Mima Simić

Mima Simić, pravim imenom Anamarija, rodila se 4. veljače 1976. godine. Završivši srednju školu u Zadru, a prije upisa na Filozofski fakultet, odlučila je uzeti pauzu od tri godine kako bi se odmorila od škole i poslijeratne situacije, te se zaputila na putovanje brojnim europskim zemljama. U malom mjestu pokraj Londona radila je kao babysitterica. Svoju seksualnu orijentaciju, odnosno sklonost ženskom spolu, osvijestila je upravo u Londonu, sredini liberalnijoj i tolerantnijoj nego što je to Hrvatska. Na Filozofskom fakultetu upisala je engleski jezik i komparativnu književnost, no još nije diplomirala, iako to planira u bližoj budućnosti. Usprkos tome, može se pohvaliti magisterijem koji je zaslužila na postdiplomskom studiju na Rodnim studijima u Budimpešti, u okviru Centralnog europskog sveučilišta, zamišljenom kao kombinacija sociologije te feminističkih i kulturalnih studija. Ta je činjenica vjerojatno bila presudna za njen aktivistički rad na području borbe za prava gay, biseksualne, transrodne i transseksualne populacije.

Na bavljenje pisanjem potaknuo ju je stariji brat, Roman Simić, široj javnosti poznat kao autor zbirki priča Mjesto na kojem ćemo provesti noć i U što se zaljubljujemo. Mima sama navodi kako je počela pisati jer se htjela natjecati s bratom - tko će postati popularniji i tako uloviti više cura. Priče sakupljene i objavljene u knjizi pod nazivom Pustolovine Glorije Scott (AGM, 2005), nastajale su malo-pomalo, u razdoblju nakon rata, a objavljivane su u različitim književnim časopisima ili u digitalnom obliku.

Prvi put sam se s Pustolovinama Glorije Scott susrela prilikom jedne kave kod prijateljice u stanu na Vrbiku. Upitala me je jesam li ikada čula za Mimu Simić, na što sam ja odgovorila da nisam, a zatim mi je pročitala sljedeće: 'Udruženje kljastih', 'Slučaj lude starice', 'Crvena odaja', 'Ljubičasti hrastovi', 'Kvartet samoubojica', 'Krvavo platno', 'Slučaj praške prepelice', 'Žena sa željeznim zubalom', 'Slučaj zgnječene trepavice', 'Glorija Scott i poludjeli transvestit'... Začudili su me neobični naslovi pa sam odabrala 'Slučaj zgnječene trepavice' kao priču koju mi je prijateljica prvu pročitala. Bila sam pomalo zbunjena, ali sam se i dobro nasmijala začuđujućem stilu pisanja i razvijanja fabule. Na prvi pogled je uočljiva česta upotreba aorista i imperfekta, nizanje misli jedne za drugom, digresije, skretanje pozornosti na nevažne detalje koji kroz priču postaju važniji od same radnje i sl. Glorija Scott poznata je londonska detektivka, a priče su ispričane iz perspektive njene najbolje prijateljice Mary Lambert koja Gloriji pripisuje nadnaravne sposobnosti u rješavanju kompliciranih slučajeva ubojstva, pljački i drugih kriminalnih radnji. Kroz knjigu pratimo njihove zajedničke zgode i nezgode (češće su, ipak, nezgode), a radnja je smještena u viktorijansko doba Londona. Nijedna priča nije duža od 3-4 stranice, a na kraju se nalazi i neobičan epski tekst. Zabavne i humoristične dogodovštine kroz igru jezika razbijaju sva načela tipičnog kriminalističkog romana, počevši od same glavne junakinje koja se u rješavanju slučajeva oslanja prvenstveno na svoju intuiciju, a ne na konkretne dokaze, pa nije ni rijetkost da zabunom ubije ili optuži nedužnu osobu, s naglaskom na 'ironiju sudbine'. Urednik Kruno Lokotar cenzurirao je originalnu verziju, zahtijevajući od autorice da izbaci pojedine pornografske prizore.

Knjiga je tiskana u tzv. 'flip' formatu - s jedne se strane nalazi zbirka kratkih priča, dok su s druge strane stripovi Ivane Armanini, voditeljice avangardne strip grupe Komikaze. Ekspresivni crteži stavljaju pripovijedanje i likove u drugi plan, a na površinu izbija ocrtavanje same atmosfere kao kaotične i mračne. Stripovi su posebno zanimljivi jer u njima autorica ne ponavlja priču, već je interpretira kroz svoj doživljaj čitanja pa se tako unutar jednih korica knjige čitatelju daju dva različita pogleda na svijet Glorije Scott. Mima Simić ime svojoj heroini dala je prema priči iz zbirke Memoari Sherlocka Holmesa Sir Arthura Conana Doylea, a sama priča pod nazivom 'Glorija Scott' govori o havariji istoimenog broda što je bio prvi slučaj svijetu poznatog detektiva Holmesa, tad još studenta, kojeg je uspješno riješio i shvatio da bi mu to mogao postati životni poziv. Priče A.C. Doylea ispričane su iz perspektive dr. Watsona, a u knjizi Mime Simić, kao što je već navedeno, iz perspektive Mary Lambert. Naime, Mima je mislila da je ime Mary Lambert sama stvorila no jednom je naišla na film Siesta čija je redateljica bila upravo Mary Lambert!

Mima Simić također radi (ili je radila) kao kritičarka u brojnim književnim časopisima kao što su Quorum, Libra, Godine, Zarez, Plima, K, Feral i dr. Posebnu pozornost treba posvetiti njenim filmskim kritikama u kojima obrađuje LGBTQ tematiku, preispituje sadržaje rodnih kategorija, proučava filmove koji prikazuju seksualne manjine i sl. Takve su joj kritike u Feralu o filmovima Richarda Eyrea Bilješke o jednom skandalu, Duncana Tuckera Transamerica, Anga Leeja Planina Brokeback. Zanimljiva je i njena reportaža s Londonskog lezbijskog i gej filmskog festivala kojeg organizira Britanski filmski institut, naslovljena 'Ljubav se trži' i napisana u stilu Pustolovina Glorije Scott.  U njoj ne donosi samo prazne izvještaje s Festivala već i svoje bizarne dogodovštine, a cijelu situaciju sagledava blago ironijski. U članku 'Živjeti s etiketom' nastupa prvenstveno kao lezbijska aktivistica i prikazuje kakve je uvrede doživjela prilikom gostovanja na lokalnoj splitskoj televiziji.

U posljednje vrijeme, nažalost, Mima se spominje isključivo u kontekstu svog gostovanjem na kvizu Milijunaš, a ne kroz svoj književnoteorijski rad. Sama je istaknula kako se na kvizove Najslabija karika i Milijunaš prijavila s namjerom da se 'outa', odnosno, iznese pred našu javnost svoju seksualnu orijentaciju. To joj nije uspjelo prilikom nastupa u Najslabijoj karici, ali je zato uspjela na Milijunašu. Kad ju je Tarik upitao živi li s partnericom i kako se zove, Mima je odgovorila da se njena djevojka zove Nataša. Mediji su, s jedne strane, doslovce od 'muhe napravili slona' ističući kako je bila potrebna cenzura jer je epizoda bila emitirana na sam Uskrs, dok su drugi podržali hrabar nastup mlade književnice, u kojem je odnijela 125.000 kuna. Tako je časopis Arena besramno prozvao nacionalnu televiziju koja se usudila prikazati takav nepoćudan sadržaj u udarnom terminu nedjeljom. Naše homofobno društvo, u tom pogledu, nimalo ne plaši Mimu koja se izazvana nasiljem nad ne-heteroseksualnim osobama na prvom zagrebačkom Gay Prideu 2002., odlučila na vođenje drugog Gay Pridea. Osim što se bavi aktivizmom i pisanjem, Mima je i ko-vokal i suosnivačica obiteljskog soc-religioznog benda Drvena Marija za koji piše tekstove. Najavljuje da će njena nova knjiga biti potpuno drugačija od prve. Vjerujem da će svi koji uzmu u ruke Pustolovine Glorije Scott biti ugodno iznenađeni jer se radi o knjizi koja pretpostavlja čitatelja koji poznaje književnu teoriju i popularnu kulturu, ali isto tako u njoj mogu uživati svi znatiželjnici koji će se dobro nasmijati ludostima slavne detektivke. Mima Simić još možda nije postala megapopularna, ali ako tako nastavi, na dobrom je putu da to postane.

1.8.2007.