Ne damo Varšavsku: Otvoreno pismo arhitektu Borisu Podrecci

Poštovani profesore!

Javljam Vam se otvorenim pismom u povodu intervjua u Globusu od 4.6.2010. u kojem ste prvi put otvoreno progovorili o karijeri, hrvatskom podrijetlu,…  s komentarom dijela koji se odnosi na projekt Cvjetni prolaz.
Namjera je javnim diskursom prikazati istinu, demantirati netočnosti i zamjene teza i demontirati metodu sustavnog demoniziranja oponenata projektu.

Možete li zamisliti, poštovani profesore, da Nepoznat Netko, nekoliko metara od dvorišne fasade Vaše zgrade s uredom i stanom u bečkom Jogerbadu, stane graditi volumen sličan Vašem za Cvjetni prolaz, da Vaš dvokatni penthouse natkrile kristalni apartmani s bazenima i giardinima a da Vam javni pločnik pred uličnim pročeljem suzi golema rampa za ulaz u privatnu garažu, kojoj je investitor Grad Beč, dakle i Vi, uz obrazloženje da je sve poduzeto u javnom, dakle i Vašem, interesu? 
Bili biste konsternirani i bilo bi Vam svejedno da li je projektant profesorčić bez opusa, autor dubrovačkog javnog zahoda ili veliko svjetsko ime poput Vašeg.
Dirnulo bi se u Vaše navike, skupo plaćeni komfor i pravo na vidik.
Što bi Vam drugo preostalo nego traženje pravde: sudom, protestima, pisanjem, buntom.
No takav je scenarij u Beču nemoguć. U Beču se Generalni urbanistički plan ne mijenja na mig potentnih investitora i po nekoliko puta godišnje, i to zbog legaliziranja privatne izgradnje u zelenilu ili na jeftino kupljenom bivšem društvenom vlasništvu.
U Beču amandmane na Generalni plan ne donose skupštinari, voljom glasačke mašine. Ako ne policija, takve bi skupštinare u Beču pokupila Hitna pomoć.
U Beču fikcija i scenarij za teatar apsurda, u Zagrebu je višegodišnja praksa.

Za dugotrajnog socijalističkog mraka, svaki je donjogradski blok sustavno i interdisciplinarno analiziran. Mnogi od njih i u nekoliko varijanti. Predlagani su uglavnom sanacije, povećanja kapaciteta, javni sadržaji i zelenilo.
Sve te studije s recenzijama kvalificiranih konzervatora iz škole profesora Milana Preloga arhivirane su i dostupne upućenima. Podložne promjenama i dopunama bile bi bogomdani pretekst za suvremenu reinterpretaciju Schoengeistu Vašega ranga.

Zagreb jest zaostao u razvoju a javne investicije bacaju se na sulude vizije. Ne ulaže se u osnovnu urbanu supstancu: javni promet i infrastrukturu, zaštitu prirodne i građevne baštine te održivi razvoj. Nezaštićeni su jedinstveni relikti prirode, Medvednica i rijeka Sava, izvori pitke vode i čistog zraka a uzvodno od glavnih vodocrpilišta gradsko je smetlište Jakuševac. Zagreb vapi za održivim kriterijima i programima, prosvijetljenim investitorima te kompetentnom i demokratski kontroliranom Gradskom upravom. Isključivu krivnju za takvo stanje, koje traje godinama, snose Vizionari na vlasti i njihovi poslušni savjetnici.

Mogli ste biti prva liga a vas smeta rampa, poručujete u naslovu. Nisam uvjeren da ste autorizirali taj tekst. Zvuči bahato i površno. Upoznao sam Vas u Motovunu, slušao u Piranu i bio zadivljen Vašim novim čitanjem Gotfrieda Sempera. Arogancija ne ide uz uljudnog erudita, šarmantnog hedonista, načitanog poliglota, posvećenog učitelja i informiranog arhitekta koji mi je prilikom posjete birou u Beču posvetio više vremena nego što pristojnost nalaže.  
 
U Hrvatskoj vrije od potentne i međunarodno prepoznatljive arhitektonske produkcije. Mladi autori, kao nikada dosad, beru lovorike na međunarodnim arhitektonskim turnirima, a zreliji pobjeđuju čak i Shigeru Bana, Sir Normana Fostera, Zahu Hadid i Nicolasa Grimshowa, na natječaju za zagrebačku zračnu luku, na primjer.
Usprkos takvim potencijalima ali građenjem po diktatu profita i prostornog grabeža i po neokolonijalnim arhitektonskim partiturama, stići ćemo i prestići jedino Lagos.  

Nisam Don Quijote da prezirem kupca, pišete u Globusu. Klijent jest svetinja ali su Vaši  klijenti u slučaju Cvjetnog prolaza, iako Vas izravno ne plaćaju, i građani Zagreba, njih 54.500 koji su potpisali peticiju protiv uzurpacije javnog prostora i rušilačkog modela nasilne interpolacije Cvjetnog prolaza!
Naravno, u svemu ovome nije problematična estetika niti Vaš autorski doprinos. Problem je nasilje hipertrofiranog programa ali i profesionalna etika. Upravo toj, i takvoj, metodi Vi, ugledom, talentom i vještinom, dajete dizajnirani alibi.
Vašim neupitnim međunarodnim ugledom služi se investitor HOTO ali i EPH za promociju projekta i diskvalifikaciju oponenata. Što to Vama treba?

Reakcijom protiv izgradnje javne garaže ispod HNK, arhitekt Nenad Fabijanić, na primjer, izazvao je bijes novinara Denisa Kuljiša. Fabijanić je fasovao opsežan i vrlo slikovit prikaz 'lika i djela', nazvan je profesorčićem bez opusa, a nakon podrugljivog nizanja detalja iz tog istog opusa bez opusa, i graditeljem dubrovačkog javnog zahoda.
Kuljiš sasvim sigurno zna da je upravo graditelj dubrovačkog javnog zahoda uvršten kao 1 od 2 hrvatska autora u Phaidonov atlas suvremene svjetske arhitekture, i to upravo sa tim javnim zahodom. Znade novinar Kuljiš da se vrijednost djela ne mjeri ni cijenom niti volumenom. Namjeni, međutim, koliko god profanoj, ali javnoj, nije se uputno, osobito u Dubrovniku, rugati.
Novinarske doskočice možda i jesu bile po mjeri ukusa naručitelja teksta ali na razini novinara Kuljiša sigurno nisu, barem koliko ga ja cijenim.
Što Vi imate s time i zašto vam to spominjem, možda se pitate. Zbog upoznavanja s kontekstom, našim zagrebačkim, javnim i medijskim, recimo.

Na drugoj pak strani, Globus od 4.6.2010. donosi i Vama i Vašim poznavateljima nepotreban ali investitoru HOTO prijeko potreban prikaz Vašeg lika i djela.
Uz Vaš portret na duplerici i uz 5 stranica teksta s fotografijama obitelji i projekata je, već citirana, navodno Vaša, poruka nepokorenom Gradu.
Isti broj Globusa, na sljedeće 4 stranice, nudi i uvid u izvedbu HOTO-va grandioznog podzemlja i nadzemlja Cvjetnog prolaza, prema Vašem idejnom arhitektonskom rješenju i glavnom projektu HOTO-grupe. Na sljedeće 2 stranice, Smisao života Željko Malnar nalazi u rugalici angažmanu glumaca Urše Raukar i Vilija Matule. Ukupno 13 stranica istina ili manipulacija javnošću, prosudite sami.

Vaš sugrađanin i ugledni europski političar Hannes Swoboda, nekadašnji član bečke Gradske uprave, decidirano je rekao kako njegova uprava u današnje doba ne bi gradila podzemne javne garaže u središtu grada. (citat iz Globusa od 5.11.2009.)
Da smo u Beču tada znali što znamo danas, ne bismo sagradili veće javne garaže.
Nužno je osigurati što više pješačkih zona, i to kombinacijom restrikcije automobila u središtu grada i gradnjom parkirališnih mjesta uz središte…Uz to treba ubrzati javni prijevoz.

Kao da je gospodin Swoboda čitao smjernice o javnom prometu mladog i mudrog koordinatora Urbanističkog savjeta Zelene akcije, Bernarda Ivčića, inženjera prometnih znanosti.     
Očito je po ovome da ni Vaše tvrdnje o rampi uz Operu u Beču nisu baš Sveto pismo.

Srdačni pozdrav, Vaš Krešimir Ivaniš, arhitekt 

Zagreb, 9.6.2010.