Dr. Ostojić: knjige i beštije

PITANJE

Poštovani doktore,

zovem se Dubravko i čovjek sam s jednim jedinim životnim ciljem: živjeti punim plućima. Osvojio sam najviše vrhove Europe i obišao najdublje špilje. Jodlao sam na Himalaji, zaorao Marijansku brazdu, uzvisio se nad Semiramidinim vrtovima, skočio s ostataka Kolosa, jahao arktičkom tundrom i plesao po kanadskim tajgama. Ovog ljeta krenuo sam u avanturu koja se neočekivano prometnula u moj najveći, najteži i, čak je moguće, posljednji pothvat: počeo sam čitati knjige Hemingwaya, Bukowskog, Bradburyja, Plath, Oates i drugih vrhunskih angloameričkih autora.

Kanio sam proučiti dubine ljudske mašte i prisvojiti bogatstvo književnog univerzuma, ali nisam ni slutio da krećem na mnogo opasniji i riskantniji put čak i od samog plivanja Nilom. Nakon što sam pročitao sve planirane knjige te dovršio posljednju, roman Pošta Charlesa Bukowskog, krenuo sam napokon u krevet i smjesta zaspao iscrpljen, u pijanom bunilu. Iz ljute snomorice probudilo me nekakvo neobično cičanje. Otvorim oči, a kad ono – na meni neka malena, bijela, dlakava zvijer. Unila mi se u lice, zaskvičala i prijeteći mahnula pandžom. Shvatio sam da je stvorenje gladno te sam mu dao nešto paštete da bih dobio na vremenu i razmislio kako da se otarasim beštije. Međutim, ja koji sam toliko puta bježao iz nedaća, nisam znao kako pobjeći od čudovišta u vlastitom stanu. Na kraju sam priznao poraz i odlučio pričekati da se zvijer namiri hranom i ode.

Ali monstrum nije otišao! I ne samo to, nego mi je pregrizao sve kabele i vezice na cipelama, posvuda ostavlja dlake, grebe namještaj, grebe mene, budi me u cik zore, ometa me u svakoj aktivnosti, ometa me dok ovo pišem, proizvodi zvukove poput tihe motorne pile, skače uokolo i jede kao mećava. Planirao sam sad krenuti na ekspediciju na Antarktik, ali svu akumuliranu hranu morao sam dati zvijeri, a i ne mogu izaći van na više od tri sata jer će inače ova kopnena ajkula porušiti sve predmete i unerediti se po tepihu. Umjesto da živim punim plućima, nakon toliko avantura po cijelom svijetu, ugušen sam u vlastitom stanu.

Znam da je neobično što se vama obraćam jer vi niste deratizator nego liječnik više prakse, ali uvjeren sam da pojava čudovišta nakon silnih pročitanih knjiga nije koincidencija, nego dubinski povezan događaj. Slažete li se? I imate li način kako da otjeram zvijer iz stana?

ODGOVOR

Poštovani Dubravko,

zaista je neobično, ali i simptomatično što nakon vašeg bogatog globalnog iskustva ne prepoznajete jedno mnogim ljudima uobičajeno biće. Naime, u vaš je stan zalutala stanovita životinja latinskog naziva felis catus domesticus iliti, laički rečeno, domaća mačka.

Ipak, odlično ste primijetili da je pojava mačke u vašem stanu povezana s pročitanim knjigama. Svi navedeni autori, uz druge poput Ginsberga, Gaimana, Lessing ili Twaina, izraziti su mačkofili. Toliko su voljeli ta poludivlja bića da su i u svoje tekstove unijeli veoma suptilne poruke nježnosti. Golo ljudsko oko ne može primijetiti te poruke u tekstu, ali znanstvena istraživanja pokazala su da navedene knjige emitiraju specifične ultrazvukove (ili, bolje rečeno, ultratekstove) na frekvenciji koja je razumljiva samo mačkama. One, dakako, ljubazno odgovaraju na ovu poruku i pojavljuju se u staništu čitatelja.

Ta mačja pojava, ma koliko to njihovim ljubiteljima zvučalo apsurdno, predstavlja ozbiljnu prepreku za normalan tok vašeg života. Naime, vaš neurobiološki ustroj očito odgovara takozvanom 'psećem tipu'. Drugim riječima, imate karakteristike poput pokretljivosti, hiperaktivnosti, avanturizma, sklonosti euforiji itd. Nažalost, po tome se vaš život fundamentalno razlikuje od  mačjeg života i, ukoliko ostanete s mačkom u stanu, doći će do netrpeljivosti i sukoba u kojem ćete jamačno vi izvući deblji kraj.

Jedino rješenje je da što prije poklonite knjige nekom prijatelju ili knjižnici prije nego što ultratekstovi privuku i druge mačke u vaš stan. Jednom kad se riješite knjiga i kad počnete mački davati hranu niže kvalitete, ona će sama napustiti prostor vašeg stana i otputiti se drugom čitatelju mačkofilskog kanona. Na kraju svega odite na planirani put na Antarktik: za svaki slučaj da se mačka ne vrati doma, a i da se u miru i tišini možete odmoriti od ovog veoma stresnog perioda.

Dr. Ostojić
Foto: Joseph Haran (flickr)