Novi pjesnički naslovi stižu u pravi tren, i to ususret Svjetskom danu poezije koji ćemo tradicionalno obilježiti 21. ožujka.
Nakon što je prošle godine broj objavljenih djela suvremene hrvatske književnosti premašio 300, na Besplatnim elektroničkim knjigama nastavlja se objavljivati probrane pjesničke zbirke, kako istaknutih pjesnikinja ovjenčanima najvažnijim domaćim nagradama, tako i onih srednje i mlađe generacije koje su se već istaknule svojim dosadašnjim opusima. Dvije od njih, Lidija Deduš i Zrinka Posavec, istaknule su se i svojim prošlogodišnjim zbirkama: ja se zovem lidija deduš, odnosno Maria Callas se baca u more, dok su u ovaj „ženski pjesnički blok“ uvrštena njihova starija izdanja.
Radi se o sljedećih osam naslova koje odsad možete čitati u potpunosti besplatno: Vidok koža Vesne Bige, dobitnice Goranova vijenca, Mulholland Blaženke Brlošić, dobitnice Gorana za mlade pjesnike, Tvoja mama ima dečka Romane Brolih, nagrađivane autorice, Apatridi i druge čudne ličnosti Lidije Deduš, što je prvo hrvatsko izdanje ove zbirke, Teleidoskop Andrijane Kos Lajtman, s kojom je bila u finalu Nagrade „Ivan Goran Kovačić“, Hod na rukama Sonje Manojlović, višestruko nagrađivane pjesnikinje i dobitnice Goranova vijenca, Pjevaj, Molly Zrinke Posavec, ovogodišnje dobitnice Nagrade „Dragutin Tadijanović“ Zaklade HAZU, te Urbane od A do Ž Maje Urban, za koju je nagrađena „Zdravkom Pucakom“ i „Duhovnim hrašćem“.
Slijede detalji!
Pjesnička zbirka Vidok koža Vesne Bige razračunava se sa široko shvaćenom slojevitošću – iskustva, jastva, tijela – te autorici svojstvenim, prkosno-mudroslovnim tonom progovara o onome što je iznutra, a što izvana, što je granica, a što težnja da je nadiđemo. Biga krajnju intimu – ali ne onu dnevničke ispovjednosti, već onu teško priopćive iskustvenosti – kao da pokušava pretvoriti u poseban (pjesnički) jezik i ovdje daje nacrt njegove gramatike i leksika.
Knjiga pjesama Blaženke Brlošić Mulholland, dobitnice Nagrade „Goran za mlade pjesnike“ za 2004. godinu, izdvaja se konceptualnom zrelošću, formalnom dorađenošću i promišljanjem suvremenih kulturalnih formi. Značenjska slojevitost ove zbirke izgrađena je u komunikaciji s filmom Mulholland Drive Davida Lyncha. U dijalogu i dosluhu sa specifičnom Lynchevom redateljskom poetikom nastali su tekstovi, mješavina pamćenja i čitanja, gledanja i pisanja, koji čitatelja istodobno uvlače u prizore filma i upliću u svakodnevicu poetskog subjekta i neposredno čitateljsko iskustvo.
Poezija Romane Brolih u zbirci Tvoja mama ima dečka u načelu je primjerak stvarnosne poetike, no upečatljivo nadograđen epistolarnom formom s izraženim tragom slamnigovskog jezičnog i poetskog ludizma, kojemu nisu strani citati ni začudne rime. Poezija ogoljena od „velikih riječi“, tropa i figura, i baš zato, mada izrasta iz područja intime, postaje poezijom opće prepoznatljivosti – atmosferična kao proza, zaigrana kao lirika.
Prva zbirka Lidije Deduš uspjela je prikazati obilježja izgrađenog pjesničkog glasa koji je u svim pjesmama dosljedan izravnošću, jednostavnošću jezika, ironijom kao osnovnim sredstvom i specifičnim postupcima da uperi pozornost u neizrečeno… U ovoj se zbirci motivi rata, prekinutog odrastanja i izgubljene domovine prepoznaju kao geneza pjesničkoga glasa, onoga koji progovara iz sadašnje zrelosti, svjestan da su ga odredila zbivanja koja su svijet zauvijek učinila prostorom straha, nelagode i „moranja“. [Korana Serdarević, Moderna vremena]
Teleidoskop Andrijane Kos Lajtman zapažena je i hvaljena zbirka poezije koja, iskusniji čitatelj će već iz naslova naslutiti – nije samo to, naime, zbirka poezije. Riječ je o palimpsestu koji neprekidno propituje labilne granice proze i stiha, citata i izvornog teksta, otvorene i zatvorene forme. Govorila ona o smrti, ljubavi, žudnji, (književnoj) povijesti, autorici je uvijek u središtu zanimanja tekst (pisanje, čitanje) – njemu se vraća, kao što mu se i čitatelj vraća.
Putnica, promatračica, pjesnikinja u velegradu – i to Parizu – ljubiteljica i mrziteljica ljudi, sve je to lirski subjekt Hoda na rukama Sonje Manojlović, jedne od nekolicine najvažnijih suvremenih hrvatskih autorica. U ovoj zbirci kratkih i vrckavih komada, često humornih čak i onda kad ne bismo znali objasniti „vic“, Manojlović se još jednom očituje i kao kritičarka opće površnosti, zbrke i žurbe. A ipak u tom šušuru sasvim očito uživa.
Pjevaj, Molly predstavlja Zrinku Posavec kao posve formiranu pjesnikinju izrazito atmosferične slikovnosti te ekonomično rabljenih i jasnih metafora, zainteresiranu za narativiziranje, ali nimalo ovisnu o tome, sklonu izmjenama glasova, rodova, perspektiva, uronjenu u svijet prirode i predanu putopisnosti (s jednakim umijećem opisuje rodnu Slavoniju, Alpe i daleku Kanadu), te nesuzdržanu u emotivnom i erotskom (samo)otkrivanju. [Damir Radić, Novosti]
Počastite za za početak tjedna jednom dozom poezije online!
