a 15. ožujka, uoči početka Goranovog proljeća.

Obrazloženje žirija Brlekovoj zbirci prenosimo u cijelosti: "Sang Alena Brleka knjiga je koja svjedoči o mogućnosti pjevanja o svijetu i svetome, bez da se zapadne u praznu brbljavost; dapače, da se sa što manje jezičnoga materijala i figura uspije precizno izreći ono kao krv (sang) tiho, neizrecivo. Pritom Brlekova usamljena i rijetko hrabra pjesnička pustolovina podsjeća na 'free solo' alpiniste, koji se s lakoćom uspinju po liticama ravnim kao zrcalo bez klinova, užadi i ljudske asistencije. Ipak, kroz cijelu je zbirku kao čarobni klin zabijana i ritualno ponavljana ona primordijalna riječ rekao. Izgovaranje mu je, kao gipkom, britkom misliocu i svećeniku poezije, dovoljno da izrečeno postane, bude, i ostane."

O zbirci je pisao Tomislav Augustinčić: ''(...) Sang je izvrsna zbirka pjesama. Ona se nadaje ne samo kao zbirka društveno angažirane poezije nego kao zbirka ljubavne poezije. Ona je argument u raspravi o ulozi jezika i poezije i njihovoj političnosti. Ona je kultivirani nastavak njegove poetike; zavodljiv i jasan, bogat i jednostavan, autentičan i slojevit proces i produkt formiranog i utemeljenog pjesničkog glasa.''

O Sangu i poeziji općenito s Alenom je razgovarala Lucija Butković, a intervju čitajte na linku.