Listajući kataloge američkih izdavačkih kuća s naslovima koji bi trebali biti objavljeni u idućih nekoliko tjedana naišao sam na knjigu pod nazivom My Bookstore: Writers Celebrate Their Favorite Places to Browse, Read, and Shop.
Riječ je o knjizi koja će se naći u prodaji za nekoliko tjedana, točnije, 14. studenog, a u kojoj 84 američkih književnika i književnica, kako je vidljivo i iz samog naslova, govore o svojim omiljenim knjižarama. Čovjek uopće ne treba biti prevelikim cinikom kako bi zamislio svu tragikomičnost situacije u kojoj bi neki ovdašnji nadobudni urednik pod dojmom ove knjige odlučio napraviti hrvatski ekvivalent. Knjiga bi se u tom slučaju morala zvati nešto poput Moje knjižare: 84 hrvatska pisca slave naše tri knjižare, uključujući i onu nedavno zatvorenu.
Doduše čini se da jedino cinizam i preostaje u zemlji u kojoj je samo u posljednjih godinu dana prodaja knjiga pala za strašnih pedeset posto. Da bi uvidjeli što zapravo znači tih pedeset posto dovoljno je u neki internetski pretraživač upisati nešto poput 'prodaja knjige 2010. ili 2011. godina' i pročitati žalopojke urednika i izdavača u proteklih pet godina. Situacija je sad toliko uznemirujuće poražavajuća da se crne statistike iz prošlih godina danas čine kao bahato zanovijetanje vječito nezadovoljnih pesimista.
"Knjige poezije u Hrvatskoj se prodaju u 10 primjeraka, romani u 300 -600, a ako su ‘teški’ bestseleri, u 1.000 primjeraka godišnje. Prodaja knjiga u posljednjih godinu dana u Hrvatskoj, u odnosu na 2011., pala je za pedeset posto."
U istom tekstu Branko Maleš, pomoćnik ministra Antuna Vujića za knjigu kaže sljedeće:
"Knjiga u podrumu nikome ne znači ništa. Pojačajmo sajmove. Ta galama pogodovala bi knjizi. Isto tako, i neki outlet knjiga u centru Zagreba. Koji bi bio i društveni događaj, organiziran uz svirku. Uz više programa, i više bismo ljudi zaposlili."
Drugim riječima, Maleš traži hajp, želi da knjiga postane trendi, da zagrebački celebi umjesto sa psićima-accessoireima pod rukom hodaju špicom ponosno pokazujući knjigu.
Možemo samo zamisliti scenu u kojoj se Bogovićevom u subotu ujutro mimoilaze
Saša Joka i
Saša Joković i međusobno odmjeravaju knjigu koju ovaj drugi steže pod mišicom; Saša ima
Ljubav u doba kolere i ljubomorno promatra Sašu koji nosi
Ljubav na talijanski način sa
seksi roza naslovnicom. Sve to sa smiješkom na licu iz obližnjeg kafića promatra
Dikan zadovoljan što je sa sobom na kavu ponio
Tolstojev Rat i mir, jer s klasikom ne možeš pogriješiti.
No, možda se ne treba smijati Malešovim idejama. Jer, gle čuda, baš kao da su ljudi koji se bave knjigom u Hrvatskoj samo čekali da im Maleš dobaci briljantnu kost, samo nekoliko dana nakon toga u centru Zagreba zaista se i otvorio outlet knjiga. U kojem samo treba netko i svirati i da vidiš kako će nepismeni Zagrepčani navaliti po knjige. Nažalost, ovaj drugi 'pojačajmo sajmove' dio, neće se ostvariti. Jer Interliber koji je pred vratima ne samo da neće biti pojačan već će s njega ove godine izbivati neki izvrsni domaći manji izdavači koji su shvatili da im takva jedna manifestacija neće donijeti apsolutno nikakav profit.
Otvaranje knjižare, pa bila ona i tzv.
outlet, danas se čini poput prizora iz zone sumraka, kao
poznata scena iz Nadrealista u kojoj studenti muče policajce čitajući im
Nietzschea i puštajući im
Mozarta. No, očito nisu svi u ovoj zemlji podrugljivi cinici, neki pokušavaju nešto i poduzeti. Pa se tako čak i otvaraju knjižare, poput ove koja je jučer otvorena u
Savskoj 95 u Zagrebu, u kojoj će se moći kupiti knjige snižene i do osamdeset posto. Tek treba vidjeti da li nakon otvorenja ovog
outleta, kako kažu Nadrealisti, 'ništa više neće biti kao prije' ili je riječ samo o još jednom pokušaju entuzijasta da se popularizira knjiga u Hrvatskoj.
