25. (iz zbirke 'Smiljko i ja si mahnemo')

Uoči predstavljanja finalista/ica nagrade Ivan Goran Kovačić u Booksi, donosimo pjesmu Eveline Rudan iz zbirke Smiljko i ja si mahnemo.

25.

smiljko i ja si mahnemo
tepal je dan ode doli
tepal je dan njemu gori
ne dela klima viče
ne dela nan klima, gren h tebi
čekaj me, nu, čekan ga nu
dojdi u hlad, koret na asfaltu
to ti je od tepline pita smiljko
ma ne, koret na asfaltu
su crnogorke i pjesnikinje
zna hi darija, ka darija, darija žilić
govorin, došlo mi je pod ruku
kako elena montenegrinja
i vittorio emanuelle terzo re d'italia
re d'albania, imperatore d'etiopia
primo maresciallo del'impero
su li se držali pod ruku
su li se držali pod ruku
pitamo dida, već smo pod murvon
sidimo na nikih stolicah
pod murvon u hladu, tepal je dan
did ne gleda u nas
did gleda ravno naprid
oko mu se smije
on je vidi pred sobon
drito pred sobon je vidi naš did
elenu montenegrinju
visoka kako jelva
črne vlasi, oka kako dva ugljena
vittorio tako mići, tako star, tako grd
tako poredan, tako hud
a ona, a ona diže did glas
a ona, a ona, oko mu se smije
znaš se obrnen smiljketu tu sad
doli u hladu poli zgrade
kako je moga poznat
kako je moga poznat
da je lipa
govorin smiljketu
on je ima dvajset let
on je bi na levi
ona je imala pedeset i šes
pedeset i šes let
ću li ja bit lipa nikemu od dvajset
kad buden imala pedeset i šes let
pitan smiljketa, ću li bit
ne znan je li to sad, gleda me smiljko
u čudu, ne znan je li to sad
je, to je sad važno
ću li bit lipa nikemu od dvajset
kad buden imala pedeset i šes let
je li tebi bila lipa  ka, pitan
ne domislin se, obraće smiljko z glavon
stvarno se ne domislin, ni, mi se para, ni
to je zato ča mu je bila u rodu
foši mu je bila nevoda, govorin
ma kemu, kako kemu, mikrokozmi,
njegošu, on i gregory peck su najlipči
govorin, on i gregory peck
ja već volin bjonde, ali oni
ali oni, govorin, mu oprostin
mu, govorin, oprostin i ono za ženske
ča za ženske, za ćud i viru, to
me gleda, biš da pojemo
biš da pojemo popit
jenu limunadu, jenu limunadu
govori
ja, govorin, ja, jenu limunadu
ljudski život snoviđenje strašno
rečen konobaru i uzmen limunadu

(tepal – topao, ode – ovdje, h – k, ka, koret na asfaltu – naslov jedne suvremene antologije, hi – ih, ka – koja, pod – ispod, murvon – duda, na nikih – na nekima, drito – ravno, mići – mali, sitan, nizak, poredan – zločest, hud – šupalj, se obrnen – okrenem se, poli – pokraj, poznat – prepoznati, uvidjeti, shvatiti, na levi – na predvojničkoj obuci, ka – koja, obraće z glavon – vrti glavom, ni – nije, mi se para – čini mi se, foši – možda, nevoda – nećakinja, kemu – kome, bjonde – plave, svjetlokose, plavušane, pojemo - odemo)

Da podsjetimo, u konkurenciji za nagradu Ivan Goran Kovačić našle su se knjige objavljene u razdoblju od 1. studenog 2018. do 31. listopada 2020. godine, a između stotinjak pristiglih naslova najbolje je odabrao žiri u sastavu Dorta Jagić, Miroslav Mićanović i Branislav Oblučar. Laureat ili laureatkinja bit će proglašen/a 15. ožujka, uoči početka Goranovog proljeća.

Obrazloženje žirija prenosimo u cijelosti: "Od svojih pjesničkih početaka Evelina Rudan poetski se jednako uvjerljivo izražava na standardu i na dijalektu. Smiljko i ja si mahnemo zbirka je koja iznova pokazuje da Rudan kao malo tko u našoj poeziji čakavici zna udahnuti lakoću i živahnost. U njezinim stihovima razgovorna ležernost prepliće se s maštovitošću, sadašnjost se pretače u prošlost, a istarske livade pomaljaju se tik iza zagrebačkog Filozofskog fakulteta – dovoljno je samo mahnuti rukom. Ovo je knjiga koja zrači toplinom i blagom sjetom, intelektualnom radoznalošću i zaigranošću, u kojoj naracija živi u lirskome ritmu i obratima perspektiva. Ova će vas knjiga nasmijati, očarati i ganuti – što polazi za rukom samo rijetkima."

Booksina kritika izdvaja: ''Pitanje stvarnosti i vjerodostojnosti (radi li neki Smiljko na Fakultetu strojarstva i brodogradnje kao što autorica radi na Filozofskom fakultetu i mašu li si oni tako) irelevantno je; Smiljko i pripovjedačica poput Petrice Kerempuha, ovom očaravajućom knjigom ulaze u kolektivni imaginarij, daleko upečatljivije negoli sve plejade povijesnih ličnosti – književnika, narodnih heroja, likova iz stripova, hollywoodskih glumaca – koji se pojavljuju u tekstovima (...).''