Dr. Ostojić: sukobi s knjigom

PITANJE

Poštovani doktore!

Oprostite što vam prekidam godišnji odmor, ali tko zna u kojem ću stanju biti u rujnu. Zovem se Eliza i knjige su mi nebrojeno puta slomile srce. Zadnja knjiga koja me povrijedila je Starac i more Ernesta Hemingwaya s kojom sam zauvijek raskrstila na 87. stranici.

Prošla sam kroz mnoštvo veza s kojekakvim knjigama i oduvijek su me pratili problemi u tim vezama. Nekad mi se čini da se drugi ljudi tako dobro slažu s knjigama, da provode vrijeme s njima i uživaju čitajući ih, a kod mene – samo bol i mizerija! Uvijek kad mislim da sam naletjela na knjigu koja je drugačija, koja nije kruta kao sve one prije nje, shvatim da nije tako. Sve su knjige iste!

Znate što me najviše smeta? Knjige me nikad ne slušaju. Uvijek samo pričaju i pričaju, opisuju i nižu likove, ali nikad da bi zastale i poslušale što im JA imam za reći. I nikad se ne ispričaju! Tolike knjige su povrijedile moj izgled, moju osjećajnost ili moju inteligenciju, ali nijedna knjiga do sad mi se nije ispričala zbog stvari koje mi je napravila. Ni–je–dna! I knjige se nikad ne obaziru na moje potrebe. Nikad ne prilagođuju svoj ritam mom ritmu, ne pitaju me jesam li taj dan raspoložen za čitanje i boli li me glava. Ne! Samo se otvore i blablablablablabla...

Stvarno sam mislila da će biti drugačije s Hemingwayem. Knjizi su me privukle zanimljive korice - lijepe, ali decentne.  Otvorila sam je i shvatila da se radi o nekakvom ribaru koji lovi ribu. Zaintrigiralo me što će se dogoditi dalje... s vremenom sam shvatila da se neće dogoditi ništa DALJE. To je TO – starac lovi ribu i onda je ulovi pa se muči dovesti je natrag. I to je cijela priča. I knjiga mi to iznosi toliko samouvjereno, toliko naduto, kao da bi to mene trebalo TOLIKO zanimati. A kome da ja ispričam svoje ideje za godišnji odmor? S kime da podijelim pjesmicu koju sam napisala? S Hemingwayom ne – njega zanima samo neki kubanski metuzalem i njegov smrdljivi fiš! I onda sam na 87. stranici zaključila da u biblioteci moga srca neće biti mjesta za Hemingwaya.

I sad me zanima, doktore – kako dalje? Kako opet čitati i zaljubiti se u djelo, a da ne zapadnem u nevolju? Um mi kaže da prestanem čitati i da gledam televiziju, ali srce zna da ću opet dodirnuti hrbat neke knjige! Doktore, što da radim?

Eliza

ODGOVOR

Poštovana Eliza!

Problemi koje imate u odnosima s knjigama su veoma čest, ali i veoma prešućivan problem u današnjem društvu. Istina je da svaki drugi čitatelj dođe u sukob s knjigom ili sobom barem jednom tokom čitanja, a svaki četvrti čitatelj redovito prekida čitanje prije dolaska do polovice djela. Kad bi ljudi više pričali o svojim problemima, možda bi i njihovi čitateljski odnosi bili zdraviji i puniji užitka.

Osobno, i sâm sam uletio u čitateljski brodolom u odnosu s Eugenom Kumičićem, i taj fijasko neću nikada zaboraviti. Srećom, takva nepogoda me inspirirala na odabir ove struke i na odluku da ću pomagati ljudima diljem planete koji pate zbog čitanja.

Vaš odnos s knjigama je, pak, tipičan primjer tradicionalnog, patrijarhalnog odnosa između knjige i njenog čitatelja. Hemingway je poznat kao macho autor, ponekad veoma grub prema drugim ljudima, i nije ni čudo da je došlo do ovakvog zastoja u komunikaciji. Takvi odnosi knjige i čitatelja veoma su česti u tradicionalnijim krajevima gdje se još uvijek knjige ručno prepisuju i gdje djeca u školi napamet uče pojedine Krležine novele.

Kako biste izašli iz takvog odnosa koji vam ne odgovara, potrebno je da se prepustite pomalo slobodnijem i nekonvencionalnijem (neki će reći – promiskuitetnijem) odnosu s knjigama: uz čitanje, obavezno pišite, maštajte, povezujte pročitano s kojom god asocijacijom, fantazirajte o drugim knjigama dok čitate ovu, pa čak i čitajte više knjiga u isto vrijeme!

Svjestan sam da moj prijedlog zvuči uznemirujuće i vjerujem da ću dobiti mnoštvo mailova iz župa diljem Hrvatske, ali to je jedan način kako se vi možete opustiti u čitateljskom odnosu što je daleko bolje nego da prestanete čitati. Naposljetku, ljeto je i ako sad nije vrijeme za upuštanje u ovakvu čitateljsku avanturu, onda nije nikad!

Dr. Ostojić