Zadie Smith

Rođena je u mješovitoj obitelji, majka joj je Jamajčanka koja se doselila u Englesku 1969., a otac Englez kojemu je to bio drugi brak. Ima polusestru i polubrata i dvojicu mlađe braće, od kojih je jedan reper Doc Brown. Kao tinejdžerka maštala je o karijeri glumice; kao studentica povremeno je zarađivala kao jazz pjevačica, a želja joj je bila postati novinarka. Na kraju je postala velika književna zvijezda. Studirajući anglistiku na Cambridgeu, objavljivala je u studentskim časopisima i tako privukla pozornost nakladnika kojemu su se njezine kratke priče toliko svidjele da joj je ponudio ugovor za prvi roman.

Zadie (ime je promijenila u četrnaestoj) je završila kompletni roman, sad već kultne Bijele zube na završnoj godini studija. Bijeli zubi objavljeni su 2000. i roman je odmah postao bestseller. U njemu Zadie daje sliku suvremenog multikulturalnog Londona. Radnja romana smještena je u njoj poznat sjeverozapadni London. Kronika je to tri generacije bangladeških i jamajčanskih imigranata. Zadie Smith je, na čuđenje mnogih kako netko tako mlad uspijeva napisati tako višeslojan roman, na perfidan i istovremeno brutalno iskren način raskrinkala religijske ekstremizme i bijelih i obojenih Engleza. Iznenadila je i publiku i kritiku svojom narativnošću, inovativnošću i kreacijom. Roman je izuzetno zrelo napisan i svrstao ju je u sam vrh post-migracijskog kruga, uz bok Hanifu Kureishiju. Za Bijele zube dobila je čak pet prestižnih književnih nagrada (Guardian, Whitebread, nagradu za najbolju knjigu Commmonwealtha...).

Čini se da je odrastanje u mješovitoj obitelji u mnogočemu utjecalo na njen književni izraz jer se i u ostalim djelima bavi ispreplitanjem različitih utjecaja i tradicija, likovima koji imaju različiti rasni, religijski ili nacionalni predznak. Godine 2002. priča iz romana Bijeli zubi pretočena je u kratku TV seriju za Channel 4. Iste te godine izlazi joj i drugi roman, Sakupljač autograma, pisan u atmosferi velikog iščekivanja, budući da su Bijeli zubi prodani u više od pola milijuna primjeraka. Zadie nije razočarala niti podbacila. Premda ovim romanom nije dosegla razinu prvijenca, potvrdila se kao smjela i vješta spisateljica. U Sakupljaču autograma govori o idolima i idolatriji, vječna je to priča o slavi, i to onoj holivudskoj. Svima poznatu temu obradila je kroz lik Alexa Lija Tandema, kineskog Židova ili židovskog Kineza s britanskom putovnicom, nastanjenim u Londonu, koji je sumanuti sakupljač autograma. Od te svoje strasti napravio je mali biznis i opsjednut je jednom starom glumicom B produkcije iz pedesetih godina prošlog stoljeća. Roman je pisan na način da se fanove holivudskog star sistema ne izvrgava ironiji, već da im se daje jedna dublja dimenzija. Deset prvih poglavlja romana naslovila je kabalističkim simbolima, odnosno nazivima. Idolatriju uspoređuje s ljubavlju i fascinacijom u odnosu na Boga. Za taj roman Zadie Smith je 2003. dobila književnu nagradu Jewish Quarterly Literary Prize.

Rasne predrasude i rasni identitet tema su trećeg romana Zadie Smith O ljepoti. Naslov romana preuzet je iz eseja Elaine Scarry. U O ljepoti Zadie portretira dvije različite disfunkcionalne obitelji, ali i pojedinačne sudbine. Posebno je zanima kakve su šanse za uspjeh njezinih mladih likova u društvu u kojem su pravila i uloge već unaprijed određeni. Pitanje rase postoji i u njenom trećem romanu. Kritika se uglavnom složila oko ocjene da je zbog svog transatlantskog međurasnog iskustva (provela je dvije godine kao gostujući profesor na Harvardu) i uspinjanja do anglo-američke elite Zadie Smith tako dobro ocrtala obitelj Belsey i obitelj Kipps koji su personifikacija suvremenih anglo-američkih crnih elita. Prvi su radikalni ljevičari, drugi radikalni desničari. Između te dvije obitelji Zadie Smith razvija pravi kulturološki rat. Mnogi su se složili da O ljepoti predstavlja svojevrsni hommage E.M. Forsterovom Howards Endu.

Zadie Smith je čak previše samokritična i stroga prema svojim romanima. Premda je kritika nije uvijek dočekivala isključivo s lovorikama, riječ je o jednoj od najznačajnijih figura otočke literarne scene uopće. Tome u prilog govori i to da je O ljepoti bio u užem izboru za Bookerovu nagradu, nagrađen je Commonwealth Writer´s nagradom za najbolji roman 2006. godine te nagradom Orange Prize.

Zadie Smith periodično, u različitim časopisima kao npr. New Yorker, objavljuje kratke priče. To su: Stuart***(1999), The Trials of Finch (2002), Hanwell in Hell (2004), Hanwell Senior (2007). Osim toga, piše eseje i članke u Guardianu, The New Republicu, Vibeu i sl.

Ne treba nikako zaobići i još jedan dio vezan uz rad Zadie Smith. Našla se u ulozi urednice zbirke Spaljena djeca Amerike (VBZ, Zagreb, 2004.) kojoj je napisala predgovor za kojeg sama kaže da bi ga trebalo čitati kao pogovor.

Kao što je već poznato, Zadie Smith glasi za osobu koja se zna odjenuti. Udala se 2004. za Nicka Lairda kojemu je posvetila O ljepoti. Par živi u sjevernom Londonu.

21.1.2008.