Goran Samardžić

'Očekujem uvijek previše da bi mi se bar nešto ostvarilo.' Tako kaže Goran Samardžić (1961.), rođeni Sarajlija koji je u glavnom gradu BiH diplomirao književnost. U književnom svijetu javio se kao pjesnik, da bi postigao munjevit uspjeh svojom bespoštednom prozom. Objavljuje rijetko i neredovito, a osim književnošću, bavi se knjižarstvom i izdavaštvom. Uz Damira Uzunovića nakon rata pokrenuo je, sada već kultnu knjižaru Buybook, koja se u međuvremenu pretvorila u mali lanac knjižara i jednu od uglednijih izdavačkih kuća na prostoru ex-Jugoslavije.

Životna priča Gorana Samardžića zanimljiva je i utoliko što je veći dio mladosti proveo na asfaltu Beograda, a u Sarajevo se vratio par godina prije rata ni ne sluteći što će se ubrzo dogoditi. Kada je započelo ubijanje, Samardžić se uključio u obranu grada, no svoje ratno iskustvo javno nikada nije isticao. O njemu posredno govore njegova prozna djela jer je pisanje o ratu i poraću gotovo neizbježna tema svih autora na ovim područjima. Kao pjesnik javio se zbirkom poezije Lutke iz 1990. Nakon pet godina uslijedila je zbirka Otkazano zbog kiše te 1996. Između dva pisma. Kratke priče Sikamora objavljene su 1997.

Njegov najveći kreativni, ali i komercijalni uspjeh dogodio se u Hrvatskoj, gdje je Samardžićev prvi roman Šumski duh (Profil, 2004.) postao vrlo uspješan i zamalo dobitnik nagrade Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo. Šumski duh prati odrastanje i sazrijevanje glavnog lika Koste, gradskog štemera, urbanog primitivca i 'kauboja', koji o sebi izlaže izravno u prvom licu. Autor ga profilira kroz dva životna okruženja: beogradsko - gdje je na snazi agresija, macho pristup, huliganstvo, ulični sukobi i zakon jačega, te sarajevsko - smješteno u okvire ratnih zbivanja (kao daleko malignijeg oblika agresije) koja izazivaju neizvjesnost, duhovnu patologiju i neprestanu prijetnju smrti. Odlike ovog hvaljenog romana su urbana poetika dinamičnog, fragmentarnog izričaja koje inzistira na autentičnosti i neposrednosti i naturalistički obrasci potpomognuti crnim humorom.

Da je kojim slučajem Samardžić Šumskog duha prijavio na V.B.Z.-ov natječaj za roman godine pretpostavlja se da bi bio bogatiji za 100.000 kuna. Ovako je autorska prava ustupio Profilu i dobio nagradu Društva pisaca BiH za roman. Šumski duh  uistinu jest lakonska pripovijest, kako mu i stoji u podnaslovu, jedan misaoni tok koji se pretvara u životnu biografiju. Pisan je sedam godina, što mu nimalo nije naštetilo.

Zbirka poezije i proze Ljudi koje su na krilima donijele guske iz 2007., najrecentnije Samardžićevo djelo, predstavljeno je u Zagrebu. Samardžić se nije plašio u jednoj knjizi pomiješati ove dvije forme, što je prvi put učinio 1995. u knjizi Otkazano zbog kiše. On na svaku vrstu pisanja gleda kao na tekst, razlika između poezije i proze tek su 'dulji redovi' proze. Najveći izazov za ovu knjigu Samardžiću je bilo pravilno rasporediti pjesme i priče unutar knjige. Posljednja priča zove se 'Malo riječi za dugo rastajanje', kojom se oprostio od svoje publike na nekoliko godina. Inače, sam naslov knjige odnosi se na staru cigansku legendu, po kojoj su Cigane iz Indije donijele bijele guske na krilima. Kako sam Samardžić kaže, knjiga govori da je njegovu generaciju snašlo ono što i prethodne, samo u prljavijem i složenijem vidu, jer na ništa nisu mogli utjecati. Većina se prepuštala strujama bez jasne vizije kuda to vodi… Ljudi koje su na krilima donijele guske svojevrstan je hommage takvoj generaciji.

20. 02. 2009.

Poezija:
Lutke (1990.)
Otkazano zbog kiše (1995.)
Između dva pisma (1996.)

Proza:
Sikamora (1997.)
Šumski duh (2004.)
Ljudi koje su na krilima donijele guske (2007.)