Booksa na kotačima: Samobor

Tri su Bookse.

Prva i najstarija nalazi se u Martićevoj 14d, iza leđa sjedećeg fra Grge Martića – to je bazična, stvarna Booksa.

Druga je ona virtualna koju dijelimo na tri dijela: booksa.hr i njezin pripadajući Facebook profil, Booksa community Facebook i Booksa na Twitteru. Časni Nadstojnik Luka kontrolira booksa.hr, Ana iz menadžmenta drži BC Facebook, a Vanja i njezina produžena ruka Božo upravljaju Twitterom. Već mjesecima Luka radi o glavi i Ani i Vanji želeći zagospodariti svim krakovima virtualne Bookse. Uspije li operacija 'Ninja United' do jeseni ćemo imati neskrivenu diktaturu na djelu.

Treća Booksa je Booksa na kotačima. Početkom lipnja osnovala ju je Čarna Vraž poznatija pod zloglasnim nadimkom Gospođa Ministarka. Preko nje Nadstojnik Luka suvereno drži uzde Bookse na kotačima. Projekt Velika Booksa vrlo lako bi mogao biti realiziran obzirom da su Ana i dr. Draguljče (Vanjine bliske suradnice) izmještene iz Martićeve 14d i eno ih – obijaju drumove u Booksi na kotačima.

Gdje li su sad njih dvije? Nema nam druge nego zaviriti u dnevnik dr. Dunje Draguljče.

***

Iz Dnevnika DDD:

Ana je čitala Marinka Koščeca, pa zaspala. Sanak pusti na oči joj pade jer je za volanom bila. Vozila je od Martićeve do Dubrave uz svega dva stajanja. Sad ja šoferiram. Mislim da sam na Branimirovoj pogrešno skrenula. Čini se da šibamo prema zapadu. Prate nas sunce i bijeli oblaci što liče na goleme voluharice, ali bolje mi je da gledam cestu nego da blejim u nebesa kao tele u šarena vrata. Još mi samo fali da se negdje smandrljam i to baš sad kad sam napokon doktorirala.

U 1 popodne stižemo u gradić Samobor o kojemu ponešto znam jer sam u mladosti hodala s jednim dečkom iz ovih krajeva. Bijaše heavy-metalac što je, kako sam i predmnijevala, dovelo do brze propasti naše veze. U Samoboru živi oko 40,000 ljudi i vrlo je blizu Slovenije. Toliko blizu da bi malo jači baja bez problema kamenom dobacio do granice. Mnogi će vam reći – Ah, Samobor, gradić znan po kremšnitama i dudovom svilcu! To je bilo nekad. Danas je kudikamo poznatiji po pivnici u kojoj možete pronaći na stotine vrsta piva iz cijelog svijeta.

Također, Samobor je slavan i po tome što u njem živi stripaš Štef Bartolić, autor Crnog Popaja i Dick Longa. Čula sam da je i on heavy-metalac, ne znam sigurno, ali ako je tomu tako, onda se ja pitam – WTF!? Odakle toliko heavy-metalaca u ovako pitomu gradiću? Dobro je rekao onaj literat – u srcu svake ljepote krije se jeza.

Pukim slučajem parkirala sam šest metara od Scout Club Irish Puba.

"Bleh… gdje smo?", Ana protrlja oči.

"Dođi, idemo na vopi, ovdje imaju blizu 500 vrsta čarobnog mjehurićastog pića."

"Nismo valjda u Samoboru?"

"Hvala nebesima – jesmo! Imaš li što protiv?"

"O, doktorice, kako si to navigala? Umjesto prema jugu ti nas doveze na pedalj do Slovenije."

"Eh, tako je ispalo. Booksa je svugdje dobrodošla."

Raskrilili smo našu kuću putujuću i sjele na terasu pivnice odakle je lako paziti na mušterije.

***

Kušanje bjelosvjetskih pivica otegnulo se do kasno u noć. Osjećala sam da mi je glava velika kao Cocin bubanj. Ana je hrkala na klupici. Negdje iz daljine čuo se Highway to Hell australske skupine AC/DC. Sjećam se da smo s nekolicinom posjetilaca održale Francusku srijedu. Također, prodale smo 23 godišnje članarine i sijaset knjiga. Kojih – to ćemo tek utvrditi.

Do sljedeće destinacije i novih avantura na kotačima – Bonžur!

F.B., 19. lipnja 2015., Samobor
foto: János Korom Dr.