Radni tjedan kulturnih radnika_ica

U trenutku pisanja ove kolumne nisam svoje prijatelje i kolege vidio tjednima, osim na probama ili premijerama; svatko trči na svoju stranu, nitko nema vremena, a nitko nema ni love.

Idem spavati s grčem u želucu, računi se gomilaju, posla ima, ali sve je „možda“, sav je taj posao uglavnom vezan uz pisanje prijedloga koji jednom možda prođu, uz prijave za neke mizerne budžete koji će nam pokriti jednu stanarinu ili ratu kredita kad platimo sve zaostale račune. Ovaj mjesec razmišljam o tome da teretanu zamijenim treniranjem na otvorenom, a terapiju stavim na pauzu ili prorijedim. Ne vidim trenutno drugu mogućnost, a pitam se zašto onda radim ovaj posao? Jesu li zaista mojih 12 sati dnevno nedovoljni da plaćam teretanu i mentalno zdravlje? Izgleda da jesu.

Guglam sezonske poslove i razmišljam o tome da jednom sezonom spasim iduću jesen i proljeće, da si stvorim mogućnost pisanja bez grča oko rate kredita, hrane i, ako bude moguće, treninga i terapije.

Znam da slično razmišlja i većina onih koji se bave ovim poslom.

***

Pitao sam tridesetak ljudi, kulturnih radnika i radnica, da mi slikaju svoj rokovnik, plan za naredni tjedan. Skoro svi su odmah pristali, a većina je imala napomene o tome kako nema dovoljno posla trenutno ili nema sve zapisano u rokovnicima; kao da mogu utjecati na svoj posao, kao da postoji posao koji nije vezan za natječaje i to hoće li neki projekt proći ili neće.

Ovu kolumnu ostavljam slikama, ostavljam trčanjima za obavezama, prebukiranostima, ostavljam onome „vi ništa ne radite“ i svakako onome „hrvatska kultura je od iznimne važnosti, mi imamo puno umjetnika i umjetnica“. Svakako sam siguran da bi ovi rokovnici bili ispisani do svake pore prazne stranice kad bi dan imao više sati ili kad bi ljudi imali više posla jer je to dan bez odmora, dan koji se mora ispuniti pod svaku cijenu, ako ništa, onda prijavama za neku mogućnost, ovisno o statusu stanovanja i slobodi izbora.

Kako ćemo dalje?

Projektno prijatelji, nekako,
možda odlazeći u bolje krajeve.

Spisateljica, 30 godina, zaposlena u struci, podstanarka.

Suvremena plesačica, 29 godina, freelancerica, vlastiti stan.

Pisac, 27 godina, zaposlen izvan struke, vlastiti stan pod kreditom.

Glumica, 22 godine, freelancerica, živi s roditeljima.

Dramaturginja, 33 godine, zaposlena u struci, podstanarka.

Glazbenik, 27 godina, freelancer i zaposlen kao konobar, u vlastitom stanu.

Glumica, 27 godina, freelancerica, podstanarka.

Kulturni radnik, 35 godina, freelancer, podstanar.

Dramaturginja, 25 godina, freelancerica, vlastiti stan.

Suvremena plesačica i studentica dramaturgije, 25 godina, freelancerica, podstanarka.

Redateljica, 36 godina, freelancerica, podstanarka.

Suvremena plesačica, 28 godina, freelancerica, podstanarka.

Glumica, 25 godina, freelancerica, podstanarka.

Glumac, 32 godine, zaposlen u ansamblu, podstanar.

Glumica, 28 godina, zaposlena u ansamblu, podstanarka.

Redateljica, 53 godine, samostalna umjetnica, vlastiti stan.

Dramaturginja, 33 godine, freelancerica, podstanarka.

Kulturna radnica, 29 godina, zaposlena u struci, vlastiti stan.

Kulturna radnica, 44 godine, zaposlena u struci, stan na kredit.

Glumac, 29 godina, freelancer, podstanar.

Glumica, 26 godina, freelancerica, podstanarka.

Dramaturginja, 36 godina, freelancerica, podstanarka.

Glumac, 25 godina, freelancer, podstanar.

Dramaturginja, 28 godina, freelancerica, podstanarka.

Književnica, 48 godina, stalno zaposlena izvan struke, podstanarka.

Glazbenica i skladateljica, 35 godina, samostalna umjetnica, vlastiti stan.

Glumac, 27 godina, freelancer, podstanar.

Glumac, 26 godina, freelancer, podstanar.

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.