Mirka Kovača, jednog od najznačajnijih živućih južnoslavenskih pisaca, teško je smjestiti u okvire isključivo hrvatske, srpske, bosansko-hercegovačke ili crnogorske književnosti. Književnik izuzetnog opusa rođen je 1938. u Petrovićima kod Bileće. Studirao je dramaturgiju na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Beogradu, gdje je živio do 1991., kada, zbog predratne nacionalističke euforije i stalnih pritisaka Miloševićevog režima, seli u Rovinj. Tamo i danas živi, u kući sagrađenoj oko 1900. sa suprugom Slobodanom Matić, slikaricom. Istra za Kovača znači više od krajolika, pejzaža i pitoresknih gradića. Za francusko izdanje glasovitog časopisa Geo napisao je tekst pod naslovom 'Povratak u Istru', gdje glorificira ovu čudesnu pokrajinu.
Kovač njeguje samosvojan, originalan stil koji ne podilazi trenutnim književnim trendovima. Sva svoja djela, uz zanimljive i osebujne likove, prožima erotskim i nadrealnim elementima te oštroumnim kritičkim zaključcima. Prvi roman, Gubilište napisao je 1962. Knjiga je doživjela političku i ideološku osudu zbog crne slike svijeta i neusklađenosti s marksističkom filozofijom. Roman Moja sestra Elida izlazi 1965. Malvinu je napisao u Zagrebu potkraj 1969. na arhaičnom srpskom i arhaičnom hrvatskom jeziku. U tom romanu glavna junakinja suočava se sa dva nepremostiva životna problema - lezbijka je i pravoslavka koja se zaljubljuje u ženu katoličke vjere. Malvina je izvedena u Ateljeu 212 u Beogradu. Taj je roman u Francuskoj imao tri izdanja, adaptiran je i izveden i u Parizu.
U Zagrebu mu 1976. izlazi hvaljen i dobro prihvaćen roman Ruganje s dušom, a nedugo iza, 1978., Vrata od utrobe koji dobiva NIN-ovu nagradu kritike i nagradu biblioteka Srbije za najčitaniju knjigu. Vrata od utrobe, autorova vizura rodne Hercegovine u rasponu od više desetljeća, kotirao je vrlo visoko u anketi u kojoj su bosansko-hercegovački književni kritičari u jeku milenijskih top-lista birali najbolji bosanski roman. Kovač se našao odmah iza Selimovića i Andrića. Slijede romani Uvod u drugi život iz 1983., te Kristalne rešetke iz 1995. Zbirka novela Rane Luke Meštrevića iz 1971. dobiva nagradu 'Milovan Glišić', ali mu je ista oduzeta, a knjiga povučena iz knjižara i knjižnica.
Kovač je prijateljevao sa Danilom Kišom, Borislavom Pekićem i Vladom Gotovcem. U Feral Tribuneu objavljivao je seriju kolumni pod naslovom Antimemoari, svojevrsnu alternativnu južnoslavensku povijest književnosti druge polovice dvadesetog stoljeća iz subjektivne perspektive. S Filipom Davidom 1998. objavljuje Knjigu pisama.
Dobitnik je mnogih uglednih književnih nagrada, između ostalih i Tuchosky Prizea švedskog PEN centra 1993. te njemačke nagrade Herder Preise 1995. Posljednji roman, Grad u zrcalu publika je iščekivala punih 12 godina, od romana Kristalne rešetke. To je 'duhovna biografija', s podnaslovom Obiteljski nokturno, sjetna knjiga, pisana u prvom licu, kao ispovijest u kojoj se Kovač miri s ocem kojeg je u ranijim proznim djelima uvijek prikazivao kao tiranina. Sada mu, međutim, posvećuje svojevrsnu odu, a jedan od ključnih likova je i učiteljica Jozipa, koja mu je najdraži lik kojeg je ikada napisao; odnos s njom protkan je profinjenom erotikom. Grad u zrcalu oblikovan je kroz fragmentarno, mozaičko pripovijedanje u kojem se stvaraju različiti portreti i događaji - i humoristični i nostalgični. Za Grad u zrcalu Kovač je primio šest književnih nagrada: 'Vladimir Nazor', 'August Šenoa' i 'Kiklop' u Hrvatskoj, nagradu '13 jul' u Crnoj Gori i tuzlansku nagradu 'Meša Selimović'.
Zaprešićka Fraktura je od 2003. objavila deset svezaka Sabranih djela Mirka Kovača. Neke od najboljih pripovijedaka napisanih u Hrvatskoj ušle su u zbirku Ruže za Nives Koen. Trenutno piše biografije istarskih razbojnika iz 17. i 18. stoljeća. Djela su mu prevedena na švedski, francuski, njemački, slovenski, španjolski, talijanski, nizozemski, mađarski, poljski, češki i slovački jezik. Bavio se i scenarističkim radom, no nije bio od onih koji napišu scenarij i prepuste ga redatelju. Sudjelovao je u pripremi filma, traženju objekata, išao na snimanja, družio se s glumcima, pratio cijeli proces nastajanja filma. Napisao je scenarije za filmove: Mali vojnici, Muke po Mati, Okupacija u 26 slika, Dunavski znak/Usijanje, Pad Italije, Večernja zvona i Dan za tetoviranje. Surađivao je s Lordanom Zafranovićem, Krstom Papićem, Batom Čengićem, Stoletom Popovim...
Mirko Kovač već je živući klasik moderne književnosti koji se odavno izdignuo iznad primitivnih političkih i nacionalnih antagonizama. On je danas hrvatski, srpski, crnogorski i bosanski pisac, iako za sebe kaže da najbolje pliva u 'hrvatskom moru'. Književne uzore nalazi u Andriću, Šopu, Šimiću, Marinkoviću, Kalebu i Desnici. Tema gotovo svih Kovačevih romana je suživot različitih entiteta na prostorima jugoistočne Europe. Sam kaže kako je dobra književnost jedna beskrajna ispovijest.
15. 01. 2009.
Romani:
Gubilište, 1962.
Moja sestra Elida, 1965.
Životopis Malvine Trifković, 1971.
Ruganje s dušom, 1976.
Vrata od utrobe, 1978.
Uvod u drugi život, 1983.
Kristalne rešetke, 1995.
Grad u zrcalu, 2008.
Novele:
Rane Luke Meštrevića, 1971.
Nebeski zaručnici, 1987.
Ruže za Nives Koen, 2005.
Eseji, drame:
Europska trulež, 1986.
Europska trulež i drugi eseji, 1994.
Cvjetanje mase, 1997.
Isus na koži (izabrane drame), 2003.
"Ponekad, kad se svi nađemo u istom gradu, zatvaramo se u stan i pokušavamo nadoknaditi vrijeme..."