Simo Mraović

Simo Mraović svoju je literarnu karijeru započeo 1980-ih kao pjesnik. Čini se da se kroz poetsku formu najbolje izražavao, iako je široj publici poznatiji po polemikama izvrgnutom, ali vrlo čitanom i vješto napisanom 'manjinskom' romanu Konstantin Bogobojazni.

Mraović je rođen 30. ožujka 1966. u Kutini. Do 1980. živio je u Jastrebarskom. Od 1980. je u Zagrebu, kojeg je volio, gotovo obožavao. Još kao student objavljivao je u Poletu, Studentskom listu, Quorumu i Oku. Studirao je filozofiju, ruski jezik i kroatistiku na Filozofskom fakultetu. Kasnije je radio kao novinar, vodio poznati nedjeljni talk show 'Kava i kolači' u knjižnici Bogdan Ogrizović. Taj je program uvijek nailazio na dobar odjek. Jedan od posljednjih književnih nastupa imao je na sajmu u Leipzigu kada je, već dobrano načet opakom bolešću, osvojio i njemačku publiku. Bio je iznimno vješt i snalažljiv performer što je redovito dokazivao u svojim javnim istupima.

Njegova najpoznatija djela, Konstantin Bogobojazni i zbirka pjesama Gmünd, prevedene su na ukrajinski i bugarski jezik, a dijelovi knjiga na slovenski, poljski, mađarski, talijanski i njemački. Njegov književni stil i opus može se opisati kao duhovit i lucidan. Premda se borio s karcinomom više od posljednje dvije godine života, to se ne osjeća i ne vidi u njegovim posljednjim objavljenim djelima (zbirka kolumni Varaj me nježno iz 2006. i zbirka priča Bajke za plažu iz 2007). Mraović je postao medijska ličnost i posredstvom bloga, gdje je dijelio savjete vezane uz seksualni život i fenomene koji idu uz to. Moderni sex guru, kako su ga neki nazivali, odlično se zabavljao u toj ulozi. 

Mraovićev pjesnički opus zauzima značajno mjesto u prostoru suvremenog hrvatskog pjesništva.  Najpoznatija zbirka, Laku noć Garbo, objelodanjena pred sam kraj 2001., dobro se uklopila u četverogodišnji ritam pojavljivanja Mraovićevih pjesničkih zbirki. Prvu zbirku Sezona otrova objavio je 1986. sa samo dvadeset godina, a zatim su uslijedile Rimljanima nedostaje milosti (1990.) i Na zemlji je sjena (1994.). Zbirka pjesama Između usana iz 1997. bila je naglašeno narativna, pogotovo pjesme iz ciklusa Zagrebamsterdam. No, unatoč takvim karakteristikama, Mraović je sve do Konstantina Bogobojaznog ostao vjeran pjesništvu. Širem krugu čitatelja manje su poznate Ukrajinske bajke, zbirka Filozofskog fakulteta izašla povodom desete obljetnice uzajamnog priznanja Hrvatske i Ukrajine. Bajke za plažu iz 2007. je knjiga duhovitih priča čije su karakteristike ležernost stila i jezika i brzina odvijanja događaja. Tu je prepoznatljiva Mraovićeva poetika, a autor opisuje pikanterije urbane stvarnosti. Prisutna je i primjesa bajkovitosti iz naslova. Sve knjige kolumni Sime Mraovića, zbog pristupa koji je na općeljudskoj razini smiješnog-tužnog-gorkog-ironičnog, čitaju se u dahu, relaksiraju i nisu bez poticaja.

Konstantin Bogobojazni (2001.) digao je veliku medijsku prašinu. Bila je to tipična hrvatska zavrzlama, u kojoj se protezalo pitanje teorije nacionalnog pitanja. Sve je to romanu donijelo odličnu reklamu, tako da je isti doživio tri izdanja. Radnja je locirana u Zagrebu za vrijeme Domovinskog rata, a pripovjedač je mladi Srbin i pjesnik nezainteresiran za rat i politiku. Izlasci, druženja, opijanja, lake droge i seks izmjenjuju se s ratnim situacijama, deložacijama, strahom od mobilizacije, a sve začinjeno blagim humorom.

Taj humorski diskurs najjače je Mraovićevo oružje; i u poetskim zbirkama, i u seks kolumni na blogu koji je postao masovni fenomen, i u Konstantinu Bogobojaznom.
Interesantno je kako Mraović nikad nije literarizirao fizičku bol i nemoć koja ga je pratila posljednjih godina. Jedna od zadnjih njegovih izjava bila je: 'Bolest me je naučila da smo svi mi sazdani od tankog papira.'

Simina želja bila je i ostala da se njegov čitatelj nakon što pročita njegovu knjigu osjeti jačim, zdravijim, veselijim i raspoloženijim. I to mu je, nedvojbeno, i uspjevalo.

17. 12. 2008.

Poezija:

Sezona otrova (1986.)
Rimljanima nedostaje milosti (1990.)
Na zemlji je sjena (1994.)
Između usana (1997.)
Laku noć Garbo (2001.)
Gmûnd (2004.)
Nula nula (2006.)

Proza:

Konstantin Bogobojazni (2001.)
Bajke za plažu (2007.)

Kolumne:

Varaj me nježno (2006.)