Pročitajte izbor iz poezije velike islandske pjesnikinje Kristín Ómarsdóttir. Kristína poezija, u prijevodu s engleskog Marine Veverec, objavljena je u antologiji Svjetlucaju ledene perle. Antologija je objavljena u sklopu ovogodišnje Revije malih književnosti: Island. Razgovor Kristín Ómarsdóttir i Sjóna, selektora antologije, poslušajte u ovom podcastu.
Tri pjesnikinje
u bijelim grudnjacima
sjede za niskim
okruglim stolom.
U rukama im knjige.
Muškarac u gusarskom džemperu
uđe na vrata
i sklonivši se s mećave sjedne
za njihov stol.
Skine džemper.
Kad jednu od njih
dotakne
sve su već umrle.
I ne ožive.
Svejedno čekaju njegove poljupce.
A onda se ustane,
onu što je dotakao uzme u naručje
i iznese je van.
Zrak što prostruji
kad se vrata otvore i zatvore
okreće stranice knjige
svake od njih.
(Iz zbirke Konobarica u starom restoranu)
u rano jutro dočekuje te pošiljka
glava čovjeka
od krvi mokra
pred vratima
kao nekoć boca mlijeka
hrpa starih novina
pisma u kovertama
tad zvuk motora u daljini zamre
tko mi želi zlo?
pitaš se i prstima opipavaš vrat
jutarnje sunce i cvrkut ptica
potpuno ti isprazne svijest
(Iz zbirke Poseban dan)
odrežite komadićak vjeđe sinu ili kćeri,
pa ga prišijte sebi na vjeđe
odrežite komadićak guzice mlade ženske osobe, pa ga prišijte
na guzicu starijem muškarcu
odrežite komadićak usne, pa ga pritajite
negdje na tijelo gdje rijetko tko zaviruje
odrežite, pa razmijenite, bradavice
star dobije mlade, mlad dobije stare
sin od oca, majka od sina
prišijte bradavicu iz pričuve
s mrtvoga prijatelja ili ljubimca
sebi na guz
rasporite duše
probleme uhvatite u koštac
ne rastajte se nego srastajte
ni kraja ni konca
(Iz zbirke Poseban dan)
mišići se umorili od držanja
očnih jabučica, pa su me poštedjeli
gledanja vlastita starenja, zrenja na tavi
na pećici vremena
lijeni mi se jezik u šupljini usta
ponaša kao besposleno štene u
psećoj kućici
trlja se o zidove
trlja o zidove
kao stara, domom sluđena krpa
prije se ulizivao, umirivao, ljubio
sad će drugi šaptati
izgovori koju lijepu, koju ružnu riječ!
kao djeva probudila sam se iz duboka sna
u zelenoj trsci, ili plavoj, u polutami ženske rupe
dubokim mi se glasom obratilo zrcalo
„spoznaj svoju ljepotu!“
kasnije je žutu crtu podvuklo:
„ne prilazi bliže!“
ali moji su zubi bijeli
slina blaga kao proljeće
i prve dlačice što mi na grobu izniknu
čupkaju pincetama djevojčice s donjeg kata
i smiju se
kad smo bile djevojčice i mi smo se smijale u parku čupajući korove
djevojčice se smiju
mene je pregazilo vrijeme
nedavno me mlada djevojka povela
strmim stubama
u njoj svoj sam odraz vidjela; zrcalo bez žive
koliko danas puni moj zagrljaj?
moje grudi—x minus osamnaest godina?
moje usne?
moji poljupci?
nekima su bili poput pelina
drugima poput vode s potoka
koliko danas puni moj dah?
proživljeni mi se trenuci
trgaju za kosti
kao za koru kruha kad nastupi glad
jede li strvinar vlastiti leš?
a momak iz noćne smjene
preslaguje, preslaguje
nevidljive fotografije na zidu
mame
djece
ulješure
koja, sva krvava, stiže na vlastito vjenčanje
trag krvi pruža se sred duga, vitka fjorda
pazusi momaka, što su na plaži
mladu rasporili škarama veličine čovjeka,
ridaju od bijesa
a sve čega se ja sjećam, dok sam ovojnicu trgala
sa svoga mladoženje
dugim, šarenim noktima,
pod podnevnim suncem do prozora
svečane sale, na nebesko plavome stolnjaku
bilo je kotrljanje niz čelo nečujna bisera od znoja
što je ljepilo, čvrsto kao staklo,
koje me drži na mjestu
da ne ustanem iz groba
pa počnem baljezgati
kao novopečeni maturant!
topla krv
mojim žilama kao vino kola
i mada su me neki proglasili talogom u situ
iz mene teku kao iz fontane
sokovi u posve izrasle pelene
pjegavu pustaru njegovih ruku
što preslaguju fotografije
što škrope grobove vodom
iz bokala
vidim jasnije nego vlastiti odraz
gle!
gljive gdje plešu
u šumi izvan materijalnoga svijeta
kad te dotakne djevojka
svojim očima svojim
vlažnim usnama
Kristín Ómarsdóttir rođena je 1962. u Reykjaviku, gdje i živi. Njen debitantski rad predstava je u produkciji Nacionalnog kazališta na Islandu 1987. Devet predstava produciralo je islandsko kazalište, pet u produkciji Islandskog radio kazališta. Objavila je sedam romana, osam knjiga pjesama, šest knjiga proze/priča. Njezine najnovije knjige su roman Svanafólkið (2019) i zbirka kratkih priča Borg bróður míns (2021). Njezini književni radovi objavljeni su u Danskoj, Finskoj, Francuskoj, Švedskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u.
Donosimo ulomak iz romana 'Svinjska glava' islandske spisateljice Bergþóre Snæbjörnsdóttir u prijevodu s islandskog Vanje Veršić.
Donosimo izbor pjesama Elíasa Knörra, koje su objavljene u antologiji 'Svjetlucaju ledene perle' u prijevodu s islandskoga Vanje Veršić.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.