Pomalo... Ae!

Split za početnike nije obična knjiga, baš kao što ni Split nije običan grad. Pošto u rubrici Začitavanje vrlo ozbiljno pristupamo zadaćama, i to od samih početaka, a ne od jučer ili prekjučer, bacili smo se na istraživanje. Inače rutinski postupak na kojega u većini slučajeva ne gubimo više od 48 sati, rastegnuo se ovom prigodom preko svake mjere. 

Otkrili smo brojne uznemirujuće, pomalo nevjerojatne, a ponekad i misteriozne stvari.

Dio naših volontera krenuo je tragom glasina da u Zagrebu obitava veliki broj žitelja Splita. Školuju se, rade ili jednostavno žive ovdje. Ta nismo tuke i tukci pa da takvo što ne bi znali! Ponekad i u Booksi viđamo ljude iz grada podno Marjana. Lako ih je uočiti. Većinom se odijevaju ljepše od nas, a što je i normalno – jer su u 86% slučajeva naprosto ljepši i viši od nas. Također su i glasniji. Ono što nismo znali je to da, čini se, Splićana u Zagrebu ima više nego Zagrebčanaca. 

Pronašli smo žive svjedoke koji tvrde da je odnos Splićana i Agramera u Zagrebu otprilike isti kao i odnos Vlaja i Splićana u Splitu! Ako je vjerovati ovim brojkama, knjiga Split za početnike u Zagrebu postaje mnogostruko važnija nego li nam se u prvi mah učinilo. Dobrim dijelom Renato Baretić i Ivica Ivanišević napisali su knjigu o nama samima tj. o Zagrebu!

Ne želeći dalje gubiti vrijeme, bacili smo se na pomno iščitavanje knjige. Čitali smo po redu, od A do Ž, a ne zbrda-zdola kao što su neki predlagali. Evo natuknice o Zagrebu:

"ZAGREB – glavni grad RH, ujedno i jedini grad na svijetu koji Splićani mrze više od samog Splita. Unatoč tom dubokom čuvstvu devet desetina Splićana koji su otišli studirati u Zagreb ostalo je gori. Naravno, mrze ga i tamo, jer teško je živjeti svoj život ako mu ne nađeš neku svrhu."

Isti tren priveli smo Splićanina Matka V. s kojim inače blisko surađujemo, te ga pitali je li istina da nas mrze. Ma to se Renato i Ivica šale, odgovara Matko, ne mrzi vas nitko.

Huh, dobro je, odmah nam je laknulo. A ovo drugo, je li to istina? Da vas devet desetina koji dođete u Zagreb, tu i ostanete? Je li istina, majčin sine, govori! – pritisnuli smo kukavca.

"Devet desetina!?", iščuđava se, "Ma neeee, u vrh glave sedam desetina nas ostane, u vrh glave."

"Ali, evo, pa ti si ostao?"

"Ne, odakle vam to?"

"Pa tu si, eto te – godinama si u Zagrebu."

"Istina je, ali to ništa ne dokazuje. Nigdje ne piše da sam ostao", mahnuo nam je rukom ispred očiju poput Obi-Wan Kenobija nakon čega ga pustismo.

Daljnja istraživanja dovela su nas do priče da je Renato 'Renči' Baretić, jedan od autora Splita za početnike, navodno rođeni Zagrepčanin. Zašto je onda u Splitu? Vrlo neobično, priznat ćete i sami. S jedne strane Splićani masovno dolaze u Zagreb, a on iz Zagreba iz čista mira odlazi živjeti u Split. Možda zbog mora, palmi, ugodne klime. Teško je reći. 

Priupitali smo za mišljenje i glasovitog urednika Krunu L. koji je s Renčijem radio na nekim njegovim ranijim knjigama. 'Urednik svih urednika' kaže da je to bilo jako davno, ne sjeća se što se dogodilo, pa je možda najbolje da ne kopamo danas po tome.

Što se tiče same knjige, širokogrudno ju možemo preporučiti, što, evo, i činimo. Split za početnike najbolje je čitati od A do Ž, baš kao što smo i mi učinili. Vrlo je poučna knjiga. Doznali smo mnoštvo toga o bajkovitom gradu Splitu, o njegovoj povijesti, ljudima, navikama – mračnim i svijetlim stranama. 

Podastrijet ćemo ovdje još dvije zgodne i korisne natuknice:

"AE! – lokalni izraz kojim Splićanin, ovisno o prigodi, potvrđuje vaš stav o temi razgovora ili pak od vas traži da se suglasite s njegovim."

"POMALO! – inačica pozdrava s najboljim željama za dobar dan, bez žurbe i strke."