Ivana Sajko, isprva poznata tek uskom krugu javnosti kao dramaturginja i dramatičarka, svojim je romanima Rio bar (Meandar) i Povijest moje obitelji od 1941. do 1991. i nakon (Meandar) zadobila veću pozornost publike i nametnula se kao pisac koji obećava, koji je originalan i čija se sljedeća proza iščekuje. Njene knjige su proglašene kultiviranim i jedinstvenim po načinu pisanja. Povijest moje obitelji… neobičan je, djelomično dokumentarni roman (a dokumentarnom romanu u Hrvatskoj visoko je ljestvicu postavila Daša Drndić sa Sonnenschein). Iskreno je to, posve osobno i autentično djelo u kojem se paralelno opisuju ljudske priče običnih ali ne i beznačajnih ljudi i stvarna zbivanja u životima Ivana Gorana Kovačića, Vlade Kristla ili Brune Bušića. Ivana Sajko inače je pobornica umjetničkog koncepta koji propituje žanrove i autorske postupke, poriče tradiciju i nalazi nove načine izražavanja.
Rođena u Zagrebu 1975., diplomirala je dramaturgiju na ADU i magistrirala na Filozofskom fakultetu. Članica je uredništva u dva časopisa: Tema i Frakcija, suosnivačica kazališne skupine BAD co., izvodi i režira vlastite drame u hibridnim inovativnim formama. Često nagrađivana, prevođena i izvođena, prvi dramski tekst 23. mačak objavila je sa 20 godina. Drama Naranča u oblacima iz 1998. izvođena je u ZKM-u ali i u Hedelbergu. Cijenjenija u Njemačkoj nego kod nas, sama priznaje kako se ugodnije osjeća u Berlinu. Priznaje da je u pisanju vode i politički, aktivistički razlozi, premda je političnost dugo bila samo u načinu na koji radi. Njen cilj koji i postiže u svojim dramama je pobjeći od klasičnih dramatskih zapleta, istražujući dramatsko u slučajevima kad nema zapleta i karaktera.
Godine 2001. objavila je dramsku zbirku Smaknuta lica, a 2004. dramsku trilogiju Žena -bomba (Meandar). Posljednje njene drame uključuju Rose is a rose is a rose is a rose te Prizori s jabukom. Sajko je nesvakidašnji dramski pisac koji se radikalno poigrava s klišejima, a kad piše roman piše ga 'poetskim sredstvima' izbjegavajući ga završiti na način koji bi donosio zaključak. Zaokupljenost pitanjima slobode pojedinca jedna je od ključnih sastavnica njenog stvaralaštva, a u teorijskoj knjizi Prema ludilu (i revoluciji): čitanje (Disput, 2006) pozabavila se vezom umjetnosti i ludila. Kaže da umjetnost nije samo hodanje po rubu ludila; umjetnik dijagnosticira bolesti društva i liječi ih.
Ivana Sajko jedna je od rijetkih književnih pojava koja živi od pisanja, ali isključivo zahvaljujući inozemstvu. Sama je izjavila: "Živjeti od pisanja je nepraktično i naivno, ali svatko mora živjeti svoj san."
16.3.2011.
photo: Drazen Smaranduj (flickr)
"Ponekad, kad se svi nađemo u istom gradu, zatvaramo se u stan i pokušavamo nadoknaditi vrijeme..."