C.K. Stead

Što sve znate o Novom Zelandu? Osim što ima nešto manje stanovnika od Hrvatske, osim što njime vlada britanska kraljica, osim što je na kraju svijeta i osim što ga Maori, njegovi izvorni stanovnici zovu Aotearoa (što se romantično prevodi kao Zemlja dugog bijelog oblaka), Novi Zeland je iznjedrio nekolicinu briljantnih književnika među kojima nadaleko prednjači Christian Karlson Stead (1932).

Prije desetak godina Nakladni zavod Matice hrvatske preveo je i objavio neveliki Steadov roman Svi posjetitelji na obalu. Svi kojima je ova knjižica došla pod ruku ostali su zapanjeni jačinom emocija, snagom jezika i Steadovim briljantnim, kako jezičnim, tako i žanrovskim ludizmom – knjiga je to o umjetnosti, ljubavi, odrastanju, revoluciji i životu na drugom kraju zemaljske kugle, na jedva 150 stranica.

C. K. Stead, koji je ujedno i iznimno cijenjeni literarni kritičar (koji je šezdesetih prodao svoje kritičko djelo, literarnu studiju o modernizmu The New Poetic u nevjerojatnih 100.000 primjeraka! ), umirovljeni profesor engleske katedre Sveučilišta u Aucklandu, čitavog je života, kako i sam kaže, bio svjestan svoje izuzetno riskantne odluke – pokušati postati referentni dio engleske književnosti iz maglovitih daljina Novoga Zelanda.  Voli se potpisivati inicijalima, tako da ćete najčešće naći njegove knjige potpisane samo s C.K. Stead.  

Danas je Stead uz rame najvećim suvremenim anglofonim romanopiscima – cijene ga i dive mu se Rushdie, Ishiguro, Barnes. Nedavno je pretrpio i moždani udar koji ga je ostavio skoro disleksičnim, no Stead se nije dao – čak je i u mračnim dubinama bolesti zamišljao nove pjesme koje je objavio čim mu se vratila sposobnost pisanja, početkom ove godine u zbirci The Black River. Rijeka u pitanju je Styx – Stead se suočava sa smrću.

BLACK RIVER BLUES
Chanterez-vous quand vous serez vaporeuse?

for Mahinarangi Tocker

Will you sing
when you’re only a ghostly thing
when your self is no more
than the squeak of an unoiled door
a creak in the floor?

Will you sing then
lyrics to furnish a room
cantos of doom?

Where will you go when you die
what will you say to the sky
as your smoke goes up the chimney
and your world has a tear in its eye?

Will you sing when you’re gone away
down to the end of the ever
to row on the black river

- will you? Will you sing
when you’re not here and no more
than the squeak of an unoiled door
and a creak in the wooden floor?

Vodeća književna figura Commonwealtha, nekoliko puta u užem krugu nominacija za prestižnog Bookera, Stead se u svojim knjigama bavi širokim rasponom tema, među kojima su česte ratne reminiscencije – kako na svjetske ratove, tako i na Vijetnamski rat.  U drugoj Steadovoj knjizi prevedenoj u nas, Makutu (Talking about O'Dwyer), Stead priča priču koja se dijelom događa i u Dalmaciji, iz koje su u bolji život težaci odlazili čak na Novi Zeland. Rasplićući tužnu ratnu priču iz vremena dok su i Dalmatinci i Maori bili drugorazredni građani, ali prvoklasno topovsko meso, Stead, i sam švedskih korijena,  s ljubavlju i dubokim znanjem piše o problemima koji su mučili njegove sunarodnjake, bez obzira na evropsko podrijetlo ili tamnu boju kože. 

Najnovija njegova knjiga, Zvao sam  se Juda (2006), pisana iz Judine perspektive 40 godina nakon Kristove smrti na križu, upravo je objavljena u Hrvatskoj i čeka distribuciju u knjižare.  Prethodni, pseudodokumentarni roman o književnici Katherine Mansfield prepun je njenih susreta s tadašnjim književnim veličinama – T.S. Eliotom, Virginijom Woolf ili D.H. Lawrenceom, te njenih ljubavnih dvojbi koje su završile, a kako bi drukčije – samoubojstvom. Roman je ove godine u Hrvatskoj objavila Edicija Božičević pod nazivom Srce nema ništa s tim, Katarina.

Da, taj i takav Karlson Stead, kojeg od milja zovu Karl, možda i najveći živući romanopisac i pjesnik engleskog govornog područja dolazi nam u posjet, čitat će vam i odgovarati na pitanja u Booksi, a taj će dan, nadamo se, jednom proglasiti i književnim praznikom.