Škrabica: Clouie

Prošle su skoro dvije godine otkad nam je Clouie prvi puta bio u gostima. Evo kako stvari s Clouijem stoje danas:

"Clouie je prvi anti – kantautor u Kozmosu. Živi i radi u Zagrebu. Nastao je početkom 2016. godine i do sada je odsvirao dosta dobrih koncerata diljem Balkana. Nakon pauze od godinu dana ponovno uzima uzde u ruke i nastavlja se boriti protiv propisanih glazbenih pravila. On je zapravo Ratnik sa sela koji sa skupinom svojih ministara pokušava donesti tračak sreće na našu tužnu scenu. Nastupa ponekad sam, a ponekad sa svojim ministrima i ne boji se zlih jezika. Pušta selo neka priča. U idućih godinu dana sprema samo vrhunske šale i pošalice na koje niti najtrvđi likovi neće ostati ravnodušni. Njegov rad je podijeljen u tri etape, odnosno sezone u kojima će mijenjati oblik, ali i dušu. Clouiejev slogan pod kojim pegla dalje vrlo je jednostavan: 'Samo jako i samo lagano'. " 

Škrabu vodi i uređuje Andrija Škare.

Za one koji/e žele znati više, malo infosa o Škrabici općenito.

Škrabicu je prije sedam godina pokrenuo Ante Perković, a uskoro su mu se pridružili Nina Romić i Luka Belani. Ovaj program postoji kako bi vam predstavio mlade i/ili još neširoko popularne glazbenike-kantautore. Svira se samo autorska glazba, nema obrada.

Od proljeća 2012. do početka 2016. godine organizacijsko-promocijski volan Škrabice u rukama je imao Adam Semijalac (Bebè Na Volè) a sada Škrabicom upravlja Andrija Škare. Osim guštanja u odličnoj svirci, jednom mjesečno Škrabica vam pruža priliku da učinite dobro djelo. Naime, upad se ne naplaćuje, a u svirku koju ćete čuti uloženo je vrijeme, trud, entuzijazam, pa je onda fer i suvislo da glazbenici dobiju nešto zauzvrat. A to 'nešto' su dobrovoljni novčani prilozi koje publika može ubaciti u škrabicu. Sva prikupljena lova ide glazbenicima. Osim toga, Škraba je drugačija i po tome što se izvođače sluša u tišini. Nema razgovaranja, bilo međusobno, bilo na mobitel, žamora, šuškanja, šaptanja i došaptavanja zato jer je to bezobrazno i omalovažavajuće prema izvođačima, a i ne bi se ništa čulo jer je svirka akustična, nema struje. Pa ako biste dali ruku u vatru da nema tog mjesta gdje možeš slušati muziku u tišini i stvarno je, baš stvarno dobro čuti, nemojte. Dođite nam na Škrabu i doživite to skoro pa endemsko iskustvo.