Renato Baretić

Rođen je 1963., a studirao je fonetiku i komparativnu književnost. Godine 1983. zapošljava se kao novinar i piše za brojne hrvatske novine i časopise. Otac je dvoje djece. Poznat je po nekadašnjoj kolumni 'Glede i unatoč' u Feralu, te po brojnim kolumnama koje objavljuju i danas. Bio je i koscenarist televizijske serije Novo doba koju je kritika dočekala na nož, povremeno radi kao copywriter i kontinuirano radi kao sastavljač pitanja za TV kvizove. U cijelosti ili u fragmentima djela su mu prevedena na makedonski, slovenski, njemački, engleski i ukrajinski jezik, a njegovo najznačajnije djelo Osmi povjerenik (AGM) doživjelo je i dramatizaciju na sceni HNK Split. Član je Mense.

Godine 1998. objavio je zbirku pjesama Riječi iz džepova (Feral Tribune) koja je naišla na dobar odjek zbog svoje svježine, duhovitosti i poleta, te mnoštva egzistencijalnih metaforičkih sličica.

Roman Osmi povjerenik iz 2003. izazvao je golem uspjeh. Za ovaj svoj prvi roman u izdanju zagrebačkog AGM-a Baretić je primio pet važnih i utjecajnih književnih nagrada - Matičinu 'August Šenoa', republičku 'Vladimir Nazor', Vjesnikovu 'Ivan Goran Kovačić', strukovnu 'Ksaver Šandor Gjalski' te nagradu Kiklop. Kako sam kaže: "Umjetnička djela ne moraju biti dubokoumna, hermetična i zagonetna. Nadam se da to dokazuju ove nagrade u slučaju mog romana." Kritičari su hvalili roman pišući da je to roman o bijegu, svojevrsni bildungsroman; neki su tražili poveznice s ideologijom new age-a, povratkom prirodi, obračunom s užurbanim urbanim mentalitetom i sl. Neki su ga opisivali kao političku priču, neki kao satiru, a neki kao zabavno štivo. Priča je to o mladom Zagrepčaninu Siniši Mešnjaku, ambicioznom političaru koji dolazi na otok Trećić nakon što mu konkurencija smješta aferu zbog čega ga premijer sklanja od javnosti i šalje na već spomenuti udaljeni otok gdje on kao osmi povjerenik vlade treba organizirati izbore i lokalnu vlast. No zajednica i bez vlasti izvrsno funkcionira. Osmi povjerenik pun je pitoresknih i fantazmagoričnih likova -epileptičar Tonino, mitoman i bosanska bitanga Selim, pornozvijezda Zehra, starice, otočani koji su radni vijek proveli u Australiji i vino zamijenili pivom. Osmog povjerenika iznimnim čini i čudni, hibridni trećićanski dijalekt sastavljen od dalmatinskih talijanizama i anglizama s australskim izgovorom, tako da na čitatelju ostaje dešifriranje istog, što zahtijeva određeni napor. Taj postupak lucidna je jezična igra. Baretić se dugo pripremao na pisanje ovog romana - obišao je tridesetak otoka i fascinirao se njima u potpunosti.

Godine 2005. objavljena je knjiga Kadrovi kadra (AGM) koja na jednom mjestu objedinjuje izabrane Baretićeve tekstove iz domaćeg tiska (Slobodna Dalmacija, Feral Tribune, Globus, Fokus) iz razdoblja od 1990. do 2000. gdje duhovito, strasno i odgovorno secira čudnovatu tvorevinu zvanu Hrvatska televizija. Pisac novinar Baretić komentira razne društveno-političke aktualnosti, a neštedimice satirično postaje kroničar devedesetih koje su po mnogočemu bile prevratničke i turbulentne.

Sljedeći korak svestranog Baretića bila je zbirka poezije pisane djelomično na trećićanskom dijalektu. Zbirka nosi naslov Kome ćemo slati razglednice (AGM). Pjesme u zbirci često su pisane u rimi, humoristične su i vrlo pristupačne, a snaga im je u tome što dosjetljivo oslikavaju svakodnevicu.

Tri su godine bile potrebne Baretiću da nakon Osmog povjerenika objavi novi roman. Pričaj mi o njoj (AGM) tematski se znatno razlikuje od prethodnog romana. Roman je to o kaotičnoj hrvatskoj poratnoj zbilji devedesetih godina kroz koji defiliraju veterani, profiteri, beskrupulozni okretni mafijaši i tragične žrtve rata. Glavni lik je odvjetnik Tomo, suprug nestale ratne heroine koji započne ljubavnu vezu s novinarkom Anitom. U priču je utkan i život Tomine osmogodišnje kćeri i roditelja nestale supruge Ivane. Neizvjesna Ivanina sudbina stalna je sjena koja visi nad intimnom vezom Tome i Anite. Pričaj mi o njoj kombinacija je ljubavnog romana, trilera i društvene priče. Kao novinaru i književniku, vješto vladanje različitim dijalektima Baretiću pomažu u izgradnji romana, a govor u slengu je dobar adut. Roman je osvojio brojne čitatelje, ali nije opčinio struku, kao što je to bio slučaj s prvijencem.

Valja napomenuti kako je Baretić poznat kao jedan od inicijatora akcije za davanje prostora Gradskoj knjižnici Marka Marulića u Splitu. Naime, 1998. kad je Papa došao u Split, iz Biskupove palače iseljena je gradska knjižnica koja se potom dislocirala u neadekvatne prostore u gradu. Mnoštvo knjiga stajalo je u kutijama, a MORH-ova depadansa zjapila je prazna. Baretić je s Antom Tomićem i Juricom Pavičićem izveo peticiju s najbržim učinkom u Hrvata. U uskim zagrebačkim krugovima ukorijenila se i famozna fraza 'Vengo coj' iz Osmog povjerenika - ona znači 'Nego što' i simbolizira jedan pozitivan, afirmativan stav prema životu.

Knjige

poezija:
Riječi iz džepova (Feral Tribune, 1998.) 
Kome ćemo slati razglednice (AGM, 2005.)

proza:
Osmi povjerenik (AGM, 2003.)
Kadrovi kadra (AGM, 2005.)
Pričaj mi o njoj (AGM, 2006.)

20.8.2008.