PITANJE
Hvaljen Isus, doktore!
Zovem se velečasni Rajko. Baš u ovo (ne)sretno vrijeme, pred uskrsnuće našeg Gospodina Isusa Krista, zapao sam u ozbiljne književno-glazbene probleme. Priznajem, uslijed stresa zbog uskršnjih događanja i teških molitvi za dušu našeg pape Franje, odao sam se čitanju beletristike. Problemi koji me sada more zacijelo su kazna Božja, i Bog će mi za to suditi, ali u kraljevstvu zemaljskom samo jedna osoba može me liječiti – to ste vi.
Pročitao sam priču 'Progonitelj'
Julia Cortázara (iz zbirke
Tajno oružje) koja prati odnos između briljantnog, drozi sklonog jazz saksofonista Johnnyja, te njegovog prijatelja i biografa, glazbenog kritičara Brune. Johnny je već jednom nogom na recepciji svetog Petra, ali u tom teškom stanju uspijeva odlično svirati i govoriti o uzvišenim idejama. Bruno se, pak, nalazi između stalne brige za svog prijatelja i zavidnog divljenja njegovom geniju.
I dok sam prstima prolazio retke, zabljesnu mi pred očima jaka slika Johnnyja u nebeskom svjetlu dok se rajem poput medovače prelijeva zvuk improvizacije na saksofonu. Predivna je to slika za oči i za uši, ali za nas svećenike i jako nezgodna stvar - mi po vokaciji moramo ovakve vizije shvaćati krajnje ozbiljno.
Stoga sam odlučio izmijeniti crkveni program. Iznajmio sam orgulje, a unajmio trošni pijanino. Doveo sam kvartet pobožnih acid jazz glazbenika, a crkveni sam zbor poslao na blagdane, uz sugestiju gospel pjesama koje bi trebali uvježbati. Standardna čitanja Biblije spojio sam sa jazz standardom pa se tako poslanice Korinćanima izvode uz blues dvanaesticu.
Međutim, taj novi stil ne odgovara mojim dragim župljanima. Časne se sestre žale na 'nepodnošljivu suvremenu buku'. Moj brat fra Josip ljutito je izjavio da su Rimljani svirali saksofon na Golgoti. Dobio sam i poruku od više vlasti (ne Boga, nego crkvenih poglavara) da me, ukoliko izvedem jazz nepodopštinu na sam Uskrs, čeka odlazak u Liku gdje ću biti don Kaćunkov đakon.
I svi imaju pravo. Kad bolje osmotrim tog vražička Johnnyja pred očima, jasno mi je da se ne radi o božanskom proroku. A ipak, ne mogu pobjeći od svoje vizije i želim da crkvom odjekuje uskršnji blues. Doktore, postoji li lijek od pakleno-nebeskih vizija prouzrokovanih književnim tekstom?
ODGOVOR
Poštovani velečasni Rajko,
Vaša boljka spada u u jedan od najučestalijih i najvećih problema s kojima se današnji Vatikan suočava. Naime, religijska i jazz ikonografija potpuno su identične: dok s jedne strane imamo Duhom Svetim opčinjene proroke, Mesiju, vjernike i nevjernike, s druge strane imamo svirače u transu, njihove apostole, priče o čudesnim svirkama te mnoštvo 'neinspiriranih' glazbenika koji sviraju samo zato da bi genij onog Jednog jače došao do izražaja.
Postavlja se pitanje: zašto upravo jazz ima religiozne likove i mitove? Zašto američki country ili naša slavenska popevka nemaju figure genijalnih, autodestruktivnih svirača s proročanskom vizijom? Zašto djevojke zijevaju dok netko svira bajs na smotri folklora, a padaju u trans kad čuju kontrabas na jazz koncertu?
Odgovor je: zbog književnog teksta. Kao što je kršćanstvo imalo usmene i pismene književne tekstove koji su formirali jaku ikonografiju, tako je i jazz našao svoje pripovjedače koji su pričama, romanima i drugim književnim formama utemeljili jazz mitologiju. Umješni glazbeni menadžeri unajmili su i Julia Cortázara, smrtonosno opasnog autora kojeg se pacijenti iz moje ordinacije
dobro sjećaju. On je svojom pričom o saksofonistu Johnnyju raširio jazz zarazu koja je zahvatila milijune čitatelja i pretvorila ih u pasivne slušatelje.
Svećenici su pritom posebno ugroženi jer su dokazano podložni utjecaju biblijskih priča i legendi. Oni se stoga vrlo lako i brzo mogu zaplesti u gustu mrežu glazbene kakofonije te posve zaboraviti na svoje primarno zvanje.
Rješenje treba pronaći u žanru čiji su mitovi posve drugačiji od jazz i katoličkih legendi. Stoga vam preporučujem slušanje pankerskih bendova: jednostavni akordi, brze i kratke pjesme, politički aktivizam, zazor od perfekcionizma i odbijanje uloge genijalnog pojedinca čine pank idealnim protuotrovom. Pank se svojim idejama i lakoćom može jednostavno uklopiti u svaku vjerničku svakodnevicu te ga stoga preporučujem svim svećenicima i časnim sestrama, a napose ministrantima.
dr. med. dr. med. Ostojić
